DOBRI ČOVEK DOBRI SA PLANINE STOL…

tamoiovde-logo

U znak sećanja: DOBRI ČOVEK DOBRI SA PLANINE STOL

Te, 2007. godine, kada je “Nova timočka revija” objavila tekst autora Brane Filipovića naslovljen “DOBRI ČOVEK DOBRI SA PLANINE STOL”, Dobri Jonović imao je 57 godina. Danas je stari Dobrijev prijatelj, planinar i alpinista, Vasa javio da njegov pobratim s ledenih vrleti nije više među nama. Zato i objavljujemo ovaj stari novinski zapis.  Da se setimo legende sa Stola…

dobri-djilda-800x445…IAKO je uzeo otpremninu u RTB-u Bor, otisnuo se u neizvesnost. Ne haje. Ima on  na svojoj pojati ili domaćinstvu podno Stola pet krava muzara i zlatno belo stado od 13 ovaca. Nastaviće da ih čuva.

Ceo radni vek, 31 godini, radio kraj topioničkih peći u Boru, ali je više bio uz planinare i Draganove mlade istraživače, uz zaljubljenike prirode iz celog sveta. I leti i zimi, kad odradi vikend u planinarskom domu, skokne kući, u “okrajak” planine da pomogne ukućanima.

-Nikad se nisam plašio snega, pa ni smetova većih od svakog čoveka. Nisam bežao ni od vuka, ni bilo koje zveri. Izbegao sam jedino noć. Bez ovčarskog psa nigde nisam ni maknuo. Ovu planinu poznajem u dušu, znam svaki njen žbun, i kamen, pohodio sam svaki pedalj. Zajedno sa suprugom pravim i prodajem gostima najbolji sir na svetu. To je naš život. Sin se okrenuo kompjuteru. Na mari za planinu. Pre neki dan čuvao je ovce i – zaspao. Dva sata smo tražili stado i jedva našli.  I pas koji je bio uz stado nije se javljao. Uplašio se, osetio je vuka. Nije ovo za decu. Neka ih kod kuće, u toplom – priča Dobri spremajući doručak još nerazbuđenim planinarima iz Užica.

On je u domu na Stolu “devojka za sve”, od spremanja hrane do pranja i peglanja posteljine. Dovlači i seče drva za šporet. Dočekuje i ispraća goste. Poslužuje ih, ostaje sa njima u društvu do svitanja. Dočekao je na hiljade, možda i 100 hiljada gostiju. Sada mu stižu i oni sa džipovima, paraglajderima. Tu su i specijalne jedinice policije koje vežbaju “gore, na steni”. To je najteži i najveći vrh Homolja (1.156 metara). Spelolozi, i oni dolaze. Navraćaju ljudi želni čistog vazduha, zelenila, poljskog cveća i bistrih potoka. Uvek ih čeka 40 čistih postelja.

r-v-058-e1476818810746-Poznatijih sam i od nekih TV zvezda. Ko god dođe prvo pita za mene. Zanima ih moj sitni vlaški sir, ljuta rakija, domaće vino, pečenje na ražnju. Svega je toga ovde u izobilju. I najviše je lepe reči i dobrote do neba. Leti je kao u raju. Na jazercetu se kupaju mladi i odvažni, ne plaše se zmija belouški. Nema ni zašto. Stol je naša, pitoma planina – kazuje Dobri pokazujući na herbarijume biljnog sveta okačene na zidovima.

Od sela Krivelja u podnožju do doma i prvih vikendica šest je kilometara makadamaskog puta. Ne zna se kad je neprohodniji, zimi ili leti. Mnogi ostavljaju vozila kod Dobrija u dvorište, tamo je najsigurnije, a onda se zapute šumarcima i puteljcima uživajući kao nikad do tada. Izviđači su označili staze i napravili bivake.

-Vazda su vredna ta deca, reći će Dobri izbegavajući da izusti kako je, on, najobičniji topioničar, dočekivao i “cara Iićesara”: od ljubavnih parova do najviših funkcionera. Svako voli da se skrije od sveta i brblivog naroda. Jadanput je, priseća se, iznenada, sleteo helikopter. Bio je to predsednik vlade sa generalima, naš, borski čovek. Imali su merak da im spremim vlaške palačinke. Uveče su večerali jagnjetinu sa kuvanim krompirom. Ono što su doneli to su i pili. Nemamo mi u planini bogzna kakvu vinsku i rakijsku ponudu. Ovde je sve domaće.

Kad nisam tu preko nedelje, planinari i nihovi drugari dolaze i snalaze se. Ništa nije zaključano. Bile su ovde i razne igrarije, od čuvene “Kosidbe na Stolu” do nekadašnjih ferijalnih “plavih večeri”. Pokatkad su se, u davnija vremena, organizovale i poznate političke škole, susreti radnika cele Juge. Malo se za nas zna, a najlepši smo krajolik u celoj zemlji. Boga mi, ko ne veruje neka navrati. Imao ili nemao da plati, ko te pita. Može da donese hranu, “uključi” kuhinju i da se odmori ko čovek. Ne treba ama baš ništa, ni beli dinar. Ako zatreba neka para, uvek je tu RTB, nema zime, naši smo, bre – raširi osmeh dobri čovek sa Stola sve do plavoga Dunava koji se kao na dlanu vidi sa čuvene Stene.

( Na fotogrrafijama: Dobri Jonović sa svojim planinarima na Stolu…)  

Izvor: solarismedia/18/10/2016



MOJE VREME NA PLANINI STOL…

TAMOiOVDE___

tamoiovde-logo

BORSKI STOL

Počinje li ovde geološka istorija? Jesu li stručnjaci dobro pročitali, sa ovde pronadjenih fosila i stena, za koje tvrde da su najstarije u našoj zemlji i šire?

  Moćne naslage, koje su nekada činile sprudove u toplom moru, danas čine  masu planine  Stol (1.156 m) – uzdignuti deo Golog Krša, koji se smestio izmedju Deli Jovana i Velikog krša.

   Sa vrha Stola, za vreme vedrih dana, može se videti Dunav kod Mosne, Miroč, Deli Jovan, Rtanj, Tupižnica i delovi Stare planine.

   Stol je planina trapezoidnog oblika u osnovi, sa okomitim, strmim liticama sa zapadne i umereno blagim padinama sa druge. Stena Stola je krečnjačka, uglavnom odličnog kvaliteta, severozapadne orjentacije i visine od 15 do 150 m.

   Padovi krečnjačkoh slojeva do 40 stepeni, osim što izazivaju divljenje posmatrača, predstavljaju izazov za planinarska osvajanja. Osnovna karakteristika ovoga mesta jeste, da je jedino u Srbiji gde se na istom mestu nalaze i tradicionalni i sportsko – penjački smerovi.

   Pored mnoštva kraških oblika, na površi planine nema hidrografskih objekata, osim potoka koji ističe iz veštačkog jezera i ponire posle samo jednog kilometra toka. Za razliku od površi, u podnožju ima nekoliko jakih vrela, što je dokaz kraške građe ovog prostora.

   Severno od Stola je vrh Vizak u čijem podnožju se nalaze kamene forme izduženog oblika, koje je narod nazvao “groblje bradatih”.

   Ljudske naseobine, koje su se formirale podno Stola, danas predstavljaju najatraktivniji ruralni deo borske opštine. Gornjane, Luka,Tanda, Bučje, Donja Bela Reka,  sinonim su  za idealan spoj urbanog i autohtonog življenja. Sačuvane tradicionalne vrednosti, običajne i folklorne forme, specifična gastronomija, gostoljubivost stanovništva čine ovaj prostor još poželjnijim.

   U proleće, ogrnut zelenom odorom, s jeseni kitnjasto šaren, sa buketima ruja koji titraju na vetru plamenom bojom, planina Stol je neodoljivo zavodljiva i privlačna za sva čula. Prostor oplemenjen livadama, šumama, jezerom, speleološkim objektima, prostor kojim odzvanja tišina, gde mir „uznemirava“ a čula planinska svežina opija.

Rekreativne šetnje, sportsko penjanje, alpinizam, vožnja bicikla, paraglajding, skijanje, lov, proučavanje geološke istorije – ili tek samo odmor na Stolu?

Na najlepši prirodni vidikovac u Srbiji  stiže se asfaltnim putem iz Bora, preko sela Krivelj do mesta Cepe, a potom još oko tri kilometra makadamom, ili iz pravca Majdanpeka i Donjeg Milanovca asfaltnim putem do sela Luke, uz dodatnih sedam kilometara vožnje makadamom.

Za knjigu „ČUDESNA SRBIJA

Tekst i foto: Bora Stanković


ISPRAVI MI KORAK…

Da li će turistička trpeza opštine borske u sledećoj godini biti bogatija za nekoliko turističkih proizvoda, koji bi svojom raznovrsnošću i atraktivnošću privukli i zadržali turiste ?

Sudeći prema nedavno datim izjavama Mlađana Dinkića, ministra ekonomije i regionalniog razvoja, Nebojše Ćirića, državnog sekretara ministarstva ekonomije, Nebojše Videnovića, predsednika opštine Bor i Blagoja Spaskovskog, generalnog direktora RTB – hoće.

Posebno hrabri činjenica, što se u tom pravcu već čine i konkretni potezi koji najavljuju da će turizam kao potencijalno značajno  područje  razvoja  borske  opštine u narednom periodu obezbediti realizaciju više ciljeva razvoja. Najpre, to će sprečiti dalje propadanje već izgrađenih, nekada atraktivnih i na  tržištu  traženih, turističkih i infrastrukturnih objekata, poput hotela „Jezero“, skijališnog kompleksa na Crnom vrhu ili pak kompleksa „Lazareva pećina“. Potom će to voditi ka stvaranju novog imidža  Bora  kao  grada  koji  nije  samo  industrijski centar, već grad u  kojem  se i kroz ovu oblast  može  ostvariti viši kvalitet života, veće zapošljavanje, aktivna zaštita prirodnih i kulturnih vrednosti kroz njihovo stavljanje u funciju turizma, a kojih ima u izobilju, očuvanje i unapređenje seoskih sredina u čitavom spektru oblasti i td.

Da ovo može biti bliska realnost, govori nekoliko konkretnih činjenica.

Na severnoj strani oboda borskog povšinskog kopa, nedavno je podignut „Vidikovac“. Ako je to početak realizacije, ne tako komplikovanog i skupog projekta, koji će biti stavljen na raspolaganje turistima i biti uvršten u turističku ponudu, biće to zaista sjajna stvar. I jedinstvena u turističkoj ponudi Srbije. Nadam se da će ovu pretpostavku uskoro potvrditi nadležni iz RTB Bor, kao vlasnika ovog prostora i objekta.

Najava, da će nekada velelepni hotel „Jezero“ na Borskom jezeru, biti rekonstruisan, obučen u novo, atraktivno ruho i osposobljen za sledeću turističku sezonu, nakon skoro deceniju propadanja, raduje, ne samo zbog samog hotela. To će   kompleks      Borskog  jezera, kako  u  pogledu  smeštaja gostiju, tako i u pogledu turističkih sadržaja koji se mogu masovno koristiti, staviti na centralno mesto šireg turističkog kompleksa koji čine Brestovačka banja, Crni  vrh, Lazarev kanjon, Zlotske pećine  i  Dubašnica. Projekat rekonstrukcije hotela je završen i nedavno je javno  izložen u holu opštine Bor.

Takođe, najavljenim montiranjem, aktiviranjem adekvatne žičare i eventualno, za početak vraćanjem u funkciju „starog“ planinarskog doma na Crnom vrhu, stvoriće se uslovi za razvoj zimskog i lovnog  turizma. A Crni vrh ima potencijale da se u dogledno vreme visoko pozicionira na lestvici ski-centara Srbije.


 

 

 

 

 

 

Autor: Bora Stanković

JASNINE NOVEMBARSKE DUGE…

FOTOPOEZIJA


DUGA
Svetlosna pojava u boji na kišnom oblaku obasjanom Suncem. Nastaje prelamanjem i odbijanjem Sunčevih zrakova na kišnim kapljicama.

Kod glavne duge od spoljašnje ka unutrašnjoj strani javljaju se boje spektra: crvena, narandžasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta.

Kod sporedne duge boje su obrnuto poređane.

Tekst: Bora Stanković

Foto: Jasna Tomić

From: Bora Stankovic [mailto:boras38@gmail.com]

Boro,
Informacija o akciji pošumljavanja je da je u nedelju 7. novembra 9 vernika
islamskog verskog odbora „Medina“ iz Bora pošlo na pošumljavanje svojim
automobilima. Bilo ih je ispred džamije više ali je nedostajalo jedno
vozilo. Posađeno je oko 550 sadnica odnosno sve preostale sadnice kojima
koren nije bio zaštićen. Nismo imali ni  terensko vozilo šumske uprave pa
smo hranu nosili na ruke od planinarskog doma do radilišta.

Sve u svemu:
Ukupno je u 4 dana zasađeno 4.200 sadnica sa ukupno 96 direktnih učesnika u akciji pošumljavanja. Iz gimnazije „Bora Stanković“ je ukupno učestvovalo 20 učenika, iz ekonomsko tehničke škole 10 učenika, iz mašinsko elektrotehničke škole 12 učenika, iz tehničke škole 26 učenika, 6 članova društva „Soko“, 9 vernika islamskog verskog odbora „Medina“, 13 članova UG „Crni vrh 45“ a nekoliko planinara i mladih istraživača su pomagali u spremanju hrane za učesnike akcije pošumljavanja u Planinarskom domu na Stolu.
Hvala JP „Srbija šume“ odnosno ŠG“ Timočke šume“, sa kojim imamo potpisan
Memorandum o saradnji, odnosno Šumskoj upravi opštine Bor što su bili svesni njihove društvene odgovornosti kao Javno preduzeće pa su nam ukazali poverenje i poverili nam posao pošumljavanja površine 2 ha na planini Stol.
Teren za pošumljavanje je bio veoma težak zbog velikog nagiba terena pa je
to veoma otežavalo posao a i slabiji odziv učenika u odnosu na broj
prijavljenih je dovelo do toga da se umesto 5.000 zasadimo samo 4.200
sadnice.
Bitno je da napomenemo da je prošlo 21 godina od poslednjih radnih akcija u
bivšoj Jugoslaviji a da naše udruženje, koje nastavlja tradiciju
dobrovoljnih omladinskih radnih akcija, pokušava da ponovo oživi dobrovoljne ili volonterske radne akcije i da je za godinu dana postojanja i rada uspelo da napravi značajan pomak u stvaranju potrebe i navike kod mladih ljudi da rade volonterski. Mlade ljude sada naše udruženje jedino poziva i okuplja da dobrovoljno rade ali ih moramo i stimulisati nekim nagradama srazmerno uslovima današnjeg života. Mnogo je bolje da srednjoškolci sa nama volonterski rade na poslovima od interesa za opštinu nego da budu nezainteresovani, nemotivisani i prepušteni dejstvu ulice.
Pozdrav,
Živorad Žika Mitić

MOJE VREME ZA LEPŠU STOL PLANINU…

TAMOiOVDE______________________________
Stol, izuzetna planina nadomak Bora, pored svih neverovatnih atributa koji je čine posebnom, za nekoliko godina zaogrnuće se zimzelenom odorom.

U subotu 6. novembra,   članovi  udruženja građana „Crni vrh 45“ iz Bora i društva „Soko“ Bor, učestvovali su u akciji pošumljavanja istočne padine Stola. Na izuzetno strmom, teškom i nepristupačnom terenu, 35 volontera zasadili su oko 1500 zimzelenih sadnica.

Ako se ima ima u vidu, da su većinu činili učenici borskih srednjih škola, od kojih se neki prvi put susreću sa alatkama poput ašova, krampa, motike ili sekire, ovo je svake hvale vredan poduhvat. Dokaz je ovo takođe, da se uz malo dobre volje i ličnog primera,  mladi ljudi mogu  motivisati i pokrenuti u pravcu kojim svi (nadam se) želimo da idu.

Ka Ljubavi.

U ovom slučaju prema prirodi.

Bilo mi je pravo zadovoljstvo da učestvujem u svemu ovome.

Akcija pošumljavanja planine Stol nastavlja se i 7. novembra.

Organizator ovih aktivnosti je udruženje građana “ Crni vrh  45 „.

Tekst i foto: Bora Stanković



NA ŽIVOTNOM PUTU, PA IZA KRIVINE…

TAMOiOVDE_____________________________________________

Iza prvog ugla
Neki đavo čuči
Neka muka čeka
Da čoveka muči
Iza prve gore
Pa u drugoj gori
Čeka neka mora
Da čoveka mori

Na životnom putu
Pa iza krivine
Čeka neka briga
Da čoveka brine

Tamo gde u travi
Cveta ljutić žuti
Čeka neka ljutnja
Da čoveka ljuti

Kad bi čovek znao
Za sve što ga čeka
Ne bi se ni rađo
U vidu čoveka

Već bi bio ptica
Ili vredna pčela
Ili samo bagrem
Negde na kraj sela

Lj. Ršumović


ČUDESNA SRBIJA…

TAMOiOVDE___

Srbija rekama, planinama, jezerima i stranputicama…

Fotomonografija Dragana Bosnića

ČUDESNA SRBIJA

Putovanje neki shvataju kao način da se predje rastojanje od jedne do druge tačke što je moguće brže i udobnije. Fotomonografija ČUDESNA SRBIJA Dragana Bosnića nudi nesto sasvim drugo. Ona otkriva Srbiju više stramputicama, puteljcima i kozijim stazama kroz prostor, vreme i snove. Slike koje majstor svog zanata i veliki hodoljubac prenosi na stranice knige nisu ni plod bujne maste, ni fotošopa! U koricama je gotovo sva lepota jedne nevelike zelje.

To je poziv da otkrijete jedinstveni svet prirode, velike umetnice i najvećeg stvaraoca, bilo da ste rodjeni pod ovim nebom, ili u Srbiju dolazite sa strepnjom i predrasudama. Knjiga je zapravo spoj prirodnih lepota, bogatog kulturno-istorijskog nasledja, čudne igre svetlosti i senki, ali i poetskog bića ljudi koji u Srbiji žive. Ako knjigu uzmete kao vodič za putovanje po ovoj zemlji, siguran sam da ćete je razumeti, zavoleti je i vraćati joj se.

Dragan Bosnić ne šeta Srbijom, on istražuje, osvaja, pokazuje lepotu i tajnu čekajući strpljivo kao lovac u zasedi da naidje pravi trenutak i tad nastane Vodeni prag na kraju Budžaka na Staroj planini ili let orla iznad krivudavog Lima…

Autor kao da želi da nam pokaže da sve ono što ljudska ruka dotakne gubi svoju autentičnost i draž još nedovoljno otkrivenog, pa nema puno gradova i naselja.

O njima će govoriti neka druga knjiga koju priprema isto Mladinska knjige Beograd”. A u ovom izdanju ”… kroz 100 krajeva neponovljivog ambijenta, prirodnih retkosti i jedinstvenog kulturnog nasleđa promiču obični ljudi na svakodnevnim poslovima, čuju se njihove priče i verovanja, mirišu njihova jela, opijaju njihova pića, vide se aktivnosti kojima ispunjavaju dane odmora.

U čudesni album od 770 fotografija koje su stale na 528 stranica, Srbija je doživljaj neponovljiv! “ (*navodi se na koricama Knjige)

Kniga ima skoro duplo više strana nego što je izdavač u početku planirao. Slike su tako veličanstvene da pobude maštu da budete na mestu gde su one nastale, pa i pomisao da su proizvod fotomontaže. Slike jesu stvarne, kao i mesta koja su zabeležena, a koje su obišli autor., kao i Rozana Sazdić, koautor knjige.

Bora Stanković je preneo priče iz Lazarevog kanjona i Borskog Stola – mestagde odzvanja tišina. Ono što je ipak potka Čudesne Srbije je tekst – pitak, bridak, a informativan i slikovit. On golica. Priče izazivaju pažnju, svaka je drugačija, a opet su povezane i vode kroz čudesne predele kojima naša zemlja obiluje.

Jedina “mana” ove knjige, je što u nju nisu mogle stati ni sve priče ni slike, iako je teška preko 3,5 kg. Najlepše je što o Srbiji nije sve napisano kaže Dragan Bosnić. “ postoje delovi Srbije koje obiđete mnogo puta i svaki pit ste ubeđeni da još sada dolazite tu i da više nema šta ni da se vidi ni da se čuje. A onda vas domaćini isprate s nagoveštajem nove priče i novog čuda koje niste videli…”

http://www.kudanaodmor.com