Može li slabašna svetlost da nadvlada tamu?
TAMOiOVDE__________________________________________________________________________________________
Na Čegru, brdu iznad Niša, juče sretoh njihova kraljevska visočanstva princa Vladimira Karađorđevića i princezu Brigitu.
Princ Vladimir Karađorđević, najstariji je sin princa Andreja, brata kralja Petra drugog.
Sa suprugom Brigitom živi u Nemačkoj .
Uvod i foto: Bora*S
________________________________________________________________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________________________________________________________________
Princ Vladimir za „Blic“: Žalim braću i sestre, ali ih ne mrzim
Princ Vladimir Karađorđević, sin kraljevića Andreja i unuk kralja Aleksandra I, ekskluzivno za “Blic” govori zašto se protivio da zemni ostaci njegovog oca sada budu preneti iz SAD u Srbiju i, kako kaže, izdaji njegove braće i sestre.
Zašto niste bili za to da vaš otac bude sahranjen na Oplencu?
– Ovo je prekretnica u poslednjih 78 godina srpske istorije i zaista istinski dobra volja mnogih da isprave ono što je učinjeno Karađorđevićima. Ali, plašim se da mnoga pitanja još nisu rešena, niti u potpunosti shvaćena. Na neki način, postoji potencijalna opasnost od stavljanja “kola pre konja”.
Na šta tačno mislite?
– Nisam želeo da vratim svog oca u vreme velikog previranja u Srbiji. Zar porodica nije mogla da bude ljubazna i zar se nije moglo sačekati da se patnja i sav taj pritisak na srpski narod smanji, pre nego što sam doneo svog dragocenog oca kući? On će biti sahranjen u porodičnoj grobnici na Oplencu, zaostavštini kralja Petra I. Ali, prethodne vlade, čak i posle brojnih sudskih sporova još od 1991. godine, 90 odsto zemljišta i imovine na Oplencu još nisu vratile zadužbini. Karađorđevići moraju da spavaju po hotelima u Topoli, umesto da spavaju u imovini njihovih predaka. Uprkos počasti koja će biti odata vraćenim i izgnanim članovima porodice Karađorđević 26. maja, u koji to ustavni kapacitet ih mi, živi naslednici, zapravo vraćamo? Ja sam lično obećao ocu mnogo više od toga i to je razlog zašto sam toliko ogorčen i razočaran time što su drugi članovi moje porodice odlučili da idu iza mojih leđa i dovedu mog oca u Srbiju sada!
S obzirom na to da ste ipak prisustvovali pomenu, jeste li uspeli da rešite problem sa članovima porodice?
– Iako sam ljut i razočaran mojom braćom i sestrom zbog izvršenja ovog čina izdaje, ne gajim animozitet prema njima. Osećam sažaljenje jer su mislili da je ovo jedini način na koji bi oni mogli da ostvare svoje privatne ciljeve. Jedini razlog zbog kojeg sam došao na pomen je želja da pozdravim očeve posmrtne ostatke jer sam bio primoran i da se izvinim njegovoj duši zbog ove neukusne epizode.
Kako se osećate sada, kada su posmrtni ostaci vašeg oca vraćeni u Srbiju?
– Šta je urađeno, urađeno je. Osećam se oslobođeno znajući da moj otac zna da nisam ja bio taj koji je išao iza leđa drugih članova porodice sa namerom da ostvari svoje lične ciljeve. Voleo bih da sam mogao da odam počast svom ocu onako kako sam planirao, ali činjenica je da je on sada u Srbiji.
Milka Radović | 26. 05. 2013.
Još jedna u nizu od planiranih aktivnosti učenika i nastavnika OŠ “3.oktobar”, povodom proslave jubileja, pola veka postojanja i rada ove borske škole, uspešno je realizovana u sredu, 19.septembra.
Od strane organizacionog tima formulisan kao ” ISTORIJSKI ČAS, POSETA KONAKU KNEZA MILOŠA U BRESTOVAČKOJ BANJI “, uz svesrdnu pomoć predstavnika Muzeja rudarstva metalurgije i Turističke organizacije „Bor“, organizovan je dvosatni obilazak, danas prilično usnule lepotice, a nekada dvorske banje i miljenice knjaževa – Brestovačke banje.
Upoznali su tako učenici viših razreda, zajedno sa nastavnicima istorije, geografije i Mirjanom Spasić, članom organizacionog tima, kulturno-istorijske, balneološke i prirodno – ambijentalne vrednosti, jednog od najstarijih i svojevremeno najcenjenijih lečilišta u Srbiji.
U Konaku knjaza Miloša, razgledali su muzejsku postavku koja na specifičan način dočarava prilike u Srbiji s kraja 18. i početka 19 veka.
Obišli su i čuli priču o Turskom amamu, dvorcu-letnjikovcu kneza Aleksandra Karađorđevića, današnjem „Izletniku“ (nekad gostionici sa kur – salonom), kupatilu koje je podigao kralj Petar I, “Srpskoj kruni”, Klubu “RTB”, ali i priču o objektima koje je zub vremena i ljudski nemar odavno potpuno uklonio iz ovog prostora: Sirotinjskim kvartirima, Konacima kneginje Ljubice, Ađutantskom konaku, zoo vrtu, muzeju flore i faune…
Bez sumnje, lepo osmišljena, korisna, uspešno sprovedena i svake hvale vredna ideja.
Autor: Bora*S
TAMOiOVDE_________________________________________________________________________
Pre dve godine, 13. avgusta, krenula je TAMOiOVDE priča.
Evo pravog povoda da se zahvalim svima, koji su makar jednom svratili OVDE, a posebno onima koji to čine redovno i namerno.
Hvala na porukama i svakom ostavljenom komentaru.
Jer, bivaju to putokazi i svojevrsna podrška za nastavak putovanja.
Verujem da će i u narednim godinama, zadovoljstvo biti obostrano uvećano, te da će dobro biti i TAMOiOVDE.
Bora*S
TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________
Zadovoljstvo mi pričinjavaju sve vaše posete TAMOiOVDE.
Zahvaljujem vam što odvajate svoje dragoceno vreme da namerno ili slučajno svratite.
Posebno zahvaljujem onima koji svojim dobronamernim, stručnim, smislenim, zanimljivim, duhovitim i lucidnim komentarima doprinose obogaćivanju i podizanju kvaliteta određenog sadržaja a samim tim i celog bloga, koji možda i nije samo blog.
Ali, njima dugujem i izvinjenje, što često, zbog objektivnih okolnosti ne uspevam da ukažem dužnu pažnju odgovorima na upućene komentare.
To nikako ne znači da mi svaka upućena reč, rečenica ili prilog ne znači. Naprotiv.
Niti to znači ignorisanje.
Prosto, jedini razlog je nedostupnost računaru u određenom trenutku ili periodu.
Uostalom, nije ni nužno komunicirati isključivo sa domaćinom. Poželjna je i međusobna komunikacija gostiju.
Ovom prilikom, uz obećanje da ću svakom ponaosob bar nešto kazati, posebno izvinjenje: IM, Gamche(?), Novom internetu, Maloj Breskvi, Tatjani, Agroekonomiji, Labilnoj, Srpskom raspevanom trgovcu, Nedođiji, Običnim pričama, Plavoj Baklavi, Nenadu,Violeti…
Dobro TAMO bili i dugo OVDE dolazili!
TAMOiOVDE
NAJVEĆE SLANO JEZERO NA SVETU
Jezero Turkan u Keniji jedno je od retkih mesta na planeti koje će nesmetano nastaviti da živi onako kako je živelo i hiljadama godina unazad.
Kada je grof Samuel Teleki fon Sek pod izgovorom istraživanja otišao u dugačak safari po Africi, 1897. godine nabasao je na veliko slano jezero zabačeno u pustinjskom kraju u Keniji.
Ogromno, 290 kilometara dugačko jezero (mnogo kasnije se otkrilo da je ono najveće pustinjsko i najveće slano jezero na svetu) grof je nazvao Rudolfovo po austrijskom princu.
Kasnije dobija naziv More žada zbog svoje zelene boje, a tek 1975. godine predsednik Kenije mu, posle dobijanja nezavisnosti, daje naziv Turkana jezero po najvećem plemenu koje živi u njegovoj okolini.
Na tom području je pronađeno toliko fosila da su ga naučnici proglasili kolevkom čovečanstva i mestom na kojem se najbolje mogu proučavati počeci ljudske istorije. Međutim, okolina jezera je veoma negostoljubiva, klima suva i vetrovita sa čestim jakim olujama, tako da je malo onih koji se odlučuju da posete mesto na kome su se Hominidi uspravili na dve noge.
Nove teorije tvrde da je pre nekoliko miliona godina klima bila još toplija nego danas i da su upravo takvi vremenski uslovi „krivci” za uspravljanje čoveka (udaljavanje od vrele zemlje i smanjivanje izloženosti tela sunčevim zracima).
Upravo zabačenost i negostoljubivost okoline su zaslužni za neverovatan broj životinja koji danas živi u i oko jezera Turkana. Krokodili, nilski konji, zmije, preko 400 vrsta ptica, 47 vrsta riba žive u savršenoj prirodnoj ravnoteži iz jednog razloga: nema čoveka u okolini da im smeta. Pri tom mislim na belog čoveka.
Krokodila ima preko 12.000, među kojima su i neki najduži primerci na svetu, i svi oni uživaju u lovu na nilske grgeče koji dostižu i 200-300 kilograma. Navodno, zbog hemijskog sastava jezera krokodili imaju čvoriće na stomaku što im čini kožu neupotrebljivom za cipele i što ih je verovatno spaslo od ljudske ruke.
Jaki vetrovi nisu najpogodniji za one koji se uprkos upozorenjima odluče da brodom ili čamcem prelaze jezero, međutim odlični su za vetroelektrane. Kenija je uspela da privuče investicije i u narednih nekoliko godina se očekuje izgradnja najvećeg vetroparka u Africi: proizvodiće 300 megavata struje i to znači da će Kenijcima 20 odsto od ukupne potrošnje činiti čista energija. U projektu je planirana izgradnja 353 turbine čime će se nastaviti veliki rast ulaganja Afrike u obnovljive izvore energije.
More žada je danas jedno od retkih mesta na planeti koje će nesmetano nastaviti da živi onako kako je živelo i hiljadama godina unazad. U njega će se ulivati reke, slana voda će isparavati, oluje će divljati, životinje ravnodušno činiti karike u lancu ishrane, a poneki čovek će povremeno zalutati i osetiti koliko je nepoželjan ako ne ume da se prilagodi.
N. K.
Izvor: Politika Online
TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________
TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________
TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________
Hoće li lokalitet Rajačke pivnice uskoro postati deo svetske kulturne baštine?
Rajac. Od davnina čuveno po vinogradima i vinu srpsko selo u Negotinskoj krajini.
A opet, gajenje loze, način spravljanja vina, čuvanja i njegov kvalitet u ovom delu Srbije doprineli su da ovo vinogorje zauzme istaknuto mesto i ulogu u istoriji srpskog vinarstva, dugoj više od hiljadu godina.
Vina iz Negotinskog vinogorja su još pre nekoliko vekova išla put tadašnjih evropskih prestonica.
Pilo se ovo vino u Beču, Švajcarskoj, Rusiji, Nemačkoj, Rumuniji…
Za takav uspeh zaslužni su izizetan kvalitet grožđa iz ovog vinogorja, tradicionalno visoko tehnološko umeće spravljanja vina, a posebno njegovo skladištenje, ”nega” i čuvanje u za to specijalno građenim objektima, vinskim podrumima-pivnicama.
Ovakvi objekti građeni su kao zasebna mala naselja izvan ljudskih naseobina, kako bi vino „radilo i sazrevalo” u miru i tišini, daleko od bilo kakve buke, mirisa…
Izgradnja vinskih podruma-pivnica u Negotinskoj Krajini počela je u 18. veku.
Građene su od mekog žutog kamena, peščara, često tesanog, od brvana ili bondruka, ukopanih zadnjih zidova u tle, debelih i preko 60 cm, što omogućava postojanu temperaturu i vlažnost pogodnu, idealnu za čuvanje vina.
Ovakvi vinski kompleksi građeni su na lokacijama u celoj Negotinskoj krajini, ali su vremenom mnogi od njih potpuno uništeni i nestali. Do današnjih dana, kao svedoci izuzetne kulturne vrednosti ostale su sačuvane Rajačke, Rogljevske, Smedovačke, Štubičke i Bratujevačke pivnice.
Zanimljivo je, da je nekada najveci kompleks pivnica bio u selu Tamnič. Ovaj kompleks je bio uzuzetan, sa kamenom popločanim ulicama i trgovima na kojima su radile i trgovine.
Njega praktično, nažalost, više nema. Poslednja kamena pivnica u ovom kompleksu porušena je 1955. godine.
Nemerljiva šteta.
Ali, na sreću, danas najbolje očuvani i reprezentativan lokalitet ove vrste, su Rajačke pivnice.
Nalaze se nedaleko od pomenutog sela Rajac, na brdu pored reke Timok, udaljene od Negotina 25, a od Zaječara 50 kilometara.
Predstavljaju jedinstven arhitektonski kompleks, lepih, precizno urađenih kuća i vinskih podruma, nastao od polovine 18. do tridesetih godina 20. veka. Kompleks čini 270 pivnica oko centralnog trga sa česmom.
Građene su na već opisan način od tesanog kamena i brvana, a pokrivene ćeramidom. Podrumi su delimično ukopani u zemlju, što omogućava veoma dobru stabilnost temperature i vlage tokom godine. Na spratu su građene prostorije za boravak u doba berbe, muljanja grožđa i negovanja vina.
Između objekata vijugaju uličice raznih širina, koje se „susreću” na trgovima, a između njih bunari…
Danas ovaj lokalitet odiše atmosferom minulih vremena, ali i nudi nove sadržaje prilagođene vremenu i zahtevima tržišta: smeštaj, dobra vina, tradicionalnu hranu ovog podneblja, kulinarske specijalitete, obilazak okoliša, proizvode domaće radinosti, suvenire…
Pored ovog napred lepog izrečenog, nešto što je na mene ostavilo loš utisak, su naizgled banalne, ali za pravilan razvoj i rast ovog zaista jedinstvenog kulturnog i turističkog bisera, preteće činjenice: jako loša dostupnost ( deo puta do samog lokaliteta je u nedopustivo lošem stanju), nedostatak dovoljnih količina vode i čini se prilično ubrzana, nekontrolisana urbanizacija čitavog lokaliteta.
I sad se vraćam na početak ovog teksta, odnosno na pitanje kojim on počinje.
Naime, Rajačke pivnice, Smederevska tvrđava, Caričin grad, manastir Manasija i grad Bač sa okolinom, – kandidati su Srbije za upis na listu svetske kulturne baštine UNESC-a, a našli su se među nominovanima koje je usvojio Komitet za svetsku baštinu te organizacije Ujedinjenih nacija.
Kako kažu stručnjaci, dva od ovih pet lokaliteta imaju i pored izuzetno strogih i specifičnih kriterijuma, realne šanse da postanu deo svetske kulturne baštine.
Hoće li to baš biti unikatne i autentične Rajačke pivnice?
Priredio: Bora*S
________________________________________________________________________________________________________
TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________
OTROVI U VAŠEM PARFEMU
Iako Vaš parfem čarobno miriše, velika je verovatnoća da on nije ništa drugo nego toksična mešavina hemikalija.
Sastojci parfema i dezodoransa nisu ograničeni prirodnim aromama i eteričnim uljima (bez obzira na to što Vam govore reklame!).
Popis sastojaka često uključuje celi niz hemikalija poput formaldehida, toluena, metilen hlorida, benzaldehida i ftalata.
Ove hemikalije mogu prouzrokovati celi niz štetnih posledica, koje zahvataju respiratorne organe, jetru, bubrege, živčani sistem i reproduktivne organe.
Ovi toksini mogu poremetiti funkciju endokrinog sistema, a istraživanja ih povezuju sa neplodnošću i mnogim vrstama raka.
Najveću opasnost ove hemikalije predstavljaju za malu decu i bebe.
Trudnicama se preporučuje striktno izbegavanje parfema zbog moguće štete za još nerođeno dete.
Mirisi svuda
Na žalost, lista proizvoda u kojima se koriste veštački mirisi, ne uključuje samo parfeme i dezodoranse.
Oni se rutinski koriste u kozmetici, šamponima, osveživačima vazduha, sredstvima za čišćenje i – što je žalosno – proizvodima za negu beba.
Koristeći rupe u zakonu, mnogi proizvođači smatraju da ne moraju obaveštavati potrošače o pravom sastavu mirisa, koje koriste za izradu svojih proizvoda.
Kako da zaštitite sebe i svoju porodicu?
Čitajte etikete! Upoznajte otrove i njihovo moguće štetno delovanje na zdravlje.
Nemojte kupovati proizvode koji sadrže ove štetne hemikalije.
Slatko sećanje na Vaš omiljeni parfem brzo će nestati kada shvatite što on zaista sadrži.
Svi žele lepo mirisati, ali ne i po cenu zdravlja.
Budite posebno pažljivi ako proizvod ne sadrži detaljni i jasni popis sastojaka, a umesto toga piše Parfume ili Parfum.
Izvor: Alternativa
TAMOiOVDE______________________________________________________________________________
Kažu u medijima danas:
REŠENA MISTERIJA KOJA JE NEDELJU DANA ZALUĐIVALA SRBIJU (ovde)
A evo načina i epiloga razrešene misterije:
Lutka iz seks šopa zastrašivala šofere!
„Borska policija je ušla u trag „ženskoj aveti“, koja je na putu Zaječar-Bor zastrašivala vozače. Nije nikakva Šumska Majka ili Muma Paduri, već je u pitanju šala dvojice rođenih braća. „Utvara“ je lutka iz seks šopa napunjena helijumom preko koje je bio navučen beli veo.
-Braća iz Bora su sedela u automobilu koji je bio sakriven u grmlju i, kada bi čuli da nailazi vozilo, puštali su lutku kroz šiber, odnosno otvoreni krov automobila. Lutka bi poletela, pa je šoferima izgledala kao avet koja lebdi iznad kolovoza. A kada bi se vozilo približilo, braća koja nemaju policijski dosije su pomoću kanapa spuštali lutku do samog puta, zatim je vukli levo-desno, pa vraćali kroz šiber u automobil – saznajemo u policiji.
Nakon „provoda“, braća su otišla u jedan borski kafić i hvalila se prijateljima šta su učinila. Kada su doznali da je policija izašla na lice mesta, odmah su spalili lutku i venčanicu i tako uništili sve materijalne dokaze o famoznoj „utvari“, piše današnji “ALO”.
– Iako znamo o kome se radi, zakonski smo nemoćni čak i da braću privedemo na informativni razgovor. Te večeri, nijedan od vozača nije podneo prijavu zbog zastrašivanja, ometanja saobraćaja ili narušavanja javnog reda i mira. Nažalost, svi do jednog su prijavili da su na putu videli „utvaru“, što niti je krivično niti prekršajno delo. Ruke su nam vezane. A ukoliko ih privedemo na razgovor, mogu da tuže policiju za uznemiravanje i da parnicu bez problema dobiju na sudu – kažu u policiji.“
Medija centar
E, pa, zbogom pameti…
Bora*S
TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________
TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________
TAMOiOVDE______________________________________________________
Godine 1978. rudari našeg najvećeg rudnika kvarcnog peska „Srbokvarc“ iz Rgotine morali su, pred kuljanjem vode, da napuste stari površinski kop dubok oko 70 metara i, nedaleko, preko puta, otvore novo rudno ležište.
Voda je stalno nadolazila i za nekoliko dana napunila je grotlo kopa koje se kasnije širilo i raslo.
Danas je to čisto kao suza jezerce površine oko tri hektara, ali s mogućnošću da se proširi jer izvorska voda iz kvarcnog peska stalno nadolazi.
Na jednom krajoliku voda odlazi u razgranate potoke, ali je izvor u dnu kopa toliko jak da jezero i u jeku najvećih suša izdržava i čuva neophodni nivo.
Jezero je poribljeno, nekada su održavana jugoslovenska i međunarodna ribolovačka takmičenja.
Okolina je pošumljavana, ali, sem jedne, veće plaže, ništa posebno nije učinjeno da se približi mnogobrojnim kupačima, jer leti se dnevno okupi i do 2.000 ljudi.
Prema zvaničnim istraživanjima, sem jednog jezerca u Nemačkoj, voda iz ove prirodne akmulacije njačsitija je u Evropi. I najoptimalnije topla, između 25 i 27 stepeni.
Hoće li se neko u Srbiji i svetu setiti da opelmeni ovaj krajolik i stvori još jedan raj na zemlji u industrijski već nagriženoj lepoti ( nemilosrdna ekspolatacija kvarca) velikog, nekada bogatog srpskog sela Rgotina na razmeđi Bora i Zaječara?
Autor: B. F. Foto: D. Popaz
TAMOiOVDE____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
TAMOiOVDE………………………………………………………………………………..
„Od Velikog Sela do samoga Ždrela, ko da je vila neka ćilim razastrela“ pevao je Đura Jakšić, oduševljen lepotom ovih predela.
Sa ništa manje oduševljenja, o istom, Feliks Kanic zapisuje: „Zastali smo kao opčinjeni raskošnom idilom ovog predela gde su boravili srpski pustinjaci„.
Predeo pomenut i opisan, zaista vanredno lep i živopisan, nalazi se na 65. kilometru puta, jugoistočno od Požarevca ka Žagubici u dolini reke Mlave.
A ovde, na levoj obali Mlave, priljubljen uz strme litice Ježevice, nalazi se manastir Gornjak, jedna od zadužbina kneza Lazara.
Podignut je 1378. godine, nakon što je Lazar ovladao ovim krajevima. Otuda, kao sasvim moguć razlog gradnje, pored duhovnih je i državnički-način da se obeleže tek osvojene teritorije. No, ubrzo nakon toga, manastir biva oštećen, pošto je Radič Rastislavić na ovom prostoru preuzeo nasilno vlast, koju nije dugo održao. Naime, već u maju 1389. godine, Lazar oduzima Radiču imanja a sam manastir predaje Grigoriju Sinatiju-Mlađem.
Kako bi osigurao opstanak manastira, njegovo održavanje, kao i izdržavanje bratstva u njemu, knez Lazar je mnoga imanja, pa i čitava sela od Podunavlja do Homolja darivao Gornjaku.
Kako to već biva, na ovim prostorima balkanskim, u vremenima burnim i turbulentnim, pre svega razne „civilizovane“ vojske i ratničke horde, pored ostalog, ne štede ni ovu svetinju. Turci, Bugari u prvom a Nemci u drugom svetskom ratu…
Samo “telo” manastira paljeno je , ranjavano, komadano, rušeno, uništavano…
Pljačkane su i odnošene neprocenjive dragocenosti, koje su čuvane u riznicama i biblioteci, nasilno odvođeni ili su pred krvolocima sami bežali monasi.
Povelja Lazarevih i patrijarha Spiridona, danas ovde nema. Kao i barjaka cara Dušana, čaše kneza Lazara, zlatnog putira, orginalnih crkvenih zvona i ko zna koliko i kojih sve još, neprocenjivo dragocenih svedoka vremena minulih.
Civilizovano- nema šta.
No, na čudesan način Gornjak je ipak čuvao duh, a fizički vaskrsavao.
Danas je zaista jedan sjajan kulturno-istorijski i živ verski objekat, koji ponosno stražari na kapiji vekova u Gornjačkoj klisuri.
ZANIMLJIVO-ŠTA REĆI…
Isceliteljske kapi vode
U steni sa zapadne strane zidina manastirskih – čudan izvor, kažu sa čudesno isceliteljskom vodom. Iz ovog, zaista zanimljivog izvora voda “potekne” kap po kap i to samo na Đurđevdan i na dan slavlja manastirskog praznika, Vavedenja Presvete Bogorodice, 4 decembra.
Kada se to dogodi, monahinje pokupe ovu dragocenu vodu, da bi je podelile onima kojima je zaista potrebna. Kažu da pored iscelenja i drugih bolesti, najviše pomaže iscelenju bolesti očiju.
Mošti Grigorija Sinata
Ništa manje znatiželje ne izaziva i verovanje u čudotvornost moštiju isposnika Grigorija Sinaita. Pećina neposredno iznad manastira u kojoj je živeo zaključana je, ali narod ubacuje novac zarad svog i zdravlja najbližih. Mošti su smeštene u kivotu u glavnom manastirskom zdanju.
Ovde dolaze ljudi, najčešće poroda radi. Nakon molitve za potomstvo koja im se Ovde pročita,Tamo, kako se priča, rođenje deteta usledi u roku od dve godine.
Ćutanje vode Mlave
Mlava protiče neposredno ispod manastira. Reka velika, planinska, brza i hladna. No, na jednom delu uzvodno od manastira u dužini od oko stotinak metara ne čuje se ni huk ni žubor vode.
Reka Ovde ćuti. Mesto- Tišina. Postoji nekoliko legendi koje objašnjavaju ovu čudnu pojavu. Ja doznah tri. No, neću baš sve da vam kažem. Otkrijte nešto i sami. Ovde.
Autor: Bora*S
TAMOiOVDE______________________________________________________________________________