TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________
BORSKI STOL
Počinje li ovde geološka istorija? Jesu li stručnjaci dobro pročitali, sa ovde pronadjenih fosila i stena, za koje tvrde da su najstarije u našoj zemlji i šire?
Moćne naslage, koje su nekada činile sprudove u toplom moru, danas čine masu planine Stol (1.156 m) – uzdignuti deo Golog Krša, koji se smestio izmedju Deli Jovana i Velikog krša.
Sa vrha Stola, za vreme vedrih dana, može se videti Dunav kod Mosne, Miroč, Deli Jovan, Rtanj, Tupižnica i delovi Stare planine.
Stol je planina trapezoidnog oblika u osnovi, sa okomitim, strmim liticama sa zapadne i umereno blagim padinama sa druge. Stena Stola je krečnjačka, uglavnom odličnog kvaliteta, severozapadne orjentacije i visine od 15 do 150 m.
Padovi krečnjačkoh slojeva do 40 stepeni, osim što izazivaju divljenje posmatrača, predstavljaju izazov za planinarska osvajanja. Osnovna karakteristika ovoga mesta jeste, da je jedino u Srbiji gde se na istom mestu nalaze i tradicionalni i sportsko – penjački smerovi.
Pored mnoštva kraških oblika, na površi planine nema hidrografskih objekata, osim potoka koji ističe iz veštačkog jezera i ponire posle samo jednog kilometra toka. Za razliku od površi, u podnožju ima nekoliko jakih vrela, što je dokaz kraške građe ovog prostora.
Severno od Stola je vrh Vizak u čijem podnožju se nalaze kamene forme izduženog oblika, koje je narod nazvao “groblje bradatih”.
Ljudske naseobine, koje su se formirale podno Stola, danas predstavljaju najatraktivniji ruralni deo borske opštine. Gornjane, Luka,Tanda, Bučje, Donja Bela Reka, sinonim su za idealan spoj urbanog i autohtonog življenja. Sačuvane tradicionalne vrednosti, običajne i folklorne forme, specifična gastronomija, gostoljubivost stanovništva čine ovaj prostor još poželjnijim.
U proleće, ogrnut zelenom odorom, s jeseni kitnjasto šaren, sa buketima ruja koji titraju na vetru plamenom bojom, planina Stol je neodoljivo zavodljiva i privlačna za sva čula. Prostor oplemenjen livadama, šumama, jezerom, speleološkim objektima, prostor kojim odzvanja tišina, gde mir „uznemirava“ a čula planinska svežina opija.
Rekreativne šetnje, sportsko penjanje, alpinizam, vožnja bicikla, paraglajding, skijanje, lov, proučavanje geološke istorije – ili tek samo odmor na Stolu?
Na najlepši prirodni vidikovac u Srbiji stiže se asfaltnim putem iz Bora, preko sela Krivelj do mesta Cepe, a potom još oko tri kilometra makadamom, ili iz pravca Majdanpeka i Donjeg Milanovca asfaltnim putem do sela Luke, uz dodatnih sedam kilometara vožnje makadamom.
Tekst i foto: Bora Stanković