EDUKATIVNI OBILAZAK DUBAŠNICE…

tamoiovde-logo

Povodom obeležavanja Svetskog dana biodiverziteta i Evropskog dana parkova u okvi ru Ekoloških dana Bora 2016. u subotu 11. juna, realizovan je  je edukativni izlet na Dubašnicu za nagrađene učesnike martovskog programa obeležavanja svetskih dana voda, šuma i meteorologije.

TAMOiOVDE-Dubašnica-IMGP0794Na izletu su bili učenici nižih razreda OŠ „3. oktobar“, četvrtog razreda prehrambenog smera Tehničke škole Bor i vršnjački edukatori i saradnici Društva mladih istraživača Bor.110620161529ma

Teme edukativnog izleta bile su geodiverzitet Dubašnice (Kameni most, Čika Jovina pećina) i biodiverzitet šuma, livada i vodenih tokova Dubašnice.

110620161548Na kraju izleta za učesnike je u objektu Šumske sekcije na Dubašnici organizovan ručak – naravno vojnički pasulj.

TAMOiOVDE-Dubašnoca-IMGP0839

Prevoz učesnika  obezbedio je Bortravel, a  organizatori su bili : Društvo mladih istraživača, Fondacija „Dr Berislav Ristić Berko“, OŠ „3. oktobar“, Tehnička škola, Šumska uprava Bor i Turistička organizacija „Bor“.

Izvor teksta: MIBOR/ foto: Bora*S

________________________________________________________________________________

FotoPlus


____________________________________________________________________________________

BAČIJE KOJIH VIŠE NEMA…

TAMOiOVDE_______________________________________________

Možda još samo u pesmi, ali na padinama Dubašnice i Vojale, nadomak borskog sela Zlot, nema više “100 ovaca- 300 jaganjaca“.

Naslovna-_5665-300x199 “Spala knjiga na tri slova“. Verovatno jedinu ovogodišnju Bačiju, zajedničko čuvanje seoskih ovaca, drže tri vremešna “čobančeta“: Vladimir i Ruža Nedeljković, sa po oko 70 godina, i vižljasta i krhka Miroslava Barzilović, koja je zakoračila u devetu deceniju.

DSC_5427-150x150Vreme kada je najveće selo “grada bakra“ imalo na hiljade ovaca i Bačije diljem Dubašnice, na istočnom delu Kučaja, na površini od skoro 100 kvadratnih kilometara, može se videti još samo na “Susretima sela“, gde se evociraju uspomene i baštini vlaška tradicija i kultura.

Ruza-Nedeljkovic-5413-212x300

Ruža Nedeljković

Dolazi novo vreme, deca se dala na škole, a mi stari posustajeno. Pitanje je samo vremena kada više niko neće imati ovce da čuva, pa ni na ovaj načinkaže Ruža, čiji svakodnevni posao je da od tri dnevne muže mleko pretvori u kvalitetan i punomastan ovčiji sir, nadaleko čuven po kvalitetu.

 Vladimir, zvani Krajan, se ovim poslom bavi otkad je otišao u penziju, koju je stekao u “Srbija šumama“.  Tek što je doterao ovce sa prepodnevne paše, umoran i žedan , ali ga “ne drži mesto“. Skakuće i obleće oko nas i nutka nas onim što se na Bačiji zateklo. Dosadilo mu, valjda, samovanje sa ovcama, pa mu omilelo društvo.

Tu, polovinom maja smo se okupili svi čije su ovce i izmerili čije daju koliko mleka. Pošteno i saglasno. Sada prvi sir, koliko mu pripada, uzima gazda čije su ovce na merenju dale najviše mleka, pa tako do poslednjeg, sa najmanje mleka. Svi dobiju svoj deo i sve se lepo složi- širi ruke Krajan iz Zlota i dodaje– Ma, zapričasmo se, a ja vas ne pitah hoćete li da prezalogajite? Ima svega, dao Bog, ima rakije, piva… Hoćete hladnu surutku, lekovita je, leči sve?

Miroslava-Barzilovic-5400-211x300

Miroslava Barzilović

Iako najstarija, Miroslava, koja je Nedeljkovićima “rod po trećem kolenu, neumorno, metlom sačinjenom od vitkog obližnjeg pruća, vešto i temeljito mete obor za ovce. Kaže, nikada je niko nije “turio u novine“.

– Deco, nije mi ovaj posao težak, teže je po ceo dan čobanovati na suncu, po šumama, brdima i dolinama. Ovce su neumorne, samo negde jurcaju, a čobanin treba dobro da ih nahrani kako bi dale dosta mleka, zbog koga sav ovaj posao i radimouverava nas baka Miroslava, koja je, kaže, ceo život provela sa stokom i na poljoprivredi.

Spuštamo se niz planinu, za nama ostaje Bačija i blejanje ovaca. Možda od čistog vazdu i prelepe netaknute prirode, tek, tu negde, maštom stvorena, priviđa nam se i Muma paduri-šumska majka, u vlaškoj mitologiji najveća svetica i zaštitnica žena, a zašto ne i sve ređih čobana. Uskoro će i o Bačija ostati samo mit.

Izvor:bor-sve.net


DSC_5589-150x150 DSC_5618-150x150DSC_5654-150x150Naslovna-_5665-150x150DSC_5673-150x150



DSC_5421-300x199DNEVNA PAŠA-LITAR MLEKA

Ovogodišnja Bačija broji 85 ovaca, iz 7-8 zlotskih domaćinstava. Čobani dobijaju za čuvarinu po oko 30 evra po ovci, za celu sezonu , koja traje od maja do kraja septembra, pa se lako može izračunati čobanska plata. Skromno za celodnevni naporan posao, i skromnih 60-70 litara mleka dnevno. Domaćini napominju da su 15-tak ovaca “jalovice“ i da ne daju mleko, što, pak, znači da se po ovci dobije oko litar mleka dnevno.

DSC_5578-300x215“PLES S VUKOVIMA“

 Ima i vukova, ali i oni su proredili. Tu i tamo napadnu ovce, ili se tek pojave, koliko da se priča o njima prenese.

– Tu, pre koju godinu dva vuka su se ustremila na jednu moju ovcu. Hoće na moje oči da je odvuku. Šta sam drugo mogao, vrisnem, dignem galamu, i oni utekoše. Ne vole oni da se sretnu s nama, kako ni mi s njima-tu su negde, prate, vrebaju, ali beže od velike larme koju mi stvaramokaže Vladimir.

LAZAREV KANJON OAZA 2000.

TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________

tamoiovde-logo

Ovim smo počeli pre 15 godina. Predeo je bio neobeležen, i svi su me pitali GDE sam to snimala, gde se nalazi...

931304_10201160186434671_1414070341_n

Gordana Atanasijević
Foto: Aleksandar Veljković

   Danas, ljudi iz PK „Dubašnica“ Zlot, lepo i vredno su markirali teren (i još će), a lepote Lazarevog kanjona su poznato i željeno odredište pasioniranih ljubitelja prirode.   

Pripremam i nastavak koji će prikazati lepote koje smo tu spoznali i koje sam nekima od vas pokazivala, ima još mnogo da se radi, ali ću i to rado podeliti sa svim ljubiteljima prirode i Lazarevog kanjona, kog obožavam.

Pozdravljam svoju TV ekipu, koja je sa puno entuzijazma iznela ovaj vrlo zahtevan rad, zahvaljujući čemu sada možemo gledati ovaj film, otrgtnut od zaborava.

 Ne zamerite na nesavršenosti, ipak je materijal star, iz VHS arhive, ali sadrži osnovne podatke o ovom lepom i dragocenom predelu, koje ćete teško igde naći.


Od srca, Gordana 🙂

Autor: Gordana Atanasijević/Objavljeno  15.05.2013.

MOJE VREME IZ SATA U „SAT“…

TAMOiOVDE______________________________________________________________________________________________________

sat2FOTOPIS: Sa  snimanja materijala za emisiju “SAT” i reviju  “SAT PLUS“, 18. i 19. januara 2013. godine.

FotoMotivi:  Površinski kop Bor, “Jama Caffe”, ZOO Bor, Borsko jezero, Skijalište Crni vrh, Brestovačka banja, Dubašnica, Malinik, Lazarev kanjon…   

DANAS na RTS1 u 15.20-  http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/20/RTS+1/1254018/SAT.html    

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                   Foto: Bora*S

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

VIDEO:

CRNOVRŠKOM PRUGOM-BICIKLOM, PEŠICE ILI MOŽDA-TURISTIČKIM VOZOM…

TAMOiOVDE_____________________________________________

Krenuvši sa grupom ljubitelja vožnje bicikla i pešačenja, iz  gradskog obodnog naselja „Bor 2″ promotivno smo „testirali“ i simbolično označili početak korišćenja uređene staze, u dužini od 7,4 kilometara,  trasom negdašnje „Crnovrške pruge“.

Najveća zasluga što su borani dobili izvanrednu pešačku, rekreativnu, mini maraton, biciklističku, turističku i stazu zdravlja, pripada UG „Crni vrh 45“, koje je uspešno realizovalo  projekat “Uređenje staze stare Crnovrške pruge “, odobrenog kao  javni rad od strane Nacionalane službe zapošljavanja.

Projekat  su podržali i njegovu realizaciju pomogli i Rudarsko topioničarski basen Bor, Opština Bor i Javno komunalno preduzeće „3. oktobar“.

U nostalgičnom sećanju starijih borana ostala je “Crnovrška pruga”, kojom je sa planine Crni vrh, dok su vođene odlučujuće ratne operacije na Sremskom frontu, prevezeno više od  20.000 kubnih metara ogrevnog drveta, u tek oslobođen i ratom razoren  Beograd. I ranjenicima u bolnicama koji su svakodnevno pristizali sa Sremskog fronta  i stanovništvu Beograda bilo je neophodno obezbediti ogrev…

Od tada su prošle decenije, pruge odavno nema, ali ostala su sećanja. I trasa.

Trasa, koja vijuga kroz prelepe šumske krajolike od Bora do Crnog vrha, ukupne dužine od 18,5 kilometara.

Nema nikakve sumnje da je nakon ove deonice, neophodno urediti i preostalih 11 kilometara staze do Crnig vrha. I ne bi ona imala samo napred opisane funcije. Bio bi to značajan i važan protivpožarni put.

Ali, zamislite ovo.

Ukrcate se u samom centru Bora u vagon turističkog voza, udobno se smestite i do Crnog vrha uživate u prelepom ambijentu usputnih predela, sa panoramskim pogledom na Rtanj, Malinik, Dubašnicu, Crni vrh, Banjsko polje, Borsko jezero i Veliki krš.

Pa kod spomenika „Ljubavi smo učili vatru, da nam zemlja više ne gori“ iz vagona na osveženje u etno restoran, a potom na gondolu – pa pravo na vrh Crnog vrha…

Kako vam se čini?

Autor: Bora*S


ČUDESNA SRBIJA…

TAMOiOVDE___

Srbija rekama, planinama, jezerima i stranputicama…

Fotomonografija Dragana Bosnića

ČUDESNA SRBIJA

Putovanje neki shvataju kao način da se predje rastojanje od jedne do druge tačke što je moguće brže i udobnije. Fotomonografija ČUDESNA SRBIJA Dragana Bosnića nudi nesto sasvim drugo. Ona otkriva Srbiju više stramputicama, puteljcima i kozijim stazama kroz prostor, vreme i snove. Slike koje majstor svog zanata i veliki hodoljubac prenosi na stranice knige nisu ni plod bujne maste, ni fotošopa! U koricama je gotovo sva lepota jedne nevelike zelje.

To je poziv da otkrijete jedinstveni svet prirode, velike umetnice i najvećeg stvaraoca, bilo da ste rodjeni pod ovim nebom, ili u Srbiju dolazite sa strepnjom i predrasudama. Knjiga je zapravo spoj prirodnih lepota, bogatog kulturno-istorijskog nasledja, čudne igre svetlosti i senki, ali i poetskog bića ljudi koji u Srbiji žive. Ako knjigu uzmete kao vodič za putovanje po ovoj zemlji, siguran sam da ćete je razumeti, zavoleti je i vraćati joj se.

Dragan Bosnić ne šeta Srbijom, on istražuje, osvaja, pokazuje lepotu i tajnu čekajući strpljivo kao lovac u zasedi da naidje pravi trenutak i tad nastane Vodeni prag na kraju Budžaka na Staroj planini ili let orla iznad krivudavog Lima…

Autor kao da želi da nam pokaže da sve ono što ljudska ruka dotakne gubi svoju autentičnost i draž još nedovoljno otkrivenog, pa nema puno gradova i naselja.

O njima će govoriti neka druga knjiga koju priprema isto Mladinska knjige Beograd”. A u ovom izdanju ”… kroz 100 krajeva neponovljivog ambijenta, prirodnih retkosti i jedinstvenog kulturnog nasleđa promiču obični ljudi na svakodnevnim poslovima, čuju se njihove priče i verovanja, mirišu njihova jela, opijaju njihova pića, vide se aktivnosti kojima ispunjavaju dane odmora.

U čudesni album od 770 fotografija koje su stale na 528 stranica, Srbija je doživljaj neponovljiv! “ (*navodi se na koricama Knjige)

Kniga ima skoro duplo više strana nego što je izdavač u početku planirao. Slike su tako veličanstvene da pobude maštu da budete na mestu gde su one nastale, pa i pomisao da su proizvod fotomontaže. Slike jesu stvarne, kao i mesta koja su zabeležena, a koje su obišli autor., kao i Rozana Sazdić, koautor knjige.

Bora Stanković je preneo priče iz Lazarevog kanjona i Borskog Stola – mestagde odzvanja tišina. Ono što je ipak potka Čudesne Srbije je tekst – pitak, bridak, a informativan i slikovit. On golica. Priče izazivaju pažnju, svaka je drugačija, a opet su povezane i vode kroz čudesne predele kojima naša zemlja obiluje.

Jedina “mana” ove knjige, je što u nju nisu mogle stati ni sve priče ni slike, iako je teška preko 3,5 kg. Najlepše je što o Srbiji nije sve napisano kaže Dragan Bosnić. “ postoje delovi Srbije koje obiđete mnogo puta i svaki pit ste ubeđeni da još sada dolazite tu i da više nema šta ni da se vidi ni da se čuje. A onda vas domaćini isprate s nagoveštajem nove priče i novog čuda koje niste videli…”

http://www.kudanaodmor.com