MOJE VREME U MANASTIRU GORNJAK…

TAMOiOVDE………………………………………………………………………………..

Od Velikog Sela do samoga Ždrela, ko da je vila neka ćilim razastrela“ pevao je Đura Jakšić, oduševljen lepotom ovih predela.

 Sa ništa manje oduševljenja, o istom, Feliks Kanic zapisuje: „Zastali smo kao opčinjeni raskošnom idilom ovog predela gde su boravili srpski pustinjaci„.

 Predeo pomenut i opisan, zaista vanredno lep i živopisan, nalazi se na 65. kilometru puta, jugoistočno od Požarevca ka Žagubici u dolini reke Mlave.

A ovde, na levoj obali Mlave, priljubljen uz strme litice Ježevice, nalazi se manastir Gornjak, jedna od zadužbina kneza Lazara.

Podignut je 1378. godine, nakon što je Lazar ovladao ovim krajevima. Otuda, kao sasvim moguć razlog gradnje, pored duhovnih je i državnički-način da se obeleže tek osvojene teritorije. No, ubrzo nakon toga, manastir biva oštećen, pošto je  Radič Rastislavić na ovom prostoru preuzeo nasilno vlast, koju nije dugo održao. Naime, već u maju 1389. godine, Lazar oduzima Radiču imanja a sam manastir predaje Grigoriju Sinatiju-Mlađem.

Kako bi osigurao opstanak manastira, njegovo održavanje, kao i  izdržavanje bratstva u njemu, knez Lazar je mnoga imanja, pa i  čitava sela od Podunavlja do Homolja darivao Gornjaku.

 Kako to već biva, na ovim prostorima balkanskim, u vremenima burnim i turbulentnim, pre svega razne „civilizovane“ vojske i ratničke horde, pored ostalog, ne štede ni ovu svetinju. Turci, Bugari u prvom a Nemci u drugom svetskom ratu…

Samo “telo” manastira paljeno je , ranjavano, komadano, rušeno, uništavano…

 Pljačkane su i odnošene neprocenjive dragocenosti, koje su čuvane u riznicama i biblioteci, nasilno odvođeni ili  su pred krvolocima sami bežali monasi.

Povelja Lazarevih i patrijarha Spiridona, danas ovde nema. Kao i barjaka cara Dušana, čaše kneza Lazara, zlatnog putira, orginalnih crkvenih zvona i ko zna koliko i kojih sve još, neprocenjivo dragocenih svedoka vremena minulih.

Civilizovano- nema šta.

No, na čudesan način Gornjak je ipak čuvao duh, a fizički vaskrsavao.

Danas je zaista jedan sjajan kulturno-istorijski i živ verski objekat, koji ponosno stražari na kapiji vekova u Gornjačkoj klisuri.

ZANIMLJIVO-ŠTA REĆI…

 Isceliteljske kapi vode

U steni sa zapadne strane zidina manastirskih – čudan izvor, kažu sa čudesno isceliteljskom vodom. Iz ovog, zaista zanimljivog izvora  voda “potekne” kap po kap i to samo na Đurđevdan i na dan slavlja manastirskog praznika, Vavedenja Presvete Bogorodice, 4 decembra.

Kada se to dogodi, monahinje  pokupe ovu dragocenu vodu, da bi je podelile onima kojima je zaista potrebna. Kažu da pored iscelenja i drugih bolesti, najviše pomaže iscelenju bolesti očiju.

 Mošti Grigorija Sinata

Ništa manje znatiželje ne izaziva i verovanje u čudotvornost moštiju isposnika Grigorija Sinaita. Pećina neposredno iznad manastira u kojoj je živeo zaključana je, ali narod  ubacuje novac zarad svog i zdravlja najbližih. Mošti su smeštene u kivotu u glavnom manastirskom zdanju.

Ovde dolaze ljudi, najčešće poroda radi. Nakon molitve  za potomstvo koja im se Ovde pročita,Tamo, kako se priča, rođenje deteta usledi u roku od dve godine.  

Ćutanje vode Mlave  

Mlava protiče neposredno ispod manastira. Reka velika, planinska, brza i hladna. No, na jednom delu uzvodno od  manastira u dužini od oko stotinak metara ne čuje se ni huk ni žubor vode.

Reka Ovde ćuti. Mesto- Tišina. Postoji nekoliko legendi koje objašnjavaju ovu čudnu pojavu. Ja doznah tri. No, neću baš sve da vam kažem. Otkrijte nešto i sami. Ovde.

Autor: Bora*S



MOJE VREME SA BISOM I ISOM…

TAMOiOVDE_____________________________________________

Vidim, posredstvom medija- u Novi Sad pristigla zima. Sneg. Mora biti, da je i pod snegom ovaj grad lep. Posebno Dunavski park.

Nego, nešto binem zbog Bise i Ise. Gde su sada?
Jeste da imaju svoju zelenu rezidenciju ispod vrbe na “otoku sreće”. Na jezercetu sa ostrvcetom „Eržebet” u Dunavskom parku. No, mislim da je ta -samo letnja.

Bisa i Isa su moji pernati poznanici (uobrazio ja- čak i prijatelji). Par labudova. Divan i lep par. Doduše, Isa je katkad “nadrndan”, ali razumem ga-lepa i zgodna mu  Bisa. Bogme, teško je osvojiti takvu damu a još teže sačuvati. Znate već kako to ide.

Neka Novosađani ne zamere, ali ja ću pokušati, da one koji nisu bivali ovde, nekako dovedem do jednog od omiljenih mi mesta u tom gradu.

Ako recimo krenete u šetnju centrom Novog Sada od Srpskog narodnog pozorišta, preko Trga slobode, prolazeći pored Gradske kuće (Magistrata) i spomenika Svetozaru Miletiću, sa pogledom na veličansvenu parohijsku crkvu Imena Marijina, usput uživajući u svim “blagodetima” Zmaj Jovine, stižete do Zmajevog spomenika. A potom desno i Dunavska ulica vas snagom magneta privuče i osvoji. Na prvi pogled i posle prvog koraka. Ako nekako uspete da nastavite dalje, na samom kraju ove ulice- „srcelomke”, naslonjena na ovu, čeka vas zelena oaza novosadska -Dunavski park.

Nekadašnji rukavac Liman- nezdrava bara, obrasla vrbama i trskom, leglo žaba i komaraca,izvor zaraze,danas je ukras Novog Sada i ponos njegovih stanovnika.

Nasipanjem zemlje u depresijama, 1895.g započeto je uređenje ovog prostora koji je bio znatno niži od okolnog zbog iskopavanja zemlje koja je korišćena za gradnju nasipa na obali Dunava.

Početkom 20.veka intenzivirano je uređenje parka,sadnjom više vrsta drveća,formiranjem travnjaka i pravljenjem zemljanih staza.Na obodu parka podignuta je sudska palata (danas je to Muzej Vojvodine), a u samom parku postavljena je „Nimfa”-skulptura vajara Đorđa Jovanovića.

Današnji izgled Dunavski park dobija rekonstrukcijom koja je urađena između 1958. i 1962.godine.

Ovde u samom centru grada, pored već pominjanog jezera, na prostoru skoro od  33.695m² -kolika je površina parka, zelene površine prostiru se na  22.000m². Ukupno 760 stabala: platana, lešnika, breze, divljeg kestena, javora, srebrne lipe, jablana, čempresa, crnog bora, tuja,  šiblja poput šimšira, drena, japanske dunje, krase ovo mesto. Poseban status zauzima hrast- lužnjak koji je stavljen pod zaštitu države.

Zasluženo mesto u ovom prostoru dobili su i veliki pesnici Đura Jakšić i Miroslav Antić. Njihove statue  daju novu dimenziju i oplemenjuju ovaj proctor, na svoj način.

U Dunavskom parku još i:uređen prostor za decu, mnogobrojne klupe raspoređene duž uređenih šetališnih staza, vodoskok, česma sa pijaćom vodom, debela hladovina i „žuboreća“ tišina u centru Novog Sada.

Ko je pomenuo rajsko mesto?

A Bisa i Isa?

Valjda su u nekom zimovniku- do proleća.



Tekst & foto: Bora*S


KATARINA TOMIĆ i DRUGARI – 4. u EVROPI…

TAMOiOVDE_____________________________________________

Na 25. FIA evropskom takmičenju u poznavanju saobraćaja održanog  u Skoplju od 24. do 27. septembra 2010. godine, ekipa Srbije u konkurenciji 22 evropske ekipe osvojila je zaista sjajno 4. mesto sa osvojenih 591 poena.

Našu ekipu činili su takmičari : Katarina Tomić, O.Š. „Đura Jakšić“- Krivelj ( Bor), Marko Petrović, O.Š. „ Ivan Goran Kovačić – Niška Banja, Nevena Lukić, O.Š. „Vuk Karadžić“ – Požarevac, Lazar Stevanović, O.Š. „Boško Đuričić“ – Jagodina i treneri profesorka Jasmina Vidojević iz O.Š. „Vuk Karadžić“ iz Požarevca i profesor Nenad Jović  iz O.Š. „ Ivan Goran Kovačić“ iz Niške Banje.

Ove devojčice i dečaci bili su najuspešniji na finalnom državnom takmičenju „Šta znaš o saobraćaju“ koje je održano krajem maja ove godine u Niškoj Banji. Reprezentativci Srbije pokazali su svoja znanja i veštine takmičeći se u sportskoj areni  „ Boris Trajkovski“ na osam stanica – dva teorijska testa, četiri stanice praktične vožnje na poligonu i dve fakultativne discipline.
Ove godine prvo mesto osvojila je ekipa Rusije, drugo domaća ekipa Makedonije, a treće predstavnici Letonije. Sledeće godine FIA evropsko takmičenje održaće  se u Parizu od 16. do 19. septembra.

Da podsetim samo ko je reprezentativka Katarina – Kaća Tomić. To je ona dvanaestogodišnjakinja iz Krivelja, koja voli bicikl i balet. I  folklor. I glumu. I „Orbit žvake”…

I šta smo kao zajednica i pojedinci mogli, a nismo učinili da pomognemo da se Kaća popne i na pobedničko postolje?

Ali i bez toga- 4. mesto u Evropi!

Malo li je.

Tekst: B.Stanković

Foto: arhiva Katarine Tomić

 

 

 


BICIKLOM KA EVROPSKOM TRONU

TAMOiOVDE

Katarina Tomić, dvanaestogodišnjakinja, učenica 6. razreda OŠ „Đura Jakšić“ iz Krivelja, pokušaće da  od 24. do 27.septembra zajedno sa  svojim biciklom, znanjem, nastavnikom i drugovima iz reprezentacije Srbije, osvoji evropski tron na 35. Evropskom takmičenju dece u poznavanju saobraćaja, čiji će domaćin biti Skoplje-BJR Makedonija.

Uz svesrdnu podršku svoje škole, porodice i stručnost nastavnika tehničkog obrazovanja Bojana Spasića, koji vodi školsku saobraćajnu sekciju, Katarina je svoj put ka evropskom tronu uspešno krčila : od rada u  saobraćajnoj sekciji škole, preko Opštinskog takmičenja u Boru, potom Okružnog u Brzoj Palanci, da bi na 41. državnom takmičenju „Šta znaš o saobraćaju “ održanom u Niškoj banji, zajedno sa Dušanom Mladenesković, drugom iz škole i ekipe, konačno „vizirala pasoš“ za Evropu.

U organizaciji AMS Srbije, članovi srpske reprezentacije, trodnevne pripreme za Evropsko prvenstvo imaće na Avali od 3. do 6.septembra. Uz prisustvo nastavnika i trenera, takmičari će pored ostalog, posebno uvežbavati Elemente evropskog poligona. Sigurni smo,  da će se naši mladi  reprezentativci, za samo nedovoljnih tri dana, ipak uspešno i dovoljno za pobedu pripremiti.

Katarina, ljupka i nadasve vredna „mlada dama“, osim što fantastično vozi bicikl, uspešno igra i glumi u KUD „Krivelj“, redovno nastupa na recitatorskim takmičenjima, ide u školu baleta i … obožava „Orbit“ žvake.

Eto, u senci, bez pompe i nažalost bez bilo kakve i ičije pomoći, opština borska može dobiti još jednog šampiona, na čiji uspeh ćemo svi biti ponosni.

Hoće li Katarina, Dušan i njihovi drugari iz reprezenacije Srbije sa nama ,dečje iskreno podeliti svoju pobedu ili će, opet, dečje razočarano sa pobedničkog trona gledati, kako ničim zasluženo svojatamo njihov uspeh – zavisi od nas.

Ima još vremena, da osim ovog teksta i konkretnije pripomognemo.

Ili smo, „baš“ prezauzeti i neobavešteni.

Tekst i foto: B. Stanković