TAMOiOVDE______________________________________________________________________________________
Fotopis sa koncerta održanog 19. avgusta 2011. u borskom Amfiteatru. ORTHODOX CELTS.
TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________
TAMOiOVDE_____________________________________________________________________
PRECI I VRLI POTOMCI
Zašto jedno kulturno- istrorijsko dobro ove nam zemlje, podignuto još 1865. godine, spomenik kulture, građevina izuzetnog značaja i sjajne arhitekture, nekada skupštinski dom Knjaževine Srbije, letnjikovac dinastije Obrenović, kasnije reprezentativni hotel i ponos Bukovičke banje u vremenima kada je ova imala više gostiju nego stanovnika-danas propada?
Polomljeni prozori, krov koji prokišnjava i sklon je padu, spoljašnost, unutrašnjost i prostor okolo objekta – ruinirani…
Do bola.
To je ono što se može, onako u prolazu, zapaziti- spolja.
A unutra?
Iako se u ovaj objekat može ući na razvaljena vrata ili kroz isti takav prozor, to nisam učinio. Od prolaznika ili malobrojnih šetača, po inače prelepom banjskom parku-jedinstvenoj umetničkoj galeriji na otvorenom, ne doznajem ništa. Sleganje ramenima, tek.
Za nadležne-nisam nadležan.
Zato sam nakon povratka, malo istraživao. Odoh na www.arandjelovaconline.com
Kad TAMO, kao naručen, tekst autora Milene Milikić, koji delimično, prenosim i OVDE.
”Telefonska centrala na recepciji je i dalje tu, ali su kablovi pokidani. Nekoliko računa i dalje stoji na recepciji, kao i sveska koja je svojevremeno bila kao knjiga utisaka. Međutim, zbog vlage i dugog stajanja, reči zapisane u knjizi sada nije moguće pročitati.
Hol hotela pun je otpalog maltera i razbijenog stakla. Iznad vrata piše restoran, a ispred na podu je velika tabla sa nekadašnjom dnevnom ponudom jela. Stolica i stolova u restoranu nema, a nema ni radijatora – oni su prema rečima našeg vodiča ukradeni.
Stepenice koje vode na sprat na kome se nekada nalazila balska sala i hotelske sobe nisu obezbeđene i preporučuju nam da, dok se penjemo, idemo bliže zidu.
Balska sala, koja je nekada primala kneževe i u kojoj je prema rečima našeg vodiča Živojin Mišić upoznao svoju suprugu puna je razbijenog stakla, a na podu je i nekoliko dušeka. Vidi se da je ona sada često odredište „nezvanih gostiju“, jer je tu „groblje“ plastičnih pivskih flaša, zgužvanih paklica cigareta i brda opušaka.”
***
Pa eto, preci su sagradili i ostavili potomstvu na dobrobit.
A vrli potomci, uništavaju i dopuštaju da propadne.
ŠTETA.
I SRAMOTA!
Bora* Stanković
TAMOiOVDE_____________________________________________________________________________________
MAČAK I PTICA
Cijuk ranjene ptice
Beše to jedina ptica u selu
I jedini mačak u selu
Koji je eto napola smaza
Ptica prestade da peva
Mačak prestade da prede
I da oblizuje brkove
Selo učini ptici
Velelepan pogreb
Mačak koji je takođe pozvan
Gazi iza majušnog slamnog kovčega
U kome počiva telo mrtve ptice
Devojčica nosi kovčeg
Ridajući neutešno
Da sam znao da će te to toliko rastužiti
Kaže joj mačak
Smazao bih je celu
I onda bih ti ispričao
Da sam je video kako je odletela
Odletela na kraj sveta
Daleko…daleeeeeeko tako daleko
Da više ne može da se vrati
Ne bi osetila toliki bol
Već samo tugu i žaljenje.
Vidiš stvari nikad ne treba uraditi napola.
Ž.Prever
NE JURITE KONJI
Svu noc ja sam lutao svud
bez nade, bez mašte, bez sna,
i ne znam baš nikakav put
kud mogo bih otići ja.
Ne jurite, konji, u kas!
Kud nosite sad mene, kud?
Moj život je prošo zalud,
ne jurite, konji, u kas!
Sav život proleti ko tren,
i mladost i ljubavi žar,
al ostavlja ko blijedu sen
ljubavni bol kao dar.
***
Pet kilometara od Bačke Topole ka Subotici, na idealnoj lokaciji nalazi se Zobnatica-prekrasna lepotica Panona.
Prva asocijacija na pominjnanje Zobnatice- čuvena ergela rasnih konja.
I da je samo to, bilo bi dovoljno za „put pod gume“- pa pravo u naručje lepotici.
Ali nije.
Zobnatica je zaokružen, homogen prirodni i privredni prostor: plodne bačke oranice, šumski kompleksi, lovni tereni, krasno jezero, Muzej konjarstva, umetnička galerija, hipodrom sa manježom, hotel „Jadran“, Kaštel, čarda, parkovi, spomenici u slavu konja… i to ne bilo kojih, nego Onih- najboljih.
Da. Zobnatica je prava turistička meka u srcu Bačke.
Ali konji…
Veličanstvena lepota, snaga, izdržljivost, skladnost, razigranost…
Te najplemenitije životinje date na dar čoveku da budu uz njega od početka naovamo.
Na istoriskoj i civilizacijskoj stazi koračali su zajedno-čovek i konj. Skoro neraskidivo povezani, u dobru i zlu.
Obrađivali zemlju, prenosili tovare, vukli terete,osvajali prostranstva, putovali, ratovali, okretali točak-onaj pravi ali i točak istorije. Išli zajedno na svadbe i sahrane. Paradirali i takmičili se. Sa drugim ljudima i konjima. Pobeđivali ili doživljavali poraze.
Ruku na srce, konj je vazda bio sluga, gospodar- čovek. A konj veran i odan. Nosio je čoveka i terete na sebi, vukao, kasao, galopirao, ratovao, hajdukovao, čak i vino pio, ginuo od oružja, lipsavao od zadobijenih rana, napora i gladi…sve zarad čovekovog i civilizacijskog napretka.
Ko zna kako bi se točak istorije okretao da ne beše konja. Sasvim sigurno mnogo sporije.
Setite se samo Šarca, Ždralina, Jabučila, Kušlje, Đoga….
Ako se čovek ikako mogao, makar malo „odužiti“ konju, činio je tako, što ga je od davnina, kroz vekove i skoro neprekidno, opisivao u pesmama, slikao, vajao, fotografisao.
A ovde u Zobnatici, podigao mu spomenike, uredio grobove, otvorio Muzej konjarstva i Galeriju u kojoj se nalaze skoro 500 radova najboljih srpskih slikara.
Danas je u ergeli Zobnatičkoj, nažalost, samo stotinak, pretežno kobila sa ždrebadima i nekoliko pastuva. A pamte se vremena kada ih je ovde bilo i do hiljadu rasnih i plemenitih.
Za više od dve stotine godina postojanja ove ergele, neizbrisive tragove ostavili su mnogi divni konji.
Ali su dva još za života ušla u legendu i postali zaštitni simboli: Jadran i Kazanova.
Nepobedivi Jadran zaslužio je, svoju u belom mermeru isklesanu skulpturu u prirodnoj veličini, postavljenu u centru Zobnatice .
Legendarni Kazanova, mermernom pločom obeležen grob i velelepni spomenik ispred muzeja.
Ostale su za njima generacije plemenitih naslednika, istinite i fantastične priče.
Nekom će prilikom biti ispričane. Ovde.
Zato što zaslužuju i zato što cenim i poštujem njegovo konjsko veličanstvo.
Autor: Bora Stanković
_________________________________________________________________
TAMOiOVDE____________________________________________________________________________________
CRNI DUSI
da te vode iz slobode.
Prvi duh je da ti laska, da si veći nego drugi.
Na licu ti raste maska, dodiri postaju grubi.
Drugi kaže da ti manjka, ono što ti neko krade,
Porcija ti je pretanka, jer ti iza leđa rade.
Treći je iz carstva strasti, što u telu žudnju pali,
Piti krvi, jesti mesa, ko da je od jesti- JESAM!
Crni dusi, crni dusi…
Nema te – a ipak tu si.
D.Rundek