GLAVNA ŽELEZNIČKA STANICA OTIŠLA U ISTORIJU…

 tamoiovde-logo

Glavna železnička stanica otišla u istoriju, vozovi sa Prokopa

Od 1. jula za sve vozove u međunarodnom i unutrašnjem putničkom železničkom saobraćaju polazna i dolazna stanica je Beograd Centar u Prokopu. Poslednji voz koji je krenuo iz Glavne Železničke stanice na trasi Beograd – Budimpešta bio je 30. juna u 21.45 časova.

Foto: Wikimedia

Izuzetak su samo dva para međunarodnih vozova koji saobraćaju između Beograda i Bara, koji su još od 16. juna preusmereni u Železničku stanicu Topčider.

Od 1. jula u stanici Beograd Centar u Prokopu dnevno će saobraćati 195 vozova, i to 16 međunarodnih, 56 lokalnih i daljinskih, 90 vozova na liniji „BG Voza“ između Batajnice i Ovče i 33 voza na liniji „BG Voza“ između Beograd Centra i Resnika.

Po prvi put vozovi će saobraćati između Vršca i centra Beograda, a biće po pet polazaka dnevno.

U saopštenju „Infrastruktura železnice Srbije“ navodi se da je, nakon realizacije velikog broja aktivnosti, i železnička stanica „Vukov spomenik“ u potpunosti pripremljena da od 1. jula kroz nju dnevno prolazi 100 vozova – 90 vozova na liniji „BG Voza“ Batajnica – Ovča i 10 vozova na relaciji Beograd Centar–Vršac.

Poslednji voz koji je krenuo iz Glavne Železničke stanice na trasi Beograd-Budimpešta bio je 30. juna u 21.45.

Zgrada Železničke stanice u Beogradu, izgrađena 1884. godine, treba da postane Istorijski muzej Srbije.

Tanjug

Izvor:.turistickisvet.com



Priredio: Bora*S

______________________________________________________________________________________________

A U VOZU STJUARDESE, MUZIKA…

tamoiovde-logo

20. oktobra 1971. Zaječarci prvi put motornim vozom putovali do Beograda – A U VOZU STJUARDESE, MUZIKA…

20. oktobra 1971. godine, počeo je da saobraća motorni voz na relaciji Beograd-Niš-Prahovo Pristanište. Bio je to rezultat višegodišnjeg rada na modernizaciji železničkog saobraćaja na području Timočke krajine.

zeleznicka-stanica-zajecar-1971-prvi-motorni-voz

Foto: radiomagnum.rs

Putovanje motornim vozom iz Knjaževca, Negotina, Zaječara i Bora do Beograda preko Niša postalo je tako udobnije, a vreme putovanja skraćeno od 12 na samo šest i po časova.

Tokom putovanja motornim vozom putnike su posluživale stjurdese, putnici su slušali muziku i mogli su tokom putovanja da provedu neko vreme u bifeu gde su posluživani hranom, pićem i kafom.

Pored pomenutih prednosti, skraćivanje putovanja na šest i po sati i udobno putovanje motornim vozom iz Timočke krajine do Beograda doprinelo je skraćivanju putovanja i do drugih destinacija u velikoj Jugoslaviji i postalo ugodno i zanimljivo za decu i stare osobe.

Jedini putnički voz, koji je spajao 200.000 stanovnika Zaječarskog i Borskog okruga sa prestonicom, odlukom „Železnica Srbije“ je pre oko sedam godina ukinut. Voz koji je decenijama putovao od Zaječara, preko Bora, Majdanpeka, Kučeva i Požarevca, do Beograda i koji je bio jedina železnička veza istočne Srbije sa prestonicom, prestao je da saobraća. Ova linija ujedno je bila i jedini lokalni prevoz za stanovnike sela Borskog i Zaječarskog okruga.

Železnice Srbije su se na ovaj potez odlučile zbog starih pruga i racionalizacije železničkog saobraćaja, a ukidanje ove relacije je, kako je tada rečeno, privremeno rešenje.

Medjutim, niko ne zna kada će voz iz Zaječara ponovo krenuti ka Beogradu.

Izvor: radiomagnum

_________________________________________________________________________________

RED VOŽNJE ZBOG JEDNE PUTNICE…

tamoiovde-logo

Ovaj japanski voz kreće svakog dana samo zbog jedne putnice

Zašto ne bih dao svoj život za ovu zemlju kad je vlada spremna otići korak dalje za mene? Ovo znači da je svaki građanin bitan, niko nije ostavljen sa strane i prepušten samom sebijedan je od komentara

Voz-japan-10-620x350U jednom malom mestu na japanskom ostrvu Hokaido, na železničkoj stanici već godinama samo jedan putnik čeka.

Radi se o učenici koja svakog dana putuje do svoje škole na ovaj način.

Tako da, ovaj voz ima zadatak da stane dva puta, jednom kada devojčica krene u školu, a dugi put kada se vraća kući.

Voz-japan1

Foto: Instagram/Kami-Shirataki Station

Kompanija “Japan Relvejz” već tri godine funkcioniše na području čitave zemlje, ali se broj putnika na stanici Kami-Širataki drastično smanjio.

Razlog za to je udaljena lokacija, ali i smanjena potreba za uslugama teretnih vozila.

Kompanija se spremala da zatvori stanicu, ali onda su otkrili da je svaki dan koristi jedna učenica.

Voz-japan-091

Foto: Instagram/Kami-Shirataki Station

Onda je donesena odluka da je zadrže sve dok ona ne diplomira.

Kompanija je čak prilagodila red vožnje u skladu sa rasporedom učenice.

Ona bi trebalo da završi školu u martu ove godine, pa će tad železnička stanica konačno biti zatvorena.

Mnogi Japanci upućuju vladi Japana pohvale zbog prepoznavanja važnosti obrazovanja i potrebi da ono bude prioritet u državi.

 

Voz-041

Foto: Instagram/Kami-Shirataki Station

Zašto ne bih dao svoj život za ovu zemlju kad je vlada spremna otići korak dalje za mene?

Ovo znači da je svaki građanin bitan, niko nije ostavljen sa strane i prepušten samom sebi – jedan je od komentara na ovu vest na društvenim mrežama.

________________________________________________________________________________

Izvor: telegraf.rs

________________________________________________________________________________

VOZOM PREMA JUGU…

tamoiovde-logo

Dan kada je počeo saobraćaj na pruzi Beograd – Niš, 15. septembar, Železnice Srbije obeležavaju kao Dan železničara.

Trećeg februara 1881. godine potpisan je ugovor o izgradnji pruge Beograd – Niš, prve redovne železničke linije na teritoriji Kraljevine Srbije.

SDZ

Prva lokomotiva koja je vukla kola prugom Beograd-Niš 15. septembra 1884. godine

Priča o izgradnji pruge počela je nekoliko godina ranije, na Berlinskom kongresu 1878, kada je Austrougarska pomogla Srbiji da dobije nova četiri okruga – Niški, Pirotski, Vranjski i Toplički, ali je uslovila sklapanjem posebne konvencije, kojom je Srbija, između ostalogu, prihvatila obavezu da za tri godine izgradi prugu od Beograda do Vranja i granice s Turskom i Bugarskom.

Ovaj ugovor srpska vlada je odobrila Zakonom o proglašenju konvencije, ali Srbija, iscrpljena ekonomskom krizom, nakon ratova protiv Turaka, nije bila u stanju da odgovori obavezama, pa je Beč je konstantno urgirao, upozoravao i pretio.

2014-02-04_094917

Vagon „Srpske državne železnice“ – lokomotive i vagoni su bili najmoderniji tog doba.

2014-02-04_092731

1884.-1984.: marka povodom sto godina prve pruge u Srbiji. Jugoslavija – latinicom!

U aprilu 1880. Srbija je bila primorana da potpiše novu konvenciju koja se isključivo odnosila na izgradnju pruge u roku od opet tri godine.

Tako je vlada krajem godine raspisala licitaciju na koju se javilo jedno francusko društvo iz Pariza – „Generalna unija“ sa kojim je potpisan ugovor o izgradnji.

Početak radova na izgradnji simbolično je 3. jula 1881. godine, na mestu predviđenom za izgradnju železničke stanice, obeležio srebrnim budakom knez Milan Obrenović.

Prva pruga Beograd – Niš, u dužini od 243 kilometra, završena je tri godine kasnije a puštena u redovni saobraćaj 15. septembra 1884. godine. Na ovoj trasi u početku je bilo nekoliko vozova, a cene karata su bile previsoke za Srbe osiromašene u prethodnim ratovima. Pruga je bila solidno izgrađena, a lokomotive i vagoni su bili najmoderniji tog doba.

Prva lokomotiva je nazvana „Kralj Srbije“, pa kada ježeleznica dobila još jednu lokomotivu, preimenovana u „Milan“, a drugu nazvana „Natalija“, u čast tadašnjeg kralja i kraljice.

Dan kada je počeo saobraćaj na pruzi Beograd – Niš, 15. septembar, Železnice Srbije danas obeležavaju kao Dan železničara.
Izvor: Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“/Divna Milošević

Izvor:vijestio.com

______________________________________________________________________________________________

Istorijat železnice

Izgradnja prvih pruga u našoj zemlji započeta je još polovinom prošlog veka kada su velikim delom naših teritorija vladale Austrougarska monarhija i Otomanska imperija.

Borba srpskog naroda za slobodu, posle viševekovnog ropstva, krunisana je tokom XIX veka stvaranjem dve države, Srbije i Crne Gore. Posle Berlinskog kongresa ove dve nezavisne države započele su svoj život unutar novih granica. Razvoj železničkog saobraćaja na ovim prostorima doživeo je ekspanziju krajem XIX i početkom XX veka, odvijajući se na teritoriji tadašnjih država: Srbije, Crne Gore, Austrougarske i Turske.

Godina 1854. bitna je za istoriju Jugoslovenskih železnica. Naime, 20. avgusta 1854. godine puštena je u saobraćaj pruga Lisava–Oravica–Bazijaš s konjskom, a novembra 1856. godine i s parnom vučom. Posle Prvog svetskog rata na našoj teritoriji ostao je deo ove pruge u dužini od 27 km, od državne granice kod Jama, preko Jasenova i Bele Crkve do državne granice između Vračevog Gaja i Bazijaša. S vremenom su pojedini delovi pruge demontirani i danas je u eksploataciji samo deo pruge između Jasenova i Bele Crkve. Sve kasnije izgrađene glavne pruge u Vojvodini položene su u smeru ka Pešti.

old1_s

Gradnja pruge kod Vršca, 1856. godine

old2_s

Osoblje železničke stanice Beograd 1885. godine

U okviru tadašnje Otomanske imperije, na našoj teritoriji je 1874. godine puštena u saobraćaj pruga od Skoplja do Kosovske Mitrovice.
Na Berlinskom kongresu 1878. godine Srbiji je priznata nezavisnost i dobijena su još četiri nova okruga–Niški, Pirotski, Vranjski i Toplički.

Na ovom kongresu Austrougarska je pomogla Srbiji da dobije nove teritorije, ali je to uslovila sklapanjem posebne konvencije. Tom konvencijom Srbiji je nametnuta obaveza da napravi prugu od Beograda do Vranja i granice s Turskom i Bugarskom za tri godine. Takodje, Srbiji je nametnuta obaveza zaključivanja ugovora o trgovini i zahtev da se obavi regulacija Đerdapa. Ovakav ugovor srpska vlada je odobrila Zakonom o proglašenju konvencije.

is_03_s

Gradnja pruge kod Vršca, 1856. godine

U Srbiji, iscrpljenoj ratom protiv Turaka, vladala je ekonomska kriza. Država nije bila u stanju da odgovori obavezama koje su proizilazile iz sklopljene konvencije. Beč je stalno urgirao, upozoravao i pretio. Aprila 1880. Srbija je bila primorana da potpise novu konvenciju koja se isključivo odnosila na izgradnju pruge. Rok za izgradnju pruge bio je opet tri godine, odnosno 15. juni 1883. godine. Krajem 1880. godine vlada je raspisala licitaciju na koju se javilo jedno francusko društvo iz Pariza – „Generalna unija“.

Knez Milan Obrenović je srebrnim budakom 3.7.1881. godine udario temelj Srpskim državnim železnicama. Ovaj događaj zbio se „kraj mosta na Mokroluškoj rečici do Topčiderskog puta“ (to mesto je u blizini današnjeg mosta „Gazela“ u Beogradu).

Posle samo godinu dana „Generalna unija“ je bankrotirala, pa je radove nastavilo novoformirano Društvo za izgradnju i eksploataciju Srpskih državnih železnica. Zbog toga je prvi svečani voz na pruzi Beograd–Niš zakasnio čitavih petnaest meseci i protutnjao Moravskom dolinom 23. 8. 1884. godine. (4. septembra po Gregorijanskom kalendaru). Redovni saobraćaj otpočeo je 3. 9. 1884. godine (15. septembra po Gregorijanskom kalendaru; taj dan Jugoslovenske železnice obeležavaju svake godine kao Dan železničara Jugoslavije).

Posle Prvog svetskog rata sve ove teritorije su se ujedinile u Kraljevinu SHS i železnička mreža postaje jedinstvena, kakva ostaje i posle Drugog svetskog rata. Mrežu pruga sačinjavalo je pet sistema različitih kolosečnih širina i to: 0,600 m, 0,750 m, 0,760 m, 1 m i 1,435 m.
Godine 1964. donet je program modernizacije JŽ, koji je uključio i masovno ukidanje uzanih i nerentabilnih pruga.
Godine 1970, tačnije 31.5.1970. puštena je u saobraćaj prva elektrificirana pruga na mreži JŽ– Beograd–Šid–državna granica (Zagreb).
Sredinom devedesetih godina počinje intenzivna revitalizacija pruga u Vojvodini (Sečanj–Vršac, Kikinda–Banatsko Aranđelovo, Horgoš–Kanjiža).

Tokom agresije NATO snaga na našu zemlju znatan deo pruge i postrojenja na mreži je uništen ili onesposobljen. Razvoj i modernizacija započeta početkom 90-tih naglo je usporena i prekinuta u ovom periodu. Tragovi ovih događaja prikazani su kao ratna šteta.
Danas mreža pruga ŽS iznosi 4.347 km, od čega je elektrificirano 1.387 km (32%). Ova mreža pruga prikazana je na karti, a u prilogu su dati podaci za sve pruge ili delove pruga koji su danas u eksploataciji (s nazivom uprave pod kojom su izgrađene i datumom izgradnje).

Izvor:.zeleznicesrbije.com

______________________________________________________________________________________________

Priredio&naslovio: Bora*S

OTIDIMO NA KRAJ SVETA…

TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________________________

Znate li kako izgleda kraj sveta?

Greben Bunda, kraj sveta…

f2Da li zapravo znate gde bi trebalo da se uputite kad nekom kažete „na kraj sveta ću od tebe da pobegnem“ i znate li kako taj kraj sveta izgleda?

Greben Bunda na krajnjem jugu Australije bi mogao da bude baš to mesto koje tražite.

Smešten u Velikom australijskom zalivu, na kraju ogromne Nullarbor ravnice, greben Bunda predstavlja najveći jedinstveni komad krečnjaka koji pokriva oblast od 270,000 kvadratnih kilometara i pruža se hiljadu kilometara u pravcu istok – zapad. Nullarbor ravnica je toliko ravna da se na njoj pruga čuvene TransAustralija želežnice proteže potpuno pravom linijom punih 483 kilometra. Ova suva, skoro pustinjska ravnica dobila je ime po nedostaku drveća na njoj (latinski: nulus-ništa arbor-drvo), i završava se dramatičnim prekidom tla na grebenu Bunda, stvarajući 200 km dugu liticu koja čini Veliki autralijski zaliv.

Slojevi krečnjaka ovog grebena ispisuju geološku istoriju Australije. Beli sloj koji vidite blizu nivoa mora je Wilson Bluffov krečnjak, nalik kredi, koji se formirao nakon što je Australija počela da se odvaja od Antartika pre 56 miliona godina. Ovaj sloj je debeo oko 300 metara, i samo njegov gornji deo je vidljiv na grebenu Bunda.

Iznad belog, nalazi se beličast, siv ili mrki sloj krečnjaka ili kristalnih stena. Čine ga brojni fosili morskih crva i mekušaca. I ostali slojevi su sastavljeni od morskih sedimenata koji su prekriveni nanosima peska. Najmlađi od njih star je između 1,6 miliona i 100,000 godina.

Bunda greben, kako i dolikuje kraju sveta, nije prijateljski naklonjen prema posetiocima. Njegove ivice su veoma krte i nestabilne, pa se ne preporučuje razgledanje okoline van autoputa Eyre. Duž autoputa obezbeđeno je pet vidikovaca do kojih vode obeleženi, šljunkom posuti putevi. Zapadni vidikovac je najposećeniji jer je malo izbačen van kopna, i omogućava najlepši pogled na veliki deo grebena. Zaljubljenici u okeanologiju preferiraju istočni kraj grebena, gde kitovi iz familije Eubalaena australis dolaze u jesen iz oblasti Severnog Antartika, rađaju mlade i ostaju tu nekoliko meseci dok im potomci ne ojačaju dovoljno za samostalan život u jakim strujama antartičkih voda. “Kraj sveta” je njihovo utočište.

Autor: ΜΕΔΙΑΣ

KAO U BAJCI …

TAMOiOVDE___________________________________

BLED JE I ZIMI I LETI KAO U BAJCI

Kada sneg okuje Bled i kad se šumovite zaravni Jelovice i Pokljuke zaodenu belim pokrivačem, pogled na ovaj dragulj sa monumentalnog zamka, koji je na strmoj, stenovitoj litici iznad jezera, identičan je najlepšim bajkama. Bled je dragulj, dar prirode, nešto posve neobično i veličanstveno, nešto što treba videti, doživeti i čemu se, ako je ikako moguće, obavezno treba vratiti.

33 (2)_620x0Ali, nije ova neponovljiva lepota takva samo zimi. Oni koji češće pohode Bled kažu da se ne zna kad je lepši: u proleće, kad sve počne da buja, cveta i raste; u leto, kad je ovde izuzetno prijatno, dok u drugim mestima „peče zvezda“, ili u jesen, kad reke veselo žubore, a stoletne šume lagano poprimaju bakarnu boju. Mi smo mu u pohode otišli ovih jesenjih dana, sunčanih, sa nebom boje mastila, i vazduhom koji opija čak bolje od najboljeg vina.

Blizina austrijske i italijanske granice, ali pre svega jedinstvena lepota, čine ovaj dragulj Slovenije idealnim za turizam. Tako je bilo pre mnogo decenija, a najviše je tako poslednjih nekoliko godina. Njegov položaj uz jezero u podnožju Julijskih Alpa, pruža gotovo neslućene mogućnosti za razvoj letnjeg i zimskog turizma.

Slovenci se pravom ponose Bledom. Jer, voleli su ga, rado su u njega dolazili i tu ostajali koliko god su mogli vladari, bogataši, raznovrsna svetska elita, ljudi iz sveta umetnosti, pa pesnici, pisci, a ponajviše ljudi željni dobrog odmora i lekovite vode. Ako iko ima vode u izobilju, onda je to baš ovo mesto. Ima i lekovite, i izvorske i one jezerske vode, leti pogodne za kupanje.

Burna je, bogata i raznovrsna prošlost Bleda. Požuteli letopisi, koji se čuvaju kao najveće blago, potvrđuju da je turizam ovde počeo oko 1855. godine, i to zahvaljujući Švajcarcu Arnoldu Rikliju. Za njega se kasnije doznalo da je bio jedan od začetnika današnje alternativne medicine. Bled je Riklija osvojio na prvi pogled, na prvi dodir s vazduhom, ali i na prvi ukus čiste, pitke i lekovite vode. Za kratko vreme je Švajcarac shvatio da je ovo neponovljivi dragulj, da brdski položaj i te kako blagotvorno utiče na zdravlje, da je klima idealna, a kupanje u lekovitoj vodi ne mora da bude samo dok je lepo vreme. Kad je, kako letopisi pomno beleže, sve to lepo video, odlučio je da se ovom mestu potpuno i posveti. Da se ono pročuje koliko god može.

Ubrzo je osmislio razne terapije: od korišćenja lekovite vode i raznih kupki do zdrave ishrane. Mnogi su sve to prihvatali s nepoverenjem, ali je Rikli bio uporan. Svima koji su imali tegobe sa migrenom, krvotokom, reumom, nesanicom, ali i druge zdravstvene nevolje savetovao je da putuju na Bled.

– Idite obavezno tamo, jer će vas izlečiti voda, vazduh i neverovatno spokojstvo prirode – govorio je prijateljima.

33 (6)Krenuli su najhrabriji. Ostali najuporniji. Zdravi su se vratili svi koji su vodu koristili kao terapiju. Vera u ono što je video i osetio, a pre svega istrajnost u tako važnom poslu, doneli su Rikliju uspeh, jer su već oko 1895. godine na Bledu počela da se grade prva kupališta, a krenuo je i organizovani smeštaj za goste. Kako je vreme odmicalo, ovo mesto je postalo simbol zdravlja i prosperiteta čitavog kraja, cele Gorenjske regije. Svake godine je dobijalo nove hodočasnike, željne odmora i, pre svega, zdravlja. U njemu su svi tražili opuštanje, inspiraciju za nova stvaralaštva i nova stremljenja, lepotu kakvu dotad nisu sretali, mir i spokoj koji dotad nisu osetili. U novijem dobu njegovu blagodet tražili su sportisti, ali i mnoge krunisane glave. Zato su na Bledu počele da niču vile u kojima su odsedali vladali, a u novije doba političari i moćni privrednici. I Josip Broz Tito je često ovde boravio, makar što mu je omiljenije bilo Brdo kod Kranja.

Kad danas, u eri elektronike i klikom na dugme računara sve saznate za tili čas, lako ćete doći i do nekih statističkih podatak. Recimo, da je Bled gradić i sedište istoimene opštine. Da ima oko 5.000 stanovnika, a cele opština nešto više od 11.000 žitelja. Od Ljubljane je udaljen oko 50 kilometara, a od granice sa Austrijom (Korensko sedlo) i sa Italijom (Fusine-Rateče) 47 kilometara. Nalazi se u blizini ušća reka Save bohinjke i Save dolinke, u podnožju je Julijskih Alpa, u severozapadnom delu Slovenije.

Ovo mesto, cela okolina, kao i drugi delovi Slovenije dugo su bili u sastavu Svetog rimskog carstva, tačnije Habzburške dinastije. Posle sloma Austrougarske, 1918. godine, Slovenija ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. I pored promena mnogih vlasti, nametanja običaja i zakona, svi koji žive na Bledu i u njegovoj okolini već decenijama neguju dobre odnose sa slovenskom manjinom koja živi u austrijskoj južnoj Koruškoj.

Po čemu je Bled, ipak, najpoznatiji? Svakako, po jezeru, jednom od najznačajnijih stalnih prirodnih jezera u Sloveniji. Potoci sa obližnje zaravni Pokljuke su pritoke jezera koje je, zabeležili su istraživači, tektonsko-ledničkog porekla.

– Jezero zalazi među šumovite zaravni Julijskih Alpa – pojasnila nam je Alenka Šlander, po struci geograf, koja se bavi istraživanjem čitave ove regije. – Zaravni su Pokljuka, Mežaklja i Jelovica. Jezero je protočno, jer iz njega ističe kratka rečica Jezernica, odnoseći vodu u dolinu Save Bohinjke. Sveža voda dotiče u jezero iz reke Radovne, i to cevovodom. Iznad jezera je strmno brdo Grad, a na sredini je ostrvo.

33 (3)To su podaci, satkani od istraživanja, ali i od stvarnosti. Od lepote satkani. A lepota je ovde gde god noga kroči. Postoje, zapravo, tri dragulja na koje je Bled ponosan, bez kojih ne bi bio ono što jeste. To su: jezero, ostrvce sa crkvom na njegovoj sredini i stari, monumentalni zamak kojeg još nazivaju i Bledskim gradom. Smešten je na steni iznad jezera, na nadmorskoj visini od 614 metara. Sa njega se pruža uistinu veličanstven pogled na jezero i na ovaj gradić. A u zamku, svojevrsnoj turističkoj atrakciji, ima restorana, prodavnica suvenira, veoma često i „žive muzike“. Postoji i autenična štamparija koja kao da je iz nekog vremeplova. Ovde će od olovnih slova začas složiti vaše ime i otisnuti ga na „požutelom papiru“, a pokazaće vam i kako se nekad štampalo…

Priroda se najviše pobrinula da Bled postane ono što jeste, u čemu je najveća zasluga šumovitih padina zaravni Pokljuke i Jelovice. Kad je dan savršeno vedar, mogu se videti i snegom prekriveni vrhovi Julijskih Alpa. Dolina rečice Vintgar je jedna u nizu prirodnih lepota. Najveća atrakcija je, ipak, ostrvce na sredini Bledskog jezera na kojem je Crkva Svetog Uspenja, poznata po zvonu iz 1534. godine. Površinu jezera, ravnu poput ogledala, remete jedino čamci koji dovoze turiste na ostrvce i u crkvu. Takve čamce ovde nazivaju „pletne“. Kad se vrate sa ostrva i iz crkve, turisti najčešće požele romantičnu šetnje pored jezera. Staze za šetnju su besprekorno uređene. Mogu da se provozaju i kočijom.

Vila „Bled” je smeštena na obali jezera, i okružena je divnim parkom. Nekada je bila rezidencija Josipa Broza Tita. U ponudi ima luksuzni spa-centar. Sve prostrane sobe imaju TV sa kablovskim kanalima. U restoranu vile služe se gurmanska jela slovenačke i internacionalne kuhinje. Tokom leta gostima je na raspolaganju privatni mol za plivanje sa kućicom za čamce.

33 (5)Izdašna priroda i turisti željni odmora, zdravlja, zabave i uživanja. Svega toga ima na Bledu i u njegovoj okolini. Jer, ovde je moguće i skijanje, lov, ribolov; postoje planinske staze za šetnju, a nadomak gradića su i besprekorno uređeni tereni za golf. Mnogo je luksuznih hotela sa spa-centrima, saunama, bazenima sa toplom, lekovitom vodom, od kojih su neki sa pogledom na jezero. Ko želi da se oproba u kazinu, i to je moguće. O gastonomiji gotovo da ne treba trošiti reči: prvoklasna vina, bogata trpeza i čuvene „blejske kremšnite” (kao naše krempite) koje obavezno treba probati.

Idealna je ova vazdušna banja i kao polazna tačka za mnogobrojne izlete. Odavde možete krenuti u razgledanje Postojnske jame ili na izlet do Predjamskog zamka. Dok ne stignu hladni, kišoviti dani možete se oprobati u raftingu na Soči. Smaragdnozelena reka, u kojoj je voda toliko čista da se bez problema može piti, pravo je uživanje za rafting, čak i za početnike. Kad se ukrcate u čamac i kad krenete brzacima sa ogromnim kamenjem, na koje čamac začas naleti, adrenalin raste vrtoglavom brzinom. Pisac ovih redova imao je „zadovoljstvo“ da na raftingu ispadne iz čamca u prilično prohladnu Soču. Smeh i vriska ostalih članova ove družine doživeli su eruptivnu moć. Odelo za rafting jeste bilo profesionalno, ali je voda ipak našla put da skvasi kupaći kostim… Putovanje dolinom Soče može da vas iz Bleda odvede preko Kranjske Gore i kroz legendarni prevoj Vršič.

U svemu tome možete da uživate dok sneg ne pokrije ovaj kraj. A tada Bled se pretvara u pravu zimsku bajku. I tu je priroda bila darežljiva jer je njegov položaj između tri skijaška centra – Kobla, Krvaveca i Vogla. Na samo pola sata vožnje od ovog prelepog mesta je pravi raj za ljubitelje skijanja i snouborda. Oni koji žele trčanje na skijama, tu je i Pokljuka. Sankanje, penjanje po ledu i druge zimske, sportske čarolije i snežne radosti, sve je to moguće u ovdašnjoj netaknutoj prirodi. Mnogo je i zabave, koncerata, gostovanja kulturno-umetničkih društava, poznatih estradnih umetnika. Ničega, dakle, ovde ne manjka.

33 (1)Prirodne lepote u okolini Bleda oduševljavaju turiste iz Evrope, ali i iz celog sveta. Okolina je, između ostalog, i Nacionalni park „Triglav“, jedini nacionalni park u Sloveniji koji je na usluzi turistima i izletnicima, rečju – zaljubljenicima u prirodu. Domaćini će vam preporučiti da posetite i obližnji Bohinj i da se prošetate do slapa Savice. Možete da se vozite gondolom do skijališta Vogel i da uživate u predivnoj panorami Gorenjske. Dolinu rečice Vintgar turisti će pamtiti po neukrotivosti.

Čuveno banjsko odmaralište u koje su dolazila gospoda sa bečkih dvorova, iz nemačkih i švajcarskih zamkova, iz italijanskih vila traje i sve je primamljivije. Na požutelim fotografijama, koje brižno čuva Turistička organizacija Bleda, ostale su decenije uspona ovog mesta, ali i požrtvovanje njegovih meštana i onih koji su ga vodili da postane što lepši, moderniji, posećeniji. Svi su u tome uspeli, o čemu svedoče hiljade zadovoljnih turista, od kojih se mnogi Bledu vraćaju jer ga svaki put drugačije doživljavaju. A on se trudi da uvek bude dobar domaćin. I, da dobija nove hotele, nacionalne restorane, spa-centre, staze za šetnju.

Međusobna ljubav Bleda i turista zasigurno nikad neće prestati.

33 (4)PUTOVANJE VOZOM

Do Bleda je najbolje stići automobilom, jer ste tada u prilici da posetite mnoga mesta u okolini. Ima, međutim, i istinskih zaljubljenika u putovanja koji za dolazak u ovo mesto koriste železnicu. Železnička stanica Lesce-Bled je udaljena četiri kilometra od ovog gradića, i ona je na pruzi Minhen – Salcburg – Beljak – Ljubljana – Beograd – Istanbul – Atina. Železnička podstanica Bled je na pruzi Beljak – Jesenice – Nova Gorica – Koper, ili Gorica (Italija).

33HOTEL ZA PAMĆENJE

Jedno od poznatih zdanja na Bledu je i Hotel „Grand Toplice“. Kako je bio prilično dotrajao, odlučeno je da se renovira, posle čega su gosti prezadovoljni njegovim izuzetnim stilom i udobnošću. Smešten je na obali jezera, i iz njega se pruža zaista veličanstveni pogled na samo jezero, Julijske Alpe i srednjovekovni zamak.

Sobe su tako uređene da odišu šarmantnim, tradicionalnim stilom, a gostima se nudi i mnoštvo sadržaja kako bi im boravak u hotelu bio što zanimljiviji, a oni opušteniji. Hotel ima bazen koji je smešten na samom izvoru termalne vode, a u ponudi su i različite vrste sauna, solarijum, velnes centar. Ono što je posebno važno za letnji period jeste da hotel ima i sopstvenu plažu na jezeru. U oba hotelska restorana služe se specijalitete domaće i internacionalne kuhinje, kao i vrhunska slovenačka vina.

Miroslav Stefanović / novosti.rs/

VOZOM „ROMANTIKA“ DO SMEDEREVA, PALIĆA, VRŠCA I SREMSKIH KARLOVACA…

TAMOiOVDE____________________________________________________________________________________________________________________________________________

Muzejski voz „Romantika“ tokom septembra, prevoziće putnike do Smedereva, Palića, Vršca i Sremskih Karlovaca na tradicionalne jesenje berbe grožđa, saopštile se „Železnice Srbije“.

Na smederevsku berbu grožđa “Romantika” će voziti u nedelju, 9. septembra, polazak voza iz Beograda je u 08.10 sati, u Smederevo stiže u 10.50 sati, a iz Smedereva “Romantika” kreće u 19.25 sati, a dolazak u beogradsku železničku stanicu planiran je u 22.05 sati.

Cena karata je 372 dinara za treći razred, 447 za drugi, a 536 dinara za prvi razred, deca i penzioneri plaćaju 268 dinara za drugi i treći razred, dok penzioneri za prevoz u prvom razredu treba da izdvoje 376 dinara.

Saobraćaj muzejskog voza do Palića, na tradicionalnu manifestaciju berbe grožđa, biće organizovan u subotu, 15. septembra.

“Romantika” iz glavnog grada kreće u 07.00 sati (dolazak na Palić je u 11.40), polazak sa Palića je u 18.00 sati, a dolazak u Beograd je oko 22.40.

Iz Novog Sada muzejski voz za Palić polazi u 08.40 sati, a povratak je planiran u 20.05 sati.

Cena povratne karte od Beograda do Palića za odrasle je 676 dinara u trećem razredu, 812 u drugom i 974 dinara u prvom razredu, dok deca i penzioneri za vožnju u drugom i trećem razredu plaćaju 487 dinara.

Ukoliko najstariji putnici žele da se prevoze u prvom razredu, povratna karta koštaće ih 682 dinara.

Za Novosađane povratna karta košta 448, 538, odnosno 646 dinara, u zavisnosti od kolskog razreda, deca i penzioneri plaćaju 323 dinara, dok za penzionere karta u prvom razredu košta 453 dinara. Na vršačku berbu “Romantika” će voziti u nedelju, 16. septembra.

Polazak sa beogradske stanice je u 08.20 sati, a povratak u glavni grad predviđen je u 21.40 sati.

Iz Pančeva će muzejski voz krenuti u 09.00 sati, dok je povratak planiran u 21.15 sati. Povratna karta za odrasle je 372 dinara u trećem razredu, 447 u drugom i 536 dinara u prvom razredu, a deca i penzioneri plaćaju 268 dinara u drugom i trećem razredu.

Za vožnju u prvom razredu penzioneri treba da izdvoje 376 dinara.

Muzejski voz “Romantika”, poslednje subote u mesecu, 29. septembra, prevoziće putnike od Beograda do Sremskih Karlovaca, na tamošnju berbu grožđa.

Voz iz Beograda polazi u 09.05  sati i stiže u Karlovce u 10.55 sati, a u povratku, „Romantika“ kreće u 18.50 sati i stiže u Beograd oko 20.40 sati.

Cene karata za odrasle su 444, 370 i 308 dinara za prvi, drugi, odnosno treći razred, deca i penzioneri plaćaju karte 222 dinara, a ukoliko najstariji Beograđani žele vožnju u prvom razredu plaćaju 311 dinara.

Putnici mogu kupiti karte za vožnju “Romantikom” u glavnoj železničkoj stanici Beograd, stanici Vukov spomenik i železničkoj stanici u Novom Sadu, kao i u turističkim agencijama koje prodaju vozne karte. 

 

javolimsrbiju.rs