DUŠA STEPSKOG VUKA…

tamoiovde-logo

Bio jednom neko po imenu Hari, nazvan Stepski Vuk. Išao je na dve noge, nosio odelo i bio čovek, ali je u stvari ipak, eto, bio stepski vuk.

Foto ilustracija: Bora*S

Naučio je mnogo od onoga što bistri ljudi mogu da nauče i bio je prilično razuman čovek. Ali evo šta nije naučio: da bude zadovoljan sobom i svojim životom. To nije bio u stanju da nauči, jer je po prirodi bio nezadovoljan čovek. Verovatno je to proisticalo otuda što je u dnu svoje duše oduvek znao (ili mislio da zna) da on u stvari uopšte nije čovek, već vuk iz stepe.

Neka se mudri Ijudi prepiru da li je odista bio vuk, da li je možda još pre svog rođenja nekom čarolijom pretvoren od vuka u čoveka, ili je rođen kao čovek, ali sa dušom stepskog vuka, kojom je opsednut, ili je pak verovanje da je on u stvari vuk bilo samo neko njegovo uobraženje i bolest.

Na primer, bilo bi, najzad, mogućno da je taj čovek u svome detinjstvu bio divlji, neukrotiv i neuredan, da su njegovi vaspitači pokušali da ubiju zver u njemu, pa su mu baš na taj način stvorili uobraženje i verovanje da je on u stvari zver, obavijena samo tankom prevlakom vaspitanja i čovečnosti.

O tome bi se moglo govoriti nadugačko, a i zanimljivo, mogle bi se o tome čak pisati i knjige, ali Stepskom Vuku to ne bi bila nikakva usluga, jer je njemu bilo sasvim svejedno da li je vuk ušao u njega magijom, ili batinama ili je to, naprosto, samo uobraženje njegove duše. Šta su drugi o tome mislili, a i šta je on sam o tome mislio, za njega nije bilo ni od kakve važnosti, jer od toga vuk nije izišao iz njega.

Stepski Vuk je, dakle, imao dve prirode, čovečju i vučju, takva mu je bila sudbina, i može biti da ovako nešto nije ništa naročito ni retko. Nailazilo se već na tolike ljude koji su u sebi imali mnogo šta pseće, lisičje, riblje ili zmijsko, ne osećajuci zbog toga naročitih teškoća.

Kod tih ljudi, eto, čovek i lisica ili čovek i riba životarili su jedno pored drugog ne nanoseći jedno drugom bol, čak i pomažući jedno drugom, i kod mnogih Ijudi koji su doterali daleko i kojima zavide pre su postigli uspeh lisica i majmun negoli sam čovek. To je svima poznato.

Ali kod Harija je bilo drukčije, u njemu čovek i vuk nisu išli uporedo, još manje su pomagali jedan drugom, već su bili u stalnom smrtnom neprijateljstvu, i jedan je živeo samo da bi onom drugom naneo bol, a kada se dvojica u jednoj krvi i jednoj duši mrze kao smrtni neprijatelji, onda je to opak život. Eto, svako ima svoj udes, i ničiji nije lak.

Naš Stepski Vuk je, doduše živeo osećajući se čas kao vuk čas kao čovek, kako je to slučaj kod svih polutana, ali kada je bio vuk, uvek bi ga vrebao čovek, posmatrajući, ocenjujući i osuđujući, a u vreme kada je bio čovek, to isto je činio vuk.

Na primer, ako je Hariju kao čoveku dolazila neka lepa misao, neko prefinjeno, plemenito osećanje, ili ako bi izvršio kakvo, takozvano, plemenito delo, tada bi vuk u njemu iskezio zube, smejao se i pokazivao mu sa surovom ironijom kako smešno i rđavo pristaje ovakvo plemenito pozorište stepskoj životinji, vuku, koji u svojoj duši sasvim tačno zna šta mu prija, naime: da usamljen kaska stepama, da se povremeno naloče krvi ili da juri za nekom vučicom.
Sa gledišta vuka svaka čovečja delatnost postajala je strahovito komična i neprilična, glupa i sujetna.

Ali je bilo isto tako i kada se Hari osećao i ponašao kao vuk, kada bi iskezio zube na druge, kada bi osećao mržnju i smrtno neprijateljstvu prema svim ljudima i njihovom lažnom i izopačenom ponašanju. Tada bi, naime, vrebao u njemu onaj Ijudski deo prirode, osmatrao vuka, nazivao ga stokom i zveri, i tako kvario svaku radost jednostavnog, rđavog i divljeg vučjeg stvora.

Takve su bile osobine Stepskog Vuka, i, sudeći po njima, Hari nije imao baš ugodan i srećan život. Ali time nije rečeno da je bio naročito nesrećan (iako se njemu samom tako činilo, kao što svaki čovek svoje patnje smatra najvećim). To ne bi trebalo reći ni o jednom čoveku. I onaj ko ne nosi vuka u sebi ne mora zbog toga da bude srećan. I najnesrećniji život ima svojih šuntanih časova i, pod peskom i kamenjem, svoje sitne cvetiće sreće.

Tako je to bilo i kod Stepskog Vuka. Obično je bio veoma nesrećan, to se ne može poreći, a mogao je da unesreći i druge, naime, ako ih je voleo, a i oni njega. Jer svi oni koji bi ga zavoleli videli su samo jednu njegovu stranu.

Neki su ga voleli kao prefinjenog, mudrog i neobičnog čoveka, pa bi bili zgranuti i razočarani kada bi odjednom morali da otkriju vuka u njemu. A do toga je moralo doći, jer je Hari, kao svako biće, želeo da bude voljen kao celina i baš zbog toga nije mogao da krije i da lažima uklanja vuka ispred očiju onih do čije mu je ljubavi bilo mnogo stalo.

Ali je bilo i takvih koji su u njemu voleli baš vuka, baš ono slobodno, divlje, neukrotivo, opasno i snažno, i ovi su, opet, doživljavali veliko razočaranje i jad kada bi odjednom divlji, zli vuk ipak postao čovek, koji u sebi nosi čežnju za dobrotom i nežnošću, koji hoće da sluša Mocarta, da čita pesme i da ima ljudske ideale.

Baš su ovi Ijudi obično bili naročito razočarani i ljutiti, i tako je Stepski Vuk svoju dvojakost i podvojenost unosio i u sudbine drugih sa kojima je dolazio u dodir.

Herman Hese

( Stepski vuk)


 

SAVRŠENSTVO PRIRODE…

tamoiovde-logo

Bela pustinja u Novom Meksiku oduzima dah

Ako već ne možete da odputujete do SAD, to ne znači da ne možete da uživate u predivnim fotografijama iz ove zemlje. Pogledajte samo ovu predivnu belu pustinju…

belapustinjaflickrbryce-david

Foto: flickr,Bryce David

Oko 26 kilometara jugozapadno od grada Almogarda u Novom Meksiku nalazi se predeo prekriven snežno belim peskom.

Glavna karakteristika i jedinstvenost ove pustinje je to što pesak nije kao kod drugih pustinja sačinjen od kvarca već od kristala gipsa, piše Amusing Planet.

 

belapustinjaflickrdavid-cohen

Foto: flickr,David Cohen

Iako je gips jedan od najčešćih mineralnih sastojaka zemljišta, on se veoma, veoma retko može naći u formi peska. Pogotovu zbog svoje karakteristike da se lako rastvara u vodi.

Kada je klima izrazito topla i voda pojedinih jezera ili reka ispari znaju da se jave obrisi gipsa. Upravo tako su i nastale ove pustinjske dine. Samo što, naravno, nisu u pitanju obrisi.

belapustinjaflickrgarlandcannon

Foto: flickr,garlandcannon

Basen Tularosa, gde se Bela pustinja i nalazi okružen je Sakramento i San Andres planinama. Pre oko 100 miliona godina voda od bujica i pljuskova slila se u ovaj basen noseći sa sobom gipsane kristale sa planina formirajući jezero Lukero.

U međuvremenu, voda iz jezera je isparila i za sobom ostavila slojeve kristala gipsa.

Priroda je kasnije učiila svoje. Kombinacijom kiše i vetrova sloj gipsa se usitnio praveći pustinju.

belapustinjaflickrscott

Foto: flickr,Scott

Iako danas nema jezera, ono povremeno, usred velikih padavina, zna da se oformi. Ali vrlo brzo ponovo ispari.

Bela pustinja proteže se preko 700 kvadratnih kilometara, a njene dine dostižu i 15 metara visine što su i najveće gipsane dine na svetu.

belapustinjaflickrtony-hoffarth2

Foto: flickr, Tony Hoffarth

Za razliku od kvarcnih pustinja ove, gipsane, ne apsorbuju toplotu od sunčevih zraka zbog čega su uvek hladne na dodir. Kroz pustinju i po najvećoj vrućini možete slobodno hodati bosi.

belapustinjaflickrtony-hoffarth3

Foto: flickr, Tony Hoffarth

A sada, uživajte u fotografijama i ovom prirodnom savršenstvu…

Izvor: prva.rs

_______________________________________________________________________________________________

OSTALI BEZ DAHA…

tamoiovde-logoSaudijska Arabija: Sneg u pustinji, deca se grudvaju, kamile u šoku!

Ova pojava nije svetsko čudo, jer su meterolozi objasnili da je hladan vazduh iz Rusije išao jugozapadno ka ovoj zemlji, što je prouzrokovalo da ovo, uglavnom vrelo područje, nekoliko dana bude hladno i zavejano

01_620x0b

Foto: YouTube

Stanovnici pustinje u Saudijskoj Arabiji, doživeli su krajnje, može se reći, prijatno iskustvo. Naime, oni su po prvi put u svom životu videli sneg.

Svi svetski mediji su preneli vest o tome kako je pao sneg u pustinji, a slike na kojima se vide peščane dine kako su zavejane u snegu, oduzimaju dah.

Beli sneg i tamnocrveni pesak, napravili su izuzetni kontrast i stvorili su predivnu sliku.

Ipak, ovo nije svetsko čudo, jer su meterolozi objasnili da je hladan vazduh iz Rusije išao jugozapadno ka Saudijskoj Arabiji, pa je prouzrokovao da ovo vrelo područje i njegovo stanovništvo, iskusi zimske čarolije.
I pored toga što su mnogi meštani zbog padavina bili primorani da napuste svoje šatore, bili su srećni zbog ove pojave.

– Ovo je poklon od Boga. Međutim, mi smo postali ograničeni zbog ovih vremenskih uslova. Kamile su iscrpljene i polegale su – rekli su meštani i dodali:

– Nakon snega će sve postati zeleno, pa smo srećni zbog toga – istakli su oni, ali su rekli da su kamile zbunjeno gledale u sneg i čudile se tom neobičnom događaju.

A deca, ko deca. S’obzirom da su po prvi put u životu mogli da se grudvaju, uživali su ovim zimskim čarolijama.

Izvor:novosti.rs (Telegraf.rs)


NOJEVE BARKE BUDUĆNOSTI…

TAMOiOVDE_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

 MASDAR CITY

U pustinjskoj oblasti na obali Crvenog mora postoji mesto u kojoj trenutno nema ničeg osim pustinjskog peska nošenog vetrom ali za 10 godina na tom mestu će nići jedinstveni grad budućnosti – Masdar City


TamoiOvde-masdar_plaza_lava_04Grad će se u potpunosti snabdevati obnovljivom energijom, pre svega energijom sunca koje u ovom regionu ima na pretek a cilj je da emisija ugljenika bude svedena na nulu.

Mada zvuči kao scenario za film naučne fantastike ovakav grad postaje realnost jer je u februaru 2008. godine u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u Abu Dabiju, već započela njegova izgradnja. Na kompjuterskoj animaciji se mogu videti uske ulice u senci pažljivo projektovanih zgrada koje, iako moderne, imaju i duh tradicionalne Arapske arhitekture.

Planeri tvrde da će ovaj spoj modernog i tradicionalnog omogućiti lakše postizanje zadatih ciljeva. Pre svega, uske ulice i zasenjena šetališta će smanjiti potrebu za upotrebom klima uređaja.

Grad će biti okrenut ka severoistoku težeći da se smanji uticaj direktnog sunčevog zračenja na zidove zgrada i prozore. Solarni paneli i kolektori na krovovima i drugim mestima će proizvoditi dovoljno električne energije za sve potrebe grada.

Položaj grada je pažljivo izabran, na obali mora i u blizini aerodroma. Blag vetar koji skoro stalno duva sa mora će osvežavati gradski prostor, a biće izgradjen i zid koji će opasivati deo grada štiteći ga od vrelog pustinjskog vetra i buke sa aerodroma. Prirodni air conditionig bi bio popomognut i tornjevima-vetrenjačama koje bi naravno pokretao vetar, a koje bi, osim za proizvodnju struje služili i kao veliki ventilatori.

Grad će biti veličine 6 kvadratnih kilometara u njemu će živeti oko 50 000 ljudi.

TamoiOvde-masdar-prt-01

Foto: industryleadersmagazine.com

Biće dovoljno mali da se svuda može stići peške tako da će upotreba klasičnih automobila biti zabranjena. Ipak će postojati neka vrsta javnog prevoza koja će se sastojati od specijalnih vozila na baterije koja će se kretati sistemom magnetnih traka. Projektanti taj sistem opisuje kao “horizontalni elevatori”.

Oni se neće kretati po fiksnim rutama već će putnici moći da biraju između oko 1500 stanica do koje žele direktnmo da se odvezu.

Gradski planeri kažu da će 80 procenata vode biti reciklirano i upotrebljeno onoliko puta koliko je to moguće. Veći deo pitke vode će biti dobijen desalinizacijom iz morske vode. Jedan od glavnih ciljeva Masdara je da svede emitovanje ugljenika na nulu. To će biti izuzetno težak zadatak, ali pošto, za naftom bogate Ujedinjene Arapske Emirate, finansiranje nije problem, čak se i najveći skeptici slažu da je ceo projekat vredan truda. 

Procenjena vrednost Masdar Sitija je oko 22 milijarde dolara i očekuje se da bude otvoren do kraja 2015. godine, dok će finalni radovi biti završeni do 2025. (Izvor teksta:meteosrbija.rs)