TRAGIČNA SUDBINA RUSKIH PRINCEZA…

tamoiovde-logo
DINASTIJA ROMANOV: U vrtlogu ljubavi i rata

Ovo je priča o mladim ženama, koje su platile cenu svog porekla

dinastija-romanov-1437032752-63428

Foto: Wikipedia

Ovo je priča o mladim ženama, koje su platile cenu svog porekla, a ubijene su 1918. godine od strane boljševika u Sibiru, zajedno sa ostatkom svoje porodice.

Ljubav majke Carice Aleksandre Fjodorovne Romanova (Александра Фёдоровна Романовa) i poslednjeg Cara Nikolaja II Aleksandroviča Romanova (Николай II Александрович Романов) krunisana je brakom u novembru 1894. godine.

Pored četiri ćerke, na kraju su dobili i sina, koji je na nesreću njegove porodice bolovao od hemofilije. Carica Majka, koja je bila nemačkog porekla izazvala je na početku rata burne reakcije naroda, koji ju je proglašavao špijunom.

Evo koje ruske princeze su platile kobnu cenu

dinastija-romanov-1437032714-63430

Foto: Wikipedia

Olga Nikolajevna Romanov (Ольга Николаевна Романова)
Rođena je 1895. godine kao najstarija ćerka Nikolaja i Aleksandre. Bila je po opisima divno dete, jedna od najučenijih princeza tog doba i vrlo inteligentna. Svojim najboljim životnim prijateljem smatrala je 18. meseci mlađu rođenu sestru Tatjanu (Татьяна Николаевна).

Imale su nadimak “Veliki par”, pošto se skoro nikada nisu odvajale, a na poklon su dobile i određeni broj vojske koji su mogle da kontrolišu. Za vreme rata, prošla je bolničku obuku i zajedno sa svojom majkom i mlađom sestrom Tatjanom vodila računa o ranjenicima, sve do kućnog pritvora 1918. godine. Imala je nepune 23 godine kada je ubijena.

 Tatjana Nikolajevna Romanov

Bila je velika kneginja od Rusije, rođena 1897. godine. Opisivali su je kao najlepšu carsku kćerku, i bila je omiljena svojoj majci Aleksandri. Taj izgled je zdravstveno narušen kada je dobila boginje i svoju kilažu vidno izgubila, ali je to nije sprečilo da svom mlađem bratu Alekseju (Алексей Николаевич Романов) bude kao druga majka kada je porodica Romanov bila zatočena.

dinastija-romanov-1437032714-63432

Foto: Wikipedia

Kralj Srbije Petar I nameravao je da osigura ruku mlade princeze za prestolonaslednika Aleksandra. Prilikom posete Petrovgradu 1914. godine predsednik srpske vlade, Nikola Pašić, predao je pismo Kralja Petra na koje je Car Nikolaj odgovorio da on prepušta svojim kćerkama da odluče za koga se žele udati.

Imala je 21 godinu kada je streljana. Vest o masakru porodice Romanov stigla je na Solunski front gde se naslednik Aleksandar burno oprostio od svoje nesuđene supruge i jugoslovenske kraljice.

Marija Nikolajevna Romanov (Мария Николаевна Романова)

car-nikolaj-1437034004-63434

Foto: Wikipedia

Kao treća ćerka u porodici, rođena je 1899. godine. Bila je miljenica cara Nikolaja zbog svoje ljupkosti i topline. Važila je za anđela porodice, s obzirom na to da su sestre govorile da ona nije njihova sestra, jer nikada ne upada u nevolje.

Sa sestrom Anastasijom (Анастасия Николаевна Романова), najmlađom ćerkom dinastije, važila je za “Mali par”. Govori se da je pokazala ogromnu hrabrost pred samo ubistvo u Sibiru, a imala je svega 19 godina.

Anastasija Nikolajevna Romanov

Rođena kao porodično „spadalo“ 1901. godine. Sa činom najmlađeg člana porodice, gde je sa prethodno troje dece sve već bilo viđeno, zadatak joj je bio da bude glavni zabavljač porodice. Sa Marijom je bila u “Malom paru”, na koju je zbog svoje energičnosti imala velikog uticaja. Guvernanta Margarita Iger (Маргарита Александра Игер) govorila je da je Anastasija najšarmantnije dete koje je ona poznavala.

Za vreme pritvora, mentalni razvoj joj je bio usporen i praćen izuzetno teškim emotivnim uslovima, ali je ipak pored svega uspevala nekako da razvedri svoju porodicu. Većina veruje da je u svojoj 17 godini ubijena sa ostalim članovima porodice, ali postoji sumnja da je ipak preživela kada je nađena masovna grobnica i to se vodi kao jedna od najvećih misterija 20. veka.
Autor: Stil
Izvor: stil.kurir.rs

______________________________________________________________________________________

NEVEROVATNA TATJANA…

TAMOiOVDE___________________________________________________________________________________________

Kako je ovo uradila?!

Tatjana, foto 1Proslavila se kada je pre nekoliko godina nastupila u ukrajinskom šou-programu za talente, a akrobatske veštine Tatjane Kundik na užetu su, na gostovanju u Francuskoj, prisutne ostavile bez daha kada je Ukrajinka izvadila stolicu i sela na nju dok je balansirala na užetu.

Tatjana je pre devet godina završila studije za cirkuske umetnosti u Kijevu, a svoj raskošni talenat ne traći ni sekunda.

Kako vreme prolazi, sve više unapređuje svoju tačku, ali niko nije mogao da poveruje u ono što je uradila u Francuskoj.

Tatjana, foto 2Atraktivna akrobatkinja se pre mesec dana odazvala pozivu i nasupila u čuvenom francuskom šouu „Le plus grand cabaret du monde“.
Iskolačene oči i razjapljena usta na licima prisutnih najbolji su pokazatelj raskošnog talenta 29-godišnje Ukrajinke.

Neverovatna Tatjana Kundik


Izvor:rts.rs

_____________________________________________________________________________________________________

 

VENČANJE NA VRHU SUVE PLANINE…

tamoiovde-logo

U nedelju, 26. avgust 2012.

Jedan zaljubljeni par venčao se na najvišem vrhu Suve planine – Tremu. Ovo mesto bilo je sudbinsko za Tatjanu Rašević i Nenada Podovca, jer je pre dve godine Tanja pala sa tog vrha u provaliju, a spasao je upravo budući muž.

U prisutvu matičara i pedesetak zvanica, jedan zaljubljeni par planinara venčao se na 1.810 metara nadmorske visine, na vrhu Suve planine.

Brak su sklopili planinarka iz Beograda koja je pre dve godine preživela pad sa te planine i njen spasilac iz Niša.

Zvanica bi bilo i više da do mesta venčanja nije moralo da se pešači pet sati u jednom pravcu. Sa knjigom venčanih za devet zaplanjskih sela, do vrha je išao i matičar, kome je, kaže, ovo bilo najinteresantnije venčanje u karijeri.

„Baš naporan uspon, nisam se nadao da ću morati ovoliko da idem“, požalio se matičar Mirko Veličković.

Sa poklonom u ruci, iz pravca Dušnika ekipi koja je pratila neobičnu svadbenu ceremoniju priključio se i direktor Turističke organizacije Gadžin Han, koji veruje da će venčanja na Tremu postati tradicija.

„To što su oni odlučili da sklope brak na Suvoj planini nama ide u prilog kao promocija naše lepotice, Suve planine“, objasnio je Zoran Dimitrijević, direktor TO Gadžin Han.

Na vrhu sa kojeg je pre dve godine preživela pad u provaliju duboku 70 metara, Beograđanka Tatjana Rašević nije krila zadovoljstvo.

„Osećam se predivno. Volela bih da su ovde sa nama i moji i Nešini roditelji, ali i neki naši prijatelji koji, ipak, nisu mogli na uspon“, izjavila je mlada.

U nesreći je zadobila prelom rebara i iščašenje kolena, a pronašli su je posle 10 sati spasioci među kojima je bio i Nišlija Nenad Podovac, pripadnik oružanih snaga Srbije.

„Prvi put sam je video u snegu, ali nisam želeo da se eksponiram jer je tu bila Gorska spasilačka služba. Pronašao sam kotu i putanju gde je trebalo da je spuste ka Kosmovcu“, opisao je mladoženja njihov prvi susret.

Na prvo venčanje na Tremu podsećaće ubuduće i tabla ljubavi pored koje su zvanice fotografisale sa mladencima.

 Pripremila  Dragana Sotirovski /rts.rs/Vrh Trem (arhivska fotografija)

 Foto:blic.rs- Šampanjac na 1.800 metara/Srećni mladenci


DANAS SAM BILA U NAŠOJ KUĆI…

TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________

Vrata mi je otvorila žena.

Dok me je vodila prema dnevnom boravku, s prepoznavanjem sam se osmehnula njenim leđima: nosila je svetloplave farmerice tesne preko bokova. Bilo je lepo sresti sebe tako spokojnu, tako osvetljenu. Lepo i, pomalo bolno.

A u dnevnom boravku, ti si sedeo ispred TV-a zavaljen u fotelju, s nogama na tabureu, kao pravi muž. Na tvojim grudima je mirovala žuta plastična činija. Kada si video nepoznato lice, pokušao si da se brzo pridigneš. Činija se zaljuljala i otpustila četiri pahuljaste kokice na tvoju majicu.

O, ostao si nespretan i u četrdesetim, i bilo mi je drago da to vidim. I opet sam se osmehnula.

Pogledala sam oko sebe. Sve je bilo upravo onako kako smo planirali: bez zavesa, bez teških, debelih tepiha i glomaznih lustera. Sa velikim akvarijumom, sa neurednim policama punim diskova i knjiga. Knjiga je bilo i na podu.

Obratio si se ženi, poluglasno. Nisam čula reč, samo ton, mek, uglačan. Ta nežnost iz tvojih usta ugnezdila se u mom uvu, gusta kao kap čuvarkuće.

Žena je donela iz sobe moj novčanik, koji si pronašao na ulici. Unutra su bili lična karta i dvesta dinara. Malo smo se šalili u vezi s tim, dok nije provrela voda za kafu.

Žena te je podsetila da poslužiš sok i otvoriš čokoladu koju sam donela. Ti si napravio onaj izvinjavajući potez ramenom. Ništa mi nije promaklo! Sve strelice koje si tako nedužno razbacivao okolo, završile su u mojim grudima.

Čudili ste se oboje da živimo tako blizu, a ne poznajemo se. Možda i hleb kupujemo u istoj prodavnici, a nikad se nismo sreli. Pa ste govorili, sve uskačući jedno drugom u reč i smejući se pri tom, kako ste studirali zajedno, kako ste jedno drugom prva ljubav. Ja sam iznenađeno podigla obrvu, mada znam tu priču. By heart.

Kada sam krenula, zajedno ste me ispratili do vrata. Tvoja ruka je bila iza njenih leđa dok sam ja još jednom zahvaljivala. Žena se ljubazno smeškala, onda se naglo uozbiljila, pa nastavila da se smeška. Znam šta si uradio. Ostao si neozbiljan i sve ostalo, zbog čega sam se nekada ljutila na tebe. Iza zatvorenih vrata čula sam Manijače!, potom ženin kikot koji je utvrdio knedlu u mom grlu.

Ali, onda sam podigla glavu i ugledala pun mesec. Bio je tako tih i vedar gore, na nebu. Pomislih da je kod tebe dan kad je kod mene noć, a ipak će ujutru, mesec i na tebe gledati ovim istim licem. I ta besmislica uteši me. Kao da je sve onako kako treba da bude.

Eto, samo sam htela da znaš, dok tamo projektuješ centrale, da ima jedna kuća u kojoj teče naš život bez nas.

Istim gorkim lekom prigušen je i moj bol, dok ovde podižem decu koja nisu tvoja.

Autor Tatjana Janković