RODITELJI, PA TO SU VAŠA DECA…

tamoiovde-logoVAŠA DECA BOLUJU OD NEDOSTATKA PRIRODE-Jovan Memedović

Gradska deca imaju jednu „dijagnozu“ a to je nedostatak prirode.“ započeo je svoje gostovanje u jutarnjem programu RTS Jovan Memedović, autor i voditelj emisije „Sasvim prirodno“. „A dokazano je da nedostatak prirode prouzrokujenedostatak pažnje za učenje, deca nemaju samostalnosti, oskudni su u komunikaciji.

priroda-630x320Sve to prouzrokuje fizičke nedostatke, loše držaje tela, ravne tabane, nedostatak imuniteta i sklonost alergijama. Deca koja ne idu u prirodu ostaju neaktivna i samim tim nema stimulacije, nema prirodnog iskustva i nema praktičnog učenja.

Roditelji osećaju tu problem, i onda brže-bolje šalju decu na neke sportove, ali to nije to – deci treba priroda. Mi smo biološka bića i tek kada smo u prirodi, onda smo ono što jesmo.“

Ekipa emisije „Sasvim prirodno“ napravila je eksperiment i probala da okupi što više gradske dece i da ih bez roditelja izvede, najpre u jednu seosku sredinu, a zatim i u potpunu divljinu.

7586_za-naslovnu-web_if„Planirali smo da to traje tri dana i odmah smo imali nekoliko problema, zbog toga što roditelje NE ŽELE da puste svoje dete tek tako u divljinu – plaše se, imaju strahove.

 Jednostavno, opšti stav roditelja je prezaštićivanje. „Ne, on će se prehladiti“, „Ne, on može da se ogrebe“, ili da se ne znam šta desi itd.“

U novoj epizodi svoje emisije koju je ovom prilikom najavio, Memedoviću u povezivanju dece sa prirodom pomažu poznati dečiji pisac Uroš Petrović i dr Ranko Rajović, predsednik Mense za Srbiju: „Ovaj program nisam izveo sam, postoje ljudi koji se na isti način ovim bave – dr Ranko Rajović i dečji pisac Uroš Petrović zajedno rade na tome, drže neke radionice po predškolskim ustanovama i na drugim mestima, ubeđujući roditelje i vaspitače da deci treba priroda.“

Dr Rajović objašnjava koliko nedostatak prirode štetno utiće na decu: „Mi imamo u Srbiji svako drugo dete od pest godina sa poremećajem fine motorike, ravni tabani kod 70% dece, usporeniju akomodaciju oka.

Kad se sve to sabere, imamo problem u školi. Jer kada to dete krene u školu, ne može da čita duže od deset minuta jer ima poremećaj koncentracije, ne može da piše kako treba i ti problemi kasnije se mnogo, mnogo teže rešavaju. Zato je važno da dete upravo u tim privm godinama života, od sedme-osme do dvanaeste bude što češće u kontaktu sa prirodom.“

Fizički razvoj i mentalni razvoj su usko povezani, jedno bez drugog jako teško idu. Poznato je i da se bolje razmišlja dok se šeta.“ objašnjava Uroš Petrović, koji je u pauzama fizičkih napora deci postavljao zagonetke i mozgalice.

„Sve se tako lako rešava kad izvedete decu u prirodu. Oni su vam tu, možetre da ih posmatrate, da ih usmeravate, da reagujete.“ objašanjava Memedović, zabrinut zbog toga što roditeljski strahovi otuđuju decu od prirode: „Pazeći na svoju decu roditelji odlaze u krajnost – promaja, insekti, boje se čak i da će ih napasti vukovi ili medvedi.“

Zbog tog otuđenja, nije uopšte bilo lako pronaći decu čiji roditelji bi pristali na ovu avanturu, kaže Ranko Rajović: „To su gradska deca, ali ovo su znatiželjna deca i hoće da idu i žele da isprobaju, ali smo imali problem kad smo pravili grupu što neka deca neće da čuju da dođu, da spavaju u šatorima „Tu su bube!“, „Možda će da padne kiša!“, „Šta će da jedu?!“. Retko je videti danas decu da hodaju bosa, o ovde u divljini su po ceo dan bosonogi.“

Svoje gostovanje Jovan Memedović završio je porukom upućenom svim roditeljima: „Roditelji, pa to su vaša deca! Nemojte ih zatvarati, ništa im se neće desiti u prirodi. Njima treba potpuna sloboda – ne jedan letnji raspust i nekoliko dana, već pokušajte da to bude cele godine. Nedostatak prirode nije bolest, ali jednog dana to postaje velika nesposobnost i nemogućnost da bilo šta privrede.

Sutra, daleko bilo, država će nam biti prepuna ovakvih ljudi, a na to treba da pazimo!“  upozorio je on.

Izvor:tinkturedrsulca.com

_______________________________________________________________________________________________

 

NE PODGREVAJTE…

tamoiovde-logoŽelite li izbeći trovanje, ove namirnice  ne podgrevajte

Nutricionisti ističu kako većina namirnica sadrži supstance koje postaju štetne ako ih podgrevate. Te namirnice, naime, postaju otrovne. Donosimo spisak namirnica koje su najopasnije nakon što ih podgrejete.

kuhanje

Foto: Nicole Abalde/Flickr

Spanać, cvekla i celer sadrže nitrate koji pod uticajem mikroorganizama i grejanja razvijaju spojeve koji su štetni i kancoregeni.

Spanać je najriskantniji u ovoj grupi namirnica i zato ga uvek treba jesti sveže pripremljenog.

Gljive zbog proteina koje sadrže, lako menjaju nutricionističku vrednost i postaju štetne. Preporučljivo ih je zagrejati na temperaturi ne većoj od 70 stepeni.

Krompir takođe spada u grupu otrovnih namirnica nakon podgrijavanja. Gubi nutritivna svojstva, a nedavna istraživanja su pokazala kako je najzdraviji krompir kuvan, ali ohlađen. Naime, kada se ohladi, krompiru povećava udeo rezistentnog skroba koji ima probiotski učinak.

Kada se podgreva meso ono postaje nešto što naše telo ne prepoznaje jer dolazi do promena u sastavu proteina. To se događa kada se proteini dugo zagrevaju na visokim temperaturama, pa se menja njihova struktura, postaje neprobavljivo, a time i toksično.

Visoko su rizične i namirnice koje se prioizvode na niskim temperaturama, poput piletine i dimljene ribe (losos i bakalar), sirove ili blago prokuvane školjke, mlečni proizvodi, sirevi i jaja.

Namirnice koje se mogu podgrevati su celovite žitarice jer njihov sastav ostaje relativno nepromenjen.

To su pirinač, proso, ječam i zob.

Variva i supe takođe možete podgrevati, prethodno izvadite meso i povrće te ih ostavite u toploj vodi.

Izvor:samopismo.net

______________________________________________________________________________________________

 

SUNČANJE JE ZADOVOLJSTVO, ALI…

TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________________________________________

 SE U NJEMU NE SME PRETERIVATI

UV zračenje

Sunce podstiče izlučivanje hormona sreće, serotonina, koji smanjuje stres i umor i deluje na dobro raspoloženje. Na indirektan način deluje i na prijatan san, podstičući stvaranje melatonina, i vitamina D, koji je krajnje potreban za zdrav razvoj i rast koštanog tkiva. Sunčanjem dobijamo preplanuli ten, ali treba znati da ono utiče i na starenje kože, njeno isušivanje, bore i opuštenost. U težim slučajevima oštećuje i vid, slabi imunološki sistem, doprinosi crvenilu, alergijama i malignim oboljenjima. 

   
Ako i pored svega želimo tamne nijanse na svom telu, moramo preduzeti mere opreza. Moramo, pre svega, poznavati osnovne karakteristike zračenja koje emituje Sunce, jer od toga najviše i zavisi kakva će biti boja naše kože, njena kondicija i zdravlje. Tako, na primer, osobe izrazito svetle i pegave puti, plave ili crvene kose, bez dodatne zaštite mogu na suncu da provedu najviše pet do deset minuta. Nešto duže, deset do dvadeset minuta, mogu se sunčati osobe svetlog tena i svetle kose, a osobe tamnijeg tena i crne kose UV zračenju se mogu izložiti i do pola sata. Izrazito tamnoputi i tamnokosi zadovoljstvo mogu da produže i na 40 minuta, a to važi i za osobe koje su postepenenim izlaganjem suncu već dobile tamnu boju. Ako poštujete pravila, bićete srećniji, zadovoljniji i, svakako, zdraviji.
Jedno od najvažnijih pravila je da se UV zračenju (bez obzira na to da li je reč o prirodnom sunčanju ili solarijumu) ne smete izlagati više od 50 puta u toku kalendarske godine. Pritom treba koristiti i sredstva za zaštitu. Ona će vam omogućiti da u toku dana na suncu provedete dva do tri sata, ali nikako od 10 do 17 časova. Tada su sunčani zraci najjači, a njihova štetnost najveća. Boravak u vodi vam predstavlja minimalnu zaštitu, pri čemu je, zbog refleksije, lice još više izloženo zračenju.

Pocrneti se, ali i pocrveneti, može i u hladovini, jer površina mora reflektuje i do 80 odsto UV zraka, pesak do 30 odsto, pa se opekotine mogu „zaraditi“ i ako niste na suncu.
Pre sunčanja kožu treba pripremiti. Vitamini E i C, beta karotin, selen i kalcijum, povećavaju otpornost ćelija na delovanje UV zraka. Upravo se zbog toga savetuje da se nekoliko nedelja pre odlaska na more ishrana pojača namirnicama koje obiluju antioksidansima. Treba jesti što više crvenog, žutog i zelenog voća i povrća – salate, paprike, paradajz, šargarepu, pomorandže i kajsije.
Ne treba zaboraviti ni sredstva za negu lica i tela, obogaćena kompleksima protiv starenja kože, i sredstva za sunčanje. Stručnjaci predlažu da prethodno sami pregledate svoju kožu, ili, još bolje, da posetite dermatologa. To se posebno odnosi na osobe sa više od četrdeset mladeža, jer je rizik za dobijanje raka kože kod njih 7 do 15 puta veći u odnosu na druge osobe. Srećom, za razliku od drugih karcinoma, rak kože se uglavnom ne širi, pa je i procenat izlečenja relativno visok.

Samopregled možete obaviti i sami, tako što ćete olovkom obeležite krug oko mladeža. Ako je prečnik kruga veći od šest milimetara, treba se obratiti dermatologu ili stručnjacima Instituta za kožno-venerične bolesti.

 Tabela

Osobine                                                 Zaštitni faktor

izrazito pegava put, svetlija kosa            15 – 20
svetla put, svetla kosa, pege                      15
tamniji ten, tamnija kosa                             10 –15
izrazito tamna put i tamna kosa                10

 U solarijum pametno

Sunčanje u solarijumu je štetno i ne štiti od sunčevog zračenja kao što se misli – tvrdi dr Gorana Isailović, dermatolog i profesor na Višoj medicinskoj školi. Deset odlazaka u solarijum godišnje, posle nekoliko godina, može dovesti do preranog starenja kože, pojave staračkih pega i fleka, raka kože ili katarakte. Lampe koje se koriste u solarijumima emituju UV zračenja A i B (UVA i UVB). Oba su štetna, a posebno UVB,  jer se dugotrajnim izlaganjem ovom zračenju znatno povećava rizik za maligno oboljenje kože. Još veći rizik stvaraju novi, takozvani turbo solarijumi, a uz sve ovo treba računati i na ukupnu dozu zračenja, koju, inače, svakodnevno dobijamo boravkom na suncu. Zbog toga ne postoji bezbedno sunčanje u solarijumu – ističe naša sagovornica.

Deset termina godišnje u solarijumu povećava rizik od nastanka raka kože za pet odsto, a dvadeset seansi godišnje u periodu od tri decenije, taj rizik udvostručuje. Ako i pored svega ne želite da odustanete od solarijuma, najbolje je, kažu lekari, da ukupan broj godišnjih termina svedete na dvadesetak.

 Proverite kako koža reaguje

– Prvi tretman ne treba da bude duži od pet minuta, kako bi se videla rekcija kože. Osobe osetljive na zračenje lako crvene, slabo tamne, pa ne treba ni da posećuju solarijum. To važi i za one koji imaju puno mladeža ili pega. Pre odlaska u solarijum ne treba koristi kozmetičke preparate, dezodoranse, mleko ili ulje za telo, šminku, kao ni lekove – ističe dr Isailović.

  Sanja Drča /Horizont