TAMOiOVDE______________________________________________________________________________
NEZNANI JUNAK NA AVALI – SRPSKI VOJNIK IZ 1915.
Ispod zidina srednjovekovne srpske tvrđave Žrnov na Avali, podignute na temeljima nekadašnje rimske tvrđave, 1915. godine, poginuo je petnaestogodišnji dečak. Sahranili su ga Nemci i na drvenom krstu napisali: „Ein unbekannter serbischer soldat.“
„Posle oslobođenja meštani obližnjeg sela podigli su spomenik od kamena na kom su urezane reči: “Ovde počiva nepoznati srpski vojnik“. A onda je 1934. kralj Aleksandar Prvi Karađorđević odlučio da se Žrnov minira i na njegovom mestu podigne Spomenik neznanom junaku.
Zašto su kralju smetali ostaci grada koji Evlija Čelebija pominje kao jedno od šest najznačajnijih utvrđenja u Srbiji, a arheolozi tvrde da su se ljudi na ovom lokalitetu bavili rudarstvom još pre 4.000 godina? Odgovora nema i ta misterija nikad nije razjašnjena. Takođe, nikada nije utvrđen identitet poginulog dečaka uprkos obdukciji koja je komisijski obavljena nakon eshumacije izvršene 23. novembra 1921.
Tadašnji novinari zabeležili su da je „bezimeni srpski vojnik bio sitan čovek, skoro nežan, mlad, tek ubačen u stroj“. Prema svedočenju Svetozara Vićentijevića, tadašnjeg predsednika opštine Beli Potok i prekaljenog ratnika čija je prsa krasilo čak 12 odlikovanja, pouzdano se zna da je dečak pripadao 7. puku Drugog bataljona Dunavske divizije.
No, za razliku od starijih vojnika koji su imali oko vrata amajliju sa ubeleženim vojničkim oznakama i pukovskim obeležjem, mlađi vojnici su najčešće umirali bezimeni. Kada je rukovodilac takozvane tehničke policije koja je obavljala uviđaj, izvesni Andonović, otvorio grob pod lobanjom nije našao amajliju , već samo rasutu ratnikovu municiju. Očevici svedoče da je ceo levi deo grudnog koša nesrećnog dečaka raznesen granatom, što je jedan Belopotočanin prokomentarisao rečima:“Ovom ratniku neprijatelj nije mogao srce da sahrani! Ono je ostalo razneto negde na Avali…“
Nakon pretraživanja tela i odeće umrlog vojnika, komisija nije mogla da utvrdi njegov identitet. Tek kada su na dnu grobnice pronađene cokule, one teške koje su pretvarale noge u žive rane, a ponekad su, baš kao i u ovom slučaju, vezivane telegrafskom žicom, otklonjena je i poslednja sumnja da se radi o srpskom vojniku. Uz cokule, upleten u kostur, nađen je novčanik sa tri stara srpska dvodinarca sa likom kralja Petra, jedan groš i parče hartije, po kasnijim predanjima deo navodnog pisma upućenog najdražima.
Stvari nađene u grobu kasnije su preseljene u Vojni muzej, a kosti počivaju ispod jednog od najpoznatijih beogradskih spomenika – Mauzoleja neznanog junaka. Na monumentu spomenika koji je trebalo da bude memorijal žrtvama Prvog svetskog rata i poginulim u balkanskim ratovima, prvobitno je pisalo: „Aleksandar, kralj Jugoslavije, neznanom junaku“, ali ovakav natpis nije bio po volji komunistima koji su ga posle dolaska na vlast sastrugali, pretvorivši spomenik u elitno državno ceremonijalno mesto, objavio je „Blic“ 18. septembra 2011.
__________________________________________________________________________________