„PRLJAVO TUCE“- LISTA „NAJOTROVNIJIH“…

tamoiovde-logo

Lista voća i povrća najzagađenijeg hemikalijama

Pesticidi mogu dopreti i u plod, ali se najviše zadržavaju na kori voća i povrća, pa je treba temeljno prati. Najugroženiji su bebe i deca zbog manje telesne težine.

Jabuka ima najviše pesticida od svih ostalih vrsta voća i povrća, a slede jagode, grožđe, celer, breskve, spanać i slatka paprika, navodi Jutarnji list.

3645912_voce-i-povrce-vjpg

Lista voća i povrća najzagađenijeg hemikalijama

„Prljavo tuce“ – lista „najotrovnijih“

1. Jabuke – Od svih uzoraka jabuka koje su prošle test, 99 posto pozitivno je na pesticide; sadrže i do 56 različitih vrsta hemikalija.
2. Breskve – Čak 85,6 posto različitih vrsta breskvi na tržištu sadrži dve ili više vrsta pesticida, sa 57 različitih vrsta hemikalija.
3. Nektarina – Svaki uzorak uvezenih nektarina pozitivan je na neke vrste pesticida, a 90,8 posto njih sadržalo je dve ili više vrsta pesticida.
4. Jagode – U njima je otkriveno 13 različitih pesticida.
5. Grožđe – Na jednom uzorku pronađeno je čak 15 vrsta pesticida.
6. Celer – Kontaminiran sa 13 hemikalija.
7. Spanać – Sadrži različite kombinacije pesticida.
8. Slatka paprika – Gotovo 69,4 testiranih paprika sadržalo je više vrsta pesticida.
9. Krastavci – Različitim pesticidima tretirano 68%.
10. Čeri paradajz – Jedan uzorak zagađen je sa 13 različitih hemikalija.
11. Grašak – Jedan uzorak graška tretiran je sa 13 vrsta hemijskih sredstava.
12. Krompir – Krompir prosečne težine imao je više vrsta pesticida od bilo koje druge hrane.

To su rezultati istraživanja koje je sprovelo američko neprofitno ekološko udruženje EWG (Environmental Working Group), a zabrinjava podatak da se ostaci pesticida ne mogu potpuno ukloniti ni temeljnim pranjem.

Najnoviju listu „Prljavo tuce“ (Dirty dozen) za 2015. godinu stručnjaci EWG-a su napravili na osnovu analiza ostataka pesticida koju je sprovelo američko Ministarstvo poljoprivrede i FDA (Food and Drug Administration – Federalna agencija za hranu i lekove), što znači da reč je o uvezenom voću i povrću.

Konvencionalna metoda uzgoja voća i povrća koristi na stotine pesticida kako bi se uništile potencijalne štetočine i povećao prinos.

Naučna zajednica je mnoge pesticide povezala sa povećanom stopom karcinoma, neplodnosti, psihičkih poremećaja i slično, dok se za druge tek otkriva eventualno štetno delovanje, objasnila je za zagrebački dnevnik nutricionistkinja Darija Vranešić Bender.

Zbog toga je korisno znati koje namirnice sadrže više pesticida od drugih te kako postupati s namirnicama da bismo uklonili ili smanjili njihovu koncentraciju.

Jabuke

Na testu su skoro sve bile zagađene pesticidima

Biološki uzgoj

Opšte je poznata štetnost pesticida i za njih važi pravilo da treba izbegavati količinu koja je i hiljadu puta manja od one za koju je utvrđeno da je toksična.

Studija sprovedena u SAD 2009. godine otkrila je kako čak 40 posto američke dece ima nivo bar jedne vrste pesticida znatno veći od određene granične vrednosti hiljadu puta manje od toksične koncentracije.
Zbog manje telesne mase deca su posebno rizična populacija jer čak i male količine toksičnih pesticida mogu imati štetno dejstvo na njihove organe i organske sastave.

Budući da su bebe i mala deca posebno osetljivi na pesticide, poželjan je odabir hrane iz organsko-biološkog uzgoja.

Kako je hrana iz organsko-biološkog uzgoja skuplja od konvencionalno uzgojene, korisno je znati koje voće zadržava najviše pesticida, a koje najmanje, tumači nutricionistkinja Vranešić Bender.

Pranje vodom i ljušćenje

Iako pesticidi mogu dopreti i u voćku, najviše se zadržavaju na kori, odnosno površini. Tragovi pesticida u samom voću ili povrću termičkom će obradom će se verovatno razgraditi jer su novije grupe pesticida vrlo termolabilne.
Ipak, Darija Vranešić Bender za uklanjanje savetuje uobičajen tretman: temeljno pranje, guljenje, odnosno ljušćenje, ribanje četkicom, uklanjanje gornjeg sloja ispod kore.
Izvor:rts.rss (17. jun 2015)

_________________________________________________________________________________________

JABUKA JE IZ RAJA IZAŠLA…(Ovde)

OTROVNA LEPOTA…

tamoiovde-logo

Stari zapisi kažu da je krst Jovana Krstitelja, sa kojim je krstio pokajnike u reci Jordan, bio od svete tise. Da li je ovo samo legenda? Pa i časni krst, na kome je pre 2.000 godina razapet Isus Hristos, bio je delom napravljen od ovog drveta. A u Americi od tisovine prave lek za leukemiju

JOVO-20PETIJEVICH

Jovo Petijević drži „Ples u vodi” Foto Anđelko Vasiljević

Da li tisa donosi sreću? Zašto je od davnina na ceni?

Stari pagani verovali su da je to mitsko drvo; da ima isceliteljsku moć; da čuva kuću od bolesti, demona i veštica; da večno živi i stalno se obnavlja.
Komad tise, ako ga bacite, izdržaće sve atmosferske (ne)prilike: vrelinu sunca, udare kiše, težinu snega… I posle 13 godina, ostaće – isto!

Prirodni svet je svet beskrajnih raznolikosti i složenosti, višedimenzionalni svet.

Ljudi koji su se „stapali” s prirodom, odgonetali su velike tajne. Isak Njutn je u trenucima opuštanja, ležeći ispod jabuke u svom voćnjaku, došao da razumevanja zakona gravitacije, a Nikola Tesla je u budimpeštanskom parku, u trenucima čarobnog zalaska sunca i recitovanja Geteovog „Fausta”, otkrio obrtno magnetno polje (indukcioni motor).

Postoji u Engleskoj drvo tise za koje kažu da ima više od 4.000 godina. Pod njom se parovi venčavaju da bi im brak bio dug i zdrav.

Tisa je čudesna. Neobična. Dugovečna kao maslina. Tek posle sto godina počinje da pleni lepotom. Drvo je čvrsto, elastično, žilavo, postojano na vlagu i gotovo nikako ne bubri. Gusta krošnja je, najčešće, nepravilnog oblika, ali ima i stablolikih odlika. Iglice su joj s gornje strane tamnozelene, a sa donje imaju dve svetle pruge. Najčešće raste pored borova i bukvi.

Postoji ženska i muška tisa. Ženska ima crvene bobice i treba da prođe sto godina da se one pojave. Kora joj je crvenkastožuta, raste do 25 metara i sve je na njoj, osim bobica, otrovno. I drvo, i iglice. Zato tisu ništa ne jede. Ni gusenice, ni crvi, ni biljne vaši. Bubice je, jednostavno, ne grickaju. Ispod nje, čak, i trava ne raste.

S bobicama, koje su jestive, treba biti obazriv. Sme da se jede samo mesnati deo ploda, koštica je otrovna! Domaćice od bobica prave džem.

„Srećno drvo” ne iziskuje stalno negovanje, đubrenje, okopavanje, čak ni sađenje. U zemlju semenje posade ptice.

Za naučnike je bilo pravo čudo kako je tisa od 70 godina mogla da opstane u jednom starom rudniku i da samo nekoliko milimetara potamni. Takav mehanizam odbrane nema nijedno drvo.

Stari zapisi kažu da je krst Jovana Krstitelja, sa kojim je krstio pokajnike u reci Jordan, bio od svete tise.
Da li je ovo samo legenda? Pa i časni krst, na kome je pre 2000 godina razapet Isus Hristos, bio je delom napravljen od tisovine.

Poslednjih godina ispituju se lekovita svojstva tise, najdalje su u tome otišli Amerikanci. U jednom institutu od stabla pokušavaju da naprave lek protiv leukemije.
Postoji verovanje da je on već napravljen i da će spasti mnoge ljude…
———————————————————–

Udahnjuje dušu
Jovu Petijeviću zapalo je da bude produžena ruka prirode. Umesto da se bavi pedagoškim radom za koji se školovao, bacio se na služenje duhovne aktivnosti: kao vajar oblikuje drvo, kamen i srodne materijale. Udahnjuje im dušu. Daje im – drugi život.

Ima bogatu kolekciju od 2.000 skulptura. Sada je priredio izložbu u „Politikinoj” galeriji, u Makedonskoj 29, povodom Olimpijade 2012. Od 33 dela, šest je „izvajao” od tisinog drveta i dao im imena: „Ples u vodi”, „Vežbačica”, „Moj svet”, „Udarac”, „Moć”, „Kralj” i „Skok u vodu”.
Radio je sa svakojakim drvetom, sa orahom, maslinom, javorom, bagremom, hrastom, kruškom, brestom… ali nijedno, kaže, nema čvrstinu tise.

„To je čudesno drvo”, veli Jovo Petijević. „Doživljavam je kao živo biće. Ima neke izuzetno elastične niti, i samo dobrom posmatraču dozvoli da ih vidi. Grane su joj velike i obećavaju mnogo, pa ne možete da uradite lošu skulpturu. Već pri prvom dodiru, osetite kako se opire, brani, ispušta otrove… S tisom mora brzo da se radi.

Dok je pravio komad sa sedam plivačica, koje pokazuju umeće ritmičkog plivanja, izveo je mali ogled: „Imao sam sirov komad tise”, priča uzbuđeno. „Uzeo sam burgiju da je s donje strane izbušim i ispustim vodu da ne bi pucala. Čudo jedno! Probao sam sve moguće, pa i one koje buše metal, ali nisam mogao da je probušim. Ali to nije sve. Doneli su mi komad tise sa zakucanim ekserom. Znate li šta mu je uradila? Pojela ga je! Za godinu-dve ekser se istopio, pretvorio u lila boju.”

Tisa je blagotvorno drvo, čoveka opušta, smiruje…

Kao da vam daje deo svoje energije”, objašnjava kršni Hercegovac iz Trebinja. „Osećate se lepo, ispunjeno. Prosto vas odmara. Kao da zna da je voliš. Za nju valja imati i vremena i strpljenja. Mora da odleži godinu dana da bi dobila finoću. I kada otkrijete svu lepotu bezvremena, sve tonove i boje kojima zrači, ona se i dalje štiti.

Naš sagovornik smatra da bi svaka škola trebalo da ima komad ovog drveta, naročito u učionicama i fiskulturnim salama. I da se prati kako utiče na zdravlje deca.

Ljiljana Petrović

Izvor:politika.rs (objavljeno: 18.06.2011)


Evropska tisa

Evropska tisa (lat. Taxus baccata) je drvenasta zimzelena vrsta četinara iz roda tisа̂ (Taxus). Prirodni areal rasprostranjenja obuhvata zapadnu, srednju i južnu Evropu, severozapadnu Afriku i jugozapadnu Aziju do severnog Irana[1].

220px-Tisa_na_medvedniciU Srbiji je ima na Zlatiboru, Kopaoniku, u Đerdapskoj klisuri[2]. Usled zanimljivog oblika krošnje i dugovečnosti, tisa je deo folklora raznih naroda, kao i njihove narodne medicine. U parkovima se široko gaji i može da raste u vrlo različitim uslovima – u senci i na veoma otvorenim položajima, na dubokom i bogatom ali i na plitkom i siromašnom zemljištu[3].

Opis
Evropska tisa je po životnoj formi žbun do srednje visoko drvo, visine do 20 m. Stablo joj je nepravilnog oblika, prečnika do 1 m, sa širokom piramidalnom krošnjom. Kora je tanka, crvenkastosmeđe boje. Četine (listovi) su češljasto raspoređene na granama, pri osnovi sužene, a na vrhu naglo ušiljene, duge do 3 cm, a široke do 2,5 mm, spljoštene.

240px-Taxus_baccata_MHNTTisa je golosemenica, stoga nema cvetove ni plod. Tisa je dvodoma biljka[4], u razmnožavanju koristi jednopolne šišarke. Seme je sjajno, tamnosmeđe boje, okruženo jarko crvenim arilusom. Izuzev arilusa, čitava biljka sadrži alkaloid taksin koji je izuzetno otrovan.[5] Raste sporo i predstavlja dugovečnu vrstu, može da doživi 2000 – 4000 godina.

Tisovo drvo je tvrdo, čvrsto i elastično. Teško se cepa, ali se površina veoma dobro obrađuje. Najčešće se koristi u umetničkom stolarstvu i rezbarske radove, za stubove, izradu drvenih sudova i pribora za jelo.

Nekada se njeno drvo upotrebljavalo u brodogradnji i za izradu slavina na buradima. Smatra se da su masovna seča i upotreba tise, kao i narodna verovanja u njenu zaštitničku moć, gotovo doprineli njenom istrebljenju. Tisa je danas zakonom zaštićena vrsta.

220px-Taxus_baccata_MHNT_seedNarodno verovanje kaže da tisa štiti od zlih duhova, pa je u krajevima gde je rasla, narod njeno drvo ušivao u odeću ili nosio okačenu o vrat u obliku krstića.

Od tisinog drveta pravili su se upotrebni (kašike i štapovi), i ukrasni (ogrlice) predmeti. Magična moć tise objašnjavala se sa njenom dugovečnošću.[6]

Reference
• Rushforth K. 1999. Trees of Britain and Europe. Collins. ISBN 0-00-220013-9
• • Taxus baccata tisa
• • Zelena Srbija-Kalendar biljaka
• • Dvodome biljke su one koje imaju isključivo jednopolne cvetove, ali se muški nalaze na jednoj, a ženski na drugoj biljci.
• • Šilić Č. 1990. Atlas drveća i grmlja (IV izdanje). Sarajevo, Beograd: IP „Svjetlost“, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Sarajevo, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd. pp. 31
• Kalendar biljaka

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije


Priredio: Bora*S


STIŽE ALKOHOL U PRAHU..

tamoiovde-logo
Da li će ovo proći u Srbiji?

Na policama prodavnica uskoro će se naći novi proizvod „Palkohol“, odnosno, alkohol u prahu

alkohol-ilustracija-foto-reuters-1412776154-579308Kompanija koja je proizvela alkoholno piće u prahu “Palcohol” izložena je brojnim kritikama zbog straha da će njihov proizvod dovesti do većeg broja trovanja.

Mleko u prahu piće je koje nam prvo pada na pamet kad razmišljamo o čvrstim varijantama nekih napitaka. Princip mućenja praha s običnom vodom da bi se dobio željeni napitak razvio se kroz razne sokove, kao što je npr. čuveni step sok.

Međutim, s jedne strane taj princip još nikada nije tržišno iskorišćen. Reč je o alkoholnim pićima.

Kompanija “Lipsmark”, koja proizvodi Palkohol, alkoholno piće u prahu, reklamira svoj proizvod kao nešto što je zgodno za avionske letove ili kao antiseptik na zabačenim lokacijama.

Mark Filips, kreator Palkohola, rekao je kako mu je ideja pala na pamet kad je razmišljao o planinarenju i drugim aktivnostima u prirodi kad je teško sa sobom nositi veće količine tečnosti.

Američke države Aljaska, Delaver, Luiziana, Južna Karolina i Vermont zabranile su alkohol u prahu, a Kolorado se sprema da učini isto.

Lipsmark je suočen s brojnim kritikama.

Optužuju se da će svojim proizvodom povećati broj trovanja alkoholom i da će deca svoje jutarnje pahuljice hteti da “začine” Palkoholom. U kompaniji odgovaraju kako se prah ne može ušmrkavati, odnosno njegovo šmrkanje bi bilo previše bolno.

alkohol-u-prahu-foto-printskrin-1418747017-599485Kažu kako je proizvod zamišljen kao prah koji se meša s vodom. Jedna kesica praha ima jednaku količinu alkohola kao jedno žestoko alkoholno piće.

Za sada postoje verzije ruma i votke, a uskoro će biti napravljeni i kokteli Kosmopoliten, Mohito i Lemon Drop. Palcohol stiže na police prodavnica u proleće 2015. godine.
(Danas)
Autor: Foto: Reuters

Izvor:kurir.rs

_______________________________________________________________________________

NIKO OTROVNIJI OD NJE…

tamoiovde-logoNe postoji ništa otrovnije od nje!

Morska osa se smatra najopasnijom meduzom i najotrovnijom životinjom na svetu. Njen otrov je dovoljan da ubije 60 odraslih ljudi!

imagesMeduza poznata kao morska osa (Chironex fleckeri) predstavlja esenciju otrova i spada među najopasnije životinje na planeti, piše portal Nacionalna geografija.

Može da naraste do veličine košarkaške lopte i dešava se da teži i do dva kilograma.
Ova „morska neman“ nastanjuje plićake i priobalje oko Australije i jugoistočne Azije. Živi samo nekoliko meseci, a u kasno leto odrasla meduza odlazi na mrest i nakon toga umire.
Morska osa ima do 50 krakova dugačkih i do tri metra sa po 5.000 žarnih ćelija, ili nematocista sa izrazito jakim otrovom koji izaziva nepodnošljive bolove i koji može da ubije u roku od tri minuta.
Svaki pipak meduze u proseku sadrži ukupno 750.000 žarnih ćelija u čijem je središtu neka vrsta kapsule pod pritiskom, sa dugačkim uvijenim vlaknom, natopljenim otrovom.
Ako je žrtva neka ribica, otrov je paralizuje, blokirajući njene nervne centre i omogućava meduzi da nesmetano uživa u plenu.
Snaga ovog smrtonosnog mehanizma, jednog od najefikasnijih u životinjskom svetu, zavisi od broja žarnih ćelija.

Ako samo jedan pipak dotakne telo žrtve, svaki kvadratni milimetar njene kože napadne oko 200 vlakana, a utrošene žarne ćelije meduza odmah nadoknadi novim.
Ova relativno mala meduza je ubila više ljudi nego napadi morskih pasa, krokodila i kamen-riba, tvrde naučnici. Njen ubod je toliko bolan da se većina žrtava utopi ili umre od infarkta. Ubitačni otrov morske ose napada nervni sistem, srce i mišićno tkivo.
Izvor:rtrs.tv

______________________________________________________________________________________________
Devojčica (10) preživela ubod morske ose, najotrovnije životinje na svetu

Ime Rachael Shardlov, 10-godišnje devojčice iz Australije, biće upisano u medicinsku dokumentaciju kao fenomen nakon što je preživela ubod morske ose, vrste meduza koja pliva u australijskim morima.

curica1_morska_osa_270078S1

Rachael Shardlow

Reč je o jednom od najopasnijih morskih stvorenja i jednoj od najotrovnijih životinja na svetu.

Rachael je ubola morska osa dok je plivala u reci Calliope u blizini grada Gladstona, u Južnoj Australiji. Izgubila je svest, a na obalu ju je izvukao njen 13-godišnji brat. Kraci opasne meduze još uvek su bili obmotani oko njenih nogu.
Morska osa je manja od nokta, no ima dugačka vijugava ticala. Poznata je po neverovatno bolnim ubodima.

Protivotrov za ubod morske ose još uvek nije pronađen i većina žrtava umire utapanjem ili od srčane insuficijencije.

noga1_270077S1– Kada sam prvi put video slike povreda pomislio sam: nemoguće da je ova devojčica preživela. Strašno! Toliko uboda morske ose na nečijem telu obično znači da je ta osoba završila u mrtvačnici – izjavio je profesor zoologije Jamie Seimour sa univerziteta James Cook.
Autor: Portal Jutarnji.hr (objavljeno: 28.04.2010)

______________________________________________________________________________________________

Priredio: Bora*S

NE PODGREVAJTE…

tamoiovde-logoŽelite li izbeći trovanje, ove namirnice  ne podgrevajte

Nutricionisti ističu kako većina namirnica sadrži supstance koje postaju štetne ako ih podgrevate. Te namirnice, naime, postaju otrovne. Donosimo spisak namirnica koje su najopasnije nakon što ih podgrejete.

kuhanje

Foto: Nicole Abalde/Flickr

Spanać, cvekla i celer sadrže nitrate koji pod uticajem mikroorganizama i grejanja razvijaju spojeve koji su štetni i kancoregeni.

Spanać je najriskantniji u ovoj grupi namirnica i zato ga uvek treba jesti sveže pripremljenog.

Gljive zbog proteina koje sadrže, lako menjaju nutricionističku vrednost i postaju štetne. Preporučljivo ih je zagrejati na temperaturi ne većoj od 70 stepeni.

Krompir takođe spada u grupu otrovnih namirnica nakon podgrijavanja. Gubi nutritivna svojstva, a nedavna istraživanja su pokazala kako je najzdraviji krompir kuvan, ali ohlađen. Naime, kada se ohladi, krompiru povećava udeo rezistentnog skroba koji ima probiotski učinak.

Kada se podgreva meso ono postaje nešto što naše telo ne prepoznaje jer dolazi do promena u sastavu proteina. To se događa kada se proteini dugo zagrevaju na visokim temperaturama, pa se menja njihova struktura, postaje neprobavljivo, a time i toksično.

Visoko su rizične i namirnice koje se prioizvode na niskim temperaturama, poput piletine i dimljene ribe (losos i bakalar), sirove ili blago prokuvane školjke, mlečni proizvodi, sirevi i jaja.

Namirnice koje se mogu podgrevati su celovite žitarice jer njihov sastav ostaje relativno nepromenjen.

To su pirinač, proso, ječam i zob.

Variva i supe takođe možete podgrevati, prethodno izvadite meso i povrće te ih ostavite u toploj vodi.

Izvor:samopismo.net

______________________________________________________________________________________________

 

PROSTRANA DUŠA…

TAMOiOVDE__________________________________________________________________________________________

 Velika srpska poetesa Desanka Maksimović, rodila se na današnji dan, 16. maja 1898. godine, u Rabrovici kod Valjeva

__________________________________________________________________________________________________

Naša tajna
O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo poznanik bio,
ili prijatelj drag; ni kakav je,
ni da li je u našim snovima
i žudima dana ovih ostao trag.

Neću im reći da li iz osame,
žeđi, umora, ni da li je
ikada ma koje od nas drugo volelo;
niti srce naše
da li nas je radi nas
ili radi drugih
kadgod bolelo.

Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvežđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude –
ili nam je bilo svejedno.

Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke
smeha voleli smo više
od šuma suza.

Neću im reći ni jedan slog jedini,
šta je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo što je došlo
onome što je bilo.

Nikome neću reći kakva se
zbog tebe pesma događa
u meni večito:
da li opija toplo kao šume naše s proleća;
ili tiha i tužna
ćuti u meni rečito.
O, nikome neću reći
da li se radosna ili boleća
pesma događa u meni.

Ja više volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetlošću sja
i zora i noć i dan;
tako gde su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gde je od istog večnog tkiva
i čovek i njegov san.

____________________________________________________________________________________________________

463px-Desanka_Maksimović_potpisuje_svoje_knjige_1955.Najčešći motiv u poeziji Desanke Maksimović je bila ljubav, i njena reč, odnos prema svetu i filozofija su i sami bili pesničke prirode.

Njena poezija je odlikovana čitavim obiljem novih aliteracija i rima. Njeno osnovno pesničko geslo je bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema čoveku i životu.
Mnoge njene pesme predstavljaju poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poštuju ljude drugačijih uverenja i načela, mišljenja, boja i vera, i da budu strogi prema svojim manama kao i prema tuđim. Od svih vrednosti u životu ona je kroz svoje pesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje.
U kasnijem periodu života, lirika Desanke Maksimović je dobila nešto smireniji i tiši duh. Njena poezija, pripovetke, romani, knjige za decu prevođeni su na mnoge jezike, a njene pojedine pesme nalaze se u antologijama poezije.

____________________________________________________________________________________________________

Opomena
Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.
Može mi se učiniti
da tonem u zvuke,
pa ću ruke
svakom pružiti.
Može mi se učiniti
lepo i lako
voleti kratko
za jedan dan.
Ili mogu kom reći u tome
času čudesno sjajnu
predragu mi tajnu
koliko te volim.
O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Učiniće mi se negde u šumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke česme.
Učiniće mi se crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko reći mi ne sme.
Učiniće mi se negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
Nikad samu,
Kad neko svira.

Warning
Listen, I’ll tell you my secret:
Never leave me alone
when music plays.
It could seem to me
that some eyes gray
are so deep and soft —
the eyes that are actually plain
It could seem to me
that I dive into the sound
and I could give my hands
to anyone around.
It could seem to me
se easy, so gay
to love someone
for only one day.
Or, I could tell someone
my dearest,
magically growing secret
how much I love you.
Oh, never leave me alone
when music plays.
It could seem to me that again,
somewhere in a forest,
my tears flow through a new well.
It could seem to me that a black butterfly
makes patterns on heavy water —
those that no one feels free to tell.
It could seem to me that, somewhere in the dark zone,
someone sings and touches my heart with a bittter flower —
right where the incurable wound stays.
Oh, never leave me alone,
never alone
when music plays.

____________________________________________________________________________________________________

Biografija
200px-Desanka_Maksimović_u_osamdesetim_godinama_životaDesanka Maksimović je bila najstarije dete oca Mihaila, učitelja, i majke Draginje. Odmah posle njenog rođenja, Mihailo Maksimović je dobio premeštaj, te se porodica odselila u Brankovinu.

U Brankovini je provela detinjstvo, a u Valjevu je završila gimnaziju. Početkom avgusta 1933. godine udala se za Sergeja Slastikova. Nije imala dece.
Studirala je na odeljenju za svetsku književnost, opštu istoriju i istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Nakon diplomiranja, Desanka Maksimović je najpre radila u Obrenovačkoj gimnaziji, a zatim kao suplent u Trećoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. U Parizu je provela godinu dana na usavršavanju kao stipendista francuske vlade. Nakon što je od 3. septembra 1925. godine radila oko godinu dana u učiteljskoj školi u Dubrovniku, prešla je ponovo u Beograd gde je radila u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji (a današnjoj Petoj beogradskoj gimnaziji). Jedna od njenih učenica bila je i Mira Alečković, koja je takođe postala pesnikinja i bliska prijateljica Desanke Maksimović. PočetkomDrugog svetskog rata je otišla u penziju, ali se u službu vratila 1944. i u istoj školi ostala do konačnog penzionisanja, 1953.godine.
Putovala je širom tadašnje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja među piscima i pesnicima; u njih su spadali i Miloš Crnjanski, Ivo Andrić, Gustav Krklec, Isidora Sekulić, Branko Ćopić i mnogi drugi.
Dana 17. decembra 1959. izabrana je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 16. decembra 1965. za redovnog člana.
U četvrtak, 11. februara 1993. godine, u svojoj 95. godini, u Beogradu je preminula Desanka Maksimović. Sahranjena je u Brankovini kod Valjeva.
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

____________________________________________________________________________________________________

BALKANAC
Ne stidim se što sam,
kako vi velite,
varvarin sa Balkana,
tla prljavštine i bure.

Čujte sad,
i kod nas ima neke
vama nepoznate kulture.
Vi prvo ispitujete i sumnjate,
daleki ste i od rođenih sinova,
za trpezu svoju
ne posadite svakog tuđina;
vi možete da pijete
a da svakom ne pružite
čašu vina.

A kod nas su još stari običaji grubi:
mi puštamo svakog pod svoje sleme,
kod nas se još i s namernikom ljubi,
kod nas se podvizi zbog gostoljublja čine;
kod nas svaki čovek ima
čitavo pleme
prijatelja i rodbine.

Vi, doista, imate
nekoliko miliona Hristovih kipova,
na svakog čoveka po jednoga,
imaju ga drumovi i polja, apsane i škole;
a kod nas, kad ljudi veruju u Boga,
u sebi ga nose,
i tiho mu se,
skoro u snu, mole.

Vi, istina, za svaki kut života
imate sprava i mašina,
sve ste sračunali i sve znate;
izumi su vaši za divljenje;
a mi još imamo starinske alate,
ali sve je kod nas još zdravo
i prirodno kao glina:
i umiranje, i rađanje, i življenje.
Vi imate čitave zbirke
pravila i nauka o slobodi,
o svemu se kod vas piše i pripoveda;
ali mi i po nepisanim zakonima
slobodno živimo
i nekog prirodnog držimo se reda,
slično ognju, vetru, i vodi.

Kod vas je, zbilja, sve tačno propisano,
kako se jede, govori, oblači;
a mi, kad govorimo, vičemo
i mašemo rukama,
i čorbu glasno srčemo,
i u rukavicama smo kao na mukama.

srpski-seljak-dedaSve je kod nas zaista prosto:
obuću nosimo od svinjske kože,
puno je kod nas seljačkih
navika i stvari;
i kraljevski preci naši
doista su bili govedari.
Narod naš, zbilja, u gnevu može da kolje,
ruši i pali;
ali mi nismo oni što smišljeno tlače,
mi ne smatramo da je svet celi
naše polje;
mi ne bismo podneli
ni urođenik prašumski da zbog nas plače;
duša nam je prostrana,
iako smo brojem mali.
Desanka Maksimović

____________________________________________________________________________________________________

 

____________________________________________________________________________________________________

 Priredio:Bora*S

SLAST, DA, A PROTIVOTROVA NEMA…

TAMOiOVDE_________________________________________________________________________

Fugu – najotrovnija riba na svetu

Fugu, riba koja luči otrov tetrodotoksin, 1.250 puta jači od cijanida, je najotrovnija riba na svetu.

527730_497289753664565_887499787_nNišta tu ne bi bilo čudno da ova riba ne predstavlja delikates, i pravi je specijalitet japanskih kuvara.

Fugu već vekovima predstavlja izuzetan delikates na japanskoj trpezi, iako se zna da njen organizam sadrži tetrodotoksin. Ta smrtonosna bistra supstanca nema ukus i miris po kojima bi mogla da se prepozna i odstrani, a najviše je ima u jetri, bubrezima, predelu oko reproduktivnih organa i u samoj koži ribe.

Umeće i iskustvo kuvara jedini je garant da večera nekome neće biti poslednja u životu, jer protivotrova nema.

Nesrećna žrtva posle obroka ostaje paralisana, ali potpuno svesna čeka sporu i bolnu smrt, koja će nastupiti zbog gušenja.

Zbog svega navedenog, možda je sada jasnije zašto je japanskom caru zabranjeno da konzumira ovu ribu.

Porcija ove ribe košta i do 200 dolara. Cena zavisi od restorana i vrste fugu ribe – najskuplja i najotrovnija je tora fugu. Oni koji su je jeli i preživeli to iskustvo, tvrde da je i najukusnija. Međutim, cena je tako visoka više zbog avanture i neizvesnosti koju svako prolazi dok jede fugu, nego zbog njenog ukusa.

A mušterija nikad dosta, posebno turista van Japana.

Tora fugu

Najskuplja i najotrovnija – tora fugu
Foto:rts.rs

Fugu danas smeju da pripremaju samo kuvari koji prođu posebnu višegodišnju obuku i steknu licencu, kao dokaz da su savladali sve potrebne veštine u pripremi. Oni ekstremniji (i najveštiji) ostave sasvim malu količinu otrova, tek toliko da gostu utrnu usne.

Fugu može ponekad da se kupi i na pijaci, ali upravo odatle vreba najveća opasnost.

Kada osoba koja ima nedovoljno iskustva, i koja nije prošla odgovarajuću obuku, odluči da je kupi i sama pripremi, tragedija je skoro neminovna.

To se ipak i dalje dešava, što zbog neznanja i neobučenosti osobe koja je priprema, što zbog želje za eksperimentisanjem i adrenalionom.

Da li biste se vi upustili u ovu avanturu?

zanimljiveinformacije.com


ETIKA SOPSTVENE PRIRODE…

TAMOiOVDE______________________________________________________________________________

***

Znam da ja nisam u svemu samo čovek.

I sad sam upotrebljen tek uz put.

TAMOiOVDENevolja je u tome što ne znam da prepoznam

Gde sam udešen tako neverovatno nesrećno

Da upetljavam sebe u pretakanje večnosti u večnost

I svemu pristajem da sam posuda,

Da sam ram koji obmanjuju da je ikona,

Da sam ikona koju varaju da je boja

Da sam boja kojoj pretskazuju da je smisao,

I da sam smisao koji, na kraju ne zna šta je.

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,

Što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?


Ako te uprlja blato i otruje gorčina

Oni to sigurno čine iz njima časnih pobuda.

Moralni zakon vode je: da udavi.

A vatre : da sagori sve što joj je u zagraljaju.

Blatu je umetnost da blati.

Gorčini da je žešća.

Oni u tome vide čistotu dobrih običaja.

Sve ima svoj stvaralački sjaj i krepost.

Sve ima etiku sopstvene prirode.

Tvoje je s kim si, kud prolaziš i šta gutaš,

I zato, sve što ti je strano posmatraj

Blagonaklono.

Jer i tvoje je rasuđivanje,

Jer i tvoje je delanje za nekog nasilje i bol.

                                                      Miroslav Antić


Napomena: Naslov objave nije i naslov ove pesme.

Bora*S

________________________________________________________________________________________________