POČINJE SEZONA ALERGIJA…

tamoiovde-logo

Alergija na polene je zahvatila oko 20 odsto svih ljudi, a u Japanu čak polovinu

Kako se ponašati u nadolazećoj sezoni alergija?

Sa početkom proleća, počinje i sezona alergija. Alergolog Branimir Nestorović savetuje kako da se izborite sa alergijama i šta bi trebalo da rade svi koji pate od ovog problema.

Polen najčešći uzročnik alergija Foto: Pixabay/cenczi

Jova i breza, koji sadrže veliku alergenost, za sada imaju nisku koncentraciju čestica polena u vazduhu, ali se predviđa porast za sledeću sedmicu, pokazuju podaci na sajtu Zavoda za zaštitu životne sredine izmereni na Novom Beogradu.

Prema tim podacima ista je situacija i sa leskom i čempresom, koji imaju srednju alergenost, kao i sa brestom, koji ima malu alergenost.

Alergolog Branimir Nestorović ističe za Danas.rs da su “danas dominantni oblici alergije – alergija na polene, kao i atopijski dermatitis (ekcem)”.

Kako navodi, alergija na polene je zahvatila oko 20 odsto svih ljudi, a u Japanu čak polovinu.

“Razlog za naglu ekspanziju alergije na polene je promena klimatskih uslova. Ranije se smatralo da se radi o efektima globalnog zagrevanja, ali nove studije ukazuju da se radi o porastu ugljen-dioksida u atomsferi Zemlje“, objašnjava Nestorović i dodaje da je “ovo posebno vidljivo kod nas, jer su poleni kakav je breza, koji su ranije bili zanemarljivi, sada postali izuzetan zdravstveni problem”.

On ističe i da je “druga biljka koja dominira u regionu ambrozija, koja se po Evropi proširila sve do Skandinavije. Uz to stvara sve više polena. Poseban problem je postojanje alergije na polene i aerozagađenja, jer aerozagađenje degradira čestice polena i čini ih jako agresivnim”.

On kao primer navodi to da čestice dizela dovode do oštećenja epitela disajnih puteva, što olakšava prodiranje alergena.

“U vazduhu tokom sezone cvetanja javlja se i po više stotina polenovih zrna u kubnom metru vazduha, a za pojavu simptoma je dovoljno 15, u slučaju polena ambrozije, odnosno 30 u slučaju polena trava ili drveća”, naglašava Nestorović.

On kaže da je “jasno da je teško izbeći kontakt sa polenovim zrnima kada su prisutna u toj količini. U stanovima er kondišn (split sistem) može da filtrira vazduh, a postoje i aparati za prečišćavanje sa HEPA filterima koji uklanjaju polene. Pred jutro zatvoriti prozore, jer najveća količina polena ulazi u stanove (najviše na najvišim spratovima) posle izlaska Sunca”.

Najugroženije su mlade osobe, kod starijih se nivo alergije uglavnom smanjuje. Oni koji rade na otvorenom ili u poljoprivredi, takođe spadaju u grupu jako ugroženih.

“Poseban problem je što je većina pacijenata osetljiva na sve vrste polena, jer je sezona jako duga – drveće cveta od marta do maja, trave od maja do avgusta, ambrozija od avgusta do oktobra. Nelečena alergija na polene može u kasnijem životu dovesti do nastajanja astme”, upozorava Nestorović.

Potrebno je da se ljudi pripreme za nadolazeću sezonu.

“Ljudi treba da provere na sajtu Agencije za zaštitu životne sredine Srbije kada se pojavi određeni polen na koji su osetljivi i da odmah kada se on pojavi počnu da uzimaju lekove. Kada se već pojave simptomi, delovanje lekova je slabo”, naveo je Nestorović.

On je preporučio da se “napolju uvek nosi kapa jer se poleni deponuju u kosu i unose u kuće, kao i naočare za sunce jer one sprečavaju ulazak polena, ali i sprečavaju oštećenje očiju UV zracima”.

Nestorović ističe i da je “korisno nošenje filtera za polene u nosu, koji se mogu nabaviti u inostranstvu i nisu skupi. Oni sprečavaju prodiranje polena u nos. Sa manjim efektima se mogu koristiti i kreme ili ulja, koja se stavljaju u nos. U danima kada je koncentracija polena veoma visoka, ograničiti boravak napolju”.

Piše: Vojislav Stojsavljević

Izvor: danas.rs/03. marta 2019.


PRVA LINIJA ODBRANE PRED SEZONU ALERGIJA

Osnovni simptomi alergije su : curenje nosa, koje najčešće poistovećujemo sa prehladom, kijanje, grebanje u grlu, kašalj, suzenje očiju.

U Srbiji sezona alergija počinje sredinom februara i traje do oktobra.

Vrlo je važno da se pacijenti edukuju i na vreme krenu sa svojom prevencijom alergije. Alergijska bolest zahteva tretman, koji ako se počne na vreme, može skoro sasvim da spreči simptome.

Znači, ako neko zna da ima alergiju na polen trave, korova, drveća potrebno je da u periodu  bar mesec dana pre toga primeni antialergijske lekove pre svega antihistaminike. Oni će blokirati mesta na koje se polen vezuje i na taj način će sprečiti tegobe. Ne treba se plašiti lekova, niti čekati zadnji momenat. Kod alergije je vrlo važno početi na vreme sa prevencijom. Dakle, sada je poslednji momenat, ko nije počeo a potrebna mu je preventiva, da krene sa njom.

Lekovi koji sprečavaju da dođe do određene reakcije

Bitno je da se lekovi moraju prepisivati od strane lekara,a nikako ne na svoju ruku. Kombinacija različitih vrsta lekova može dovesti do toga da se potiru i da jedan lek spreči dejstvo drugog leka..

 Lekovi koji se koriste su

– Anttihistaminici u obliku sirupa, tableta

– Pumpice, tzv famozni kortikosteroidi, od kojih se mnogi plaše. Strah je donekle opravdan ali donekle i ne jer ako lekar prepiše pumpicu ona neće ostvariti neki štetni efekat jer će lekar dati upravo onoliko koliko treba.

Istine i zablude o pumpici

Alergo test

Pogledajte VIDEO – Dr Saša Milićević Astma, alergeni, alergije

Autor:dr sci med Saša Milićević

Izvor: drsasamilicevic

______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

KAKO PREŽIVETI NA PLUS 40…

tamoiovde-logo

Iako smo navikli na vrela leta na ovom podneblju potrebno je da preduzmemo neke korake kako ne bismo ugrozili svoje zdravlje

Talas vrućine zahvatio je gotovo celu Evropu, a u mnogim zemljama, gde ljudi nisu navikli na tropsku klimu, izazvao je i velike probleme. Međutim, koliko god da smo navikli na vrela leta na ovom podneblju, treba da znamo kako da se zaštitimo da ne bismo kolabirali.

Pijte dovoljno tečnosti 

Bez tečnosti telo ne može normalno da funkcioniše. Kako biste ga u uslovima velikih vrućina snabdeli s dovoljnom količinom tečnosti pijte dovoljno vode, ali ne i soka obogaćenog šećerom ili veštačkim zaslađivačima koji dodatno podstiču žeđ. Ukoliko imate problema sa izrazito naglašenim znojenjem pijte za sportske napitke obogaćene elektrolitima. No, prvi izvor hidratacije uvek i u svakoj prilici treba da bude obična voda.

Neka cirkuliše vazduh u prostoriji

Ako nemate klima uređaj u svom životnom prostoru, dobro vam može poslužiti i ventilator. Bez obzira da li je reč o malom, velikom ili plafonskom ventilatoru omogućiće cirkulisanje vazduha čime on postaje nešto hladniji nego u “statičnom” izdanju. Pritom vodite računa da vazduh ne duva direktno prema vama.

Nosite odeću od prirodnih materijala

Prirodni materijali kao što su lan i pamuk omogućiće lakše disanje kože. Zbog sintetičke odeće vrućinu možete osećati još intenzivnije jer ona “zadržava” visoku temperaturu između tkanine i kože.

Ne nosite crnu odeću

Crna boja je elegantna i, ako je stalno nosite, učinite izuzetak i tu odeću stavite u drugi plan zbog zdravlja i komocije. Nemojte da budete solarna ploča, već obucite svetlije boje koje neće biti mamac za jako sunce.

Nigde bez kreme za sunčanje

Iako imate podlogu jer ste već pocrneli, ukoliko provodite vreme na otvorenom, na kožu izloženu suncu nanesite kremu sa zaštitnim faktorom kako biste se zaštitili o štetnih UVA i UVB zraka.

VAŽNO:

Ako vam se ipak desi da dehidrirate, naknadno pijenje velikih količina vode neće pomoći, jer je organizam izgubio elektrolite. Zato je potrebno u vodu sipati malo soli i piti nekoliko gutljaja svakih pet minuta, dok organizam ne povrati potrebnu tečnost, a zatim treba pojesti neko sočno voće poput lubenice.

Simptomi dehidracije: Glavobolja, mučnina i malaksalost, suva usta i jezik, grčevi u rukama i nogama, povećan broj otkucaja srca, umor i slabost, smanjeno znojenje.

Idealna stvar umesto slane vode je rehidracijska so koju možete nabaviti u svakoj apoteci, ali u nedostatku toga, pomoći će i posoljena voda.

 (Telegraf.rs)

Izvor: Pedijatrijska specijalistička ordinacija Dr Saša Milićević

_____________________________________________________________________________

DECA SA AUTIZMOM…

tamoiovde-logo

Doživljavaju sliku i zvuk posebno

Deci sa autizmom svet može izgledati kao gledanje filma u kome zvuk ne prati sliku. Studije pokazuju da je ovoj deci teško da povežu ono što čuju sa onim što vide, i da taj poremećaj može biti u osnovi njihovih problema sa govorom i komunikacijom.

autizam-zvuk-i-slikaKod većine ljudi se signali koji stižu u mozak spajaju u razmaku od 100 do 200 milisekundi i time stvaraju jedinstvenu percepciju.

Na primer, kada čujemo zvuk i vidimo usne kako se pomeraju, dobijamo percepciju izgovorene reči.

Kod dece sa autizmom je taj vremenski razmak veći, što znači da mozak povezuje stvari koje su se desile u razmaku od 500 milisekundi i koje bi trebalo da se doživljavaju kao zasebni događaji.

Stiven Kamarata, profesor na Univerzitetu Vanderbilt u Nešvilu, kaže da deca sa autizmom teško integrišu istovremene informacije koje dobijaju putem vida i sluha. Njima je to kao gledaju loše sinhronizovan film na stranom jeziku.

Studije takođe pokazuju da što je duži vremenski period između integrisanja informacija, to je deci teže da povezuju zvuk sa pokretima usana, što je veoma važno u ranim fazama učenja jezika. On takođe navodi da se vizuelni i auditivni signali ne povezuju na adekvatan način prilikom učenja novih reči.

Na primer, pokažete detetu prstom šolju na stolu i kažete „šolja“, i na taj način detetu se stvara slika šolje uz reč koja ide uz nju. Međutim, deca sa autizmom će možda gledati u nešto drugo i onda će im se reč „šolja“ vezati uz šešir koji su posmatrala u tom trenutku.

Ova zapažanja mogu doprineti tretmanima za decu sa autizmom koja imaju i poremećaje komunikacije. Mark Volas, direktor Vanderbilt Instituta za neurologiju, smatra da je moguće videti poboljšanje u govoru, komunikaciji i socijalnim veštinama ukoliko se uklone ovi problemi u ranoj senzornoj funkciji.
                                                                                                                           Hvala sajtu: drselakovic.rs

Izvor: roditeljsrbija.com

____________________________________________________________________________________

ONI SU SO ŽIVOTA…

tamoiovde-logo
Hormoni su veza između psihe i tela, prirodni neurotransmiteri, koji putem nervnih završetaka prenose informacije od jedne do druge ćelije u organizmu. Imaju ogroman značaj na psihofizičko zdravlje, jer utiču na većinu procesa u organizmu.

hormoniКreiraju raspoloženje, plodnost i starenje, daju i oduzimaju energiju, vraćaju vitalnost, lep izgled i blistavu kožu, jer podstiču aktivnost epidermalnih ćelija. Od njih zavisi kakav će nam biti metabolizam, koliko ćemo porasti, hoćemo li biti zdravi.

Dok su u ravnoteži, gotovo da nismo ni svesni da postoje, ali svaki njihov disbalans dobro `prodrma` organizam. Smatraju se produktima žlezda s unutrašnjim lučenjem, ali ih luče i drugi unutrašnji organi i tkiva. Iako utiču na oba pola, ipak žene čine bližim prirodi od muškaraca…

– Psihofizičko zdravlje žene, lepotu i dinamiku starenja u dobroj meri kreiraju polni hormoni progesteron i estrogen, čiji nivo u kasnim tridesetim i ranim četrdesetim počinje da varira. Ali, do tada, zahvaljujući njima, kosa nam je sjajna, koža glatka, a kosti i krvni sudovi elastični. Dok je lučenje ovih hormona normalno i izbalansirano i mi se lepo osećamo i dobro izgledamo.

Sа dolaskom menopauze nivo estrogena opada za 40 do 60 odsto, progesteron može da padne i na nulu, odnosno da ga uopšte nema, što često izaziva velike zdravstvene probleme – kažе za naš list dr Mirjana Velimirović, ginekolog Doma zdravlja `Savski venac` iz Beograda.

Ljubav i želja

U tim slučajevima preporučuje se dodavanje prirodnog progesterona u vidu preparata, injekcija, suplemenata na bazi konopljike, mace, ženšena, sladića, poljske preslice i kineske anđelike. Postoje i kreme s prirodnim progesteronom, čiji su uobičajeni sastojci soja i divlji jam.
Iako otkriven tek 2005. godine, oksitocin je postao veoma poželjan, jer slovi za hormon ljubavi, a dr Velimirović objašnjava i zašto:

– Oksitocin se uvek vezuje za polni želju, polni odnos, jer mu se koncentracija naglo povećava posle seksualnog čina. Što se više luči, partneri postaju privrženiji jedno drugom, i sve društvene, obrazovne ili ekonomske razlike, koje su do tada postojale – nestaju. Oksitocin se često naziva `krivcem` za brzo sklopljene brakove ili ishitrene odluke, jer se ispostavi da je ljubav bila kratkog daha, kao i vreme za koje je delovao ovaj hormon.

Naša sagovornica objašnjava da je interesantno da se ovaj hormon luči u različitim periodima kod žene i muškarca, kad su u ulozi budućih roditelja: telo žene posle porođaja je preplavljeno oksitocinom, što objašnjava njenu privrženost novorođenčetu. Budući očevi su snažnom uticaju oksitocina izloženi dok traje trudnoća, kada iskazuju veću pažnju, ljubav i nežnost prema ženi koja nosi njihovo dete.

Hrana za mozak

Dr Svetlana Jelić, endokrinolog i načelnica Odeljenja endokrinologije u Kliničko-bolničkom centru Bežanijska kosa,upozorava da važan uticaj na zdravlje velikog dela populacije imaju insulin i hormoni štitaste žlezde.

– Insulin je hormon koji luči pankreas i njegovo smanjeno lučenje može biti veoma opasno, jer dovodi do šećerne bolesti.Koliko će se lučiti insulina zavisi od toga koliko ima šećera u krvi: ako ima više šećera, onda će se lučiti više insulina i obrnuto – kaže dr Jelić.
U medicini insulin se naziva i master ili glavni hormon, jer deluje na sve ćelije organizma i većinu endokrinih i metaboličkih procesa. On je glavni hormon koji deluje na mozak i reguliše moždane funkcije, jer mozak ne koristi masti i proteine za metabolizam, već šećere. Inače, hormoni štitaste žlezde utiču i na rad srca, varenje, raspoloženje, kvalitet kože. Poremećaj u lučenju hormona štitaste žlezde češći je kod žena, može da oteža začeće i iznošenje trudnoće, a nekad se otkriva tek iz laboratorijskih analiza.

Radost i euforija

Nadbubrežna žlezda luči serotonin – hormon sreće i zadovoljstva,koji prethodi adrenalinu. Bez njega nema radosti srca, euforije, života, a prva asocijacija na ovaj hormon je – čokolada. Ta namirnica povećava nivo serotonina, što budi osećaj zadovoljstva.
U hormone koji regulišu raspoloženje spadaju i dopamin ineropinerfin, koji su odgovorni za stanje budnosti, uzbuđenja, mentalno rasuđivanje. Nizak nivo ovih hormona donosi depresivno raspolozenje, umor i slabu koncentraciju.Dopamin ima važnu ulogu i kada smo zaljubljeni, jer podstiče posvećenost partneru. Nalik njemu je endorfin – hormon privrženosti, koji se takođe luči u mozgu, a po svojstvima je sličan morfijumu: dovodi telo u stanje smirenosti, vodi stabilnijim odnosima i jačoj vezanosti.

Kortizon kao alarm

Većina stručnjaka hormone definiše kao hemijske glasnike koji nose poruke od žlezda u kojima se stvaraju do svih ćelija u tkivima i organima.
Oni su u stanju da konstantno održe koncentraciju svih hemikalija i elektrolita u telesnim tečnostima. Od mnogih podela postoji i ona na steroidne i peptidne hormone. Steroidni – zaduženi za brze reakcije tela tipa `bori se ili beži`, aktiviraju se prilikom opasnosti, a najvažniji je kortizol. Njima pripadaju hormoni za seksualno sazrevanje i seksualne funkcije (estrogen i testosteron).
Peptidni hormoni su lanci aminokiselina i daju dobar san, nivo koncentracije šećera u krvi, regulišu sagorevanje masti, formiranje i nadgradnju mišića, a najvažniji su insulin i hormon rasta.

Uticaj podneblja

Hormonalna struktura u organizmu zavisi od genetskih, bioloških, psiholoških faktora, ali i od podneblja.

Žitelji Mediterana, zbog dužine i broja sunčanih dana imaju stabilniji nervni i emocionalni hormonalni sistem, pa su tolerantniji, ekstrovertni, brzo reaguju.

Severnjaci su, pak, introvertni, više skloni razmišljanju, melanholični, flegmatični.

Danijela Kljajić

Izvor:biljeizdravlje.rs

______________________________________________________________________________________________

SMEH KAO LEK…

TAMOiOVDE________________________________________________

Lekarka Dušanka Stevović-Gojgić već 15 beleži komične situacije sa pacijentima koji izjavljuju da su popili kompleks vitamina B92 ili „dva parazita“, a jedan je tražio vatrogasce i lekara jer gori „đubre od čoveka“.

Dr Dusanka Gojgic

Kada zazvoni telefon hitne pomoći situacija obično nije smešna, a doktorka Dušanka Stevović-Gojgić, koja 28 godina radi u ovoj službi, kaže da je za 15 godina koliko je provela na terenu viđala i te kako ozbiljne slučajeve – infarkte, udese, samoubistva. Ipak, dese se i smešne situacije, pa kad s druge strane žice ili u svojoj ordinaciji od pacijenata čuje da su meteorolopate ili da redovno uzimaju vitaminski kompleks B92, trudi se da suzdrži osmeh. Da ne uvredi pacijenta.

„Ja ne znam da li ste vi vatrogasci ili ‘hitnjaci’, ali svakako dođite u šumu kod Pevca, ovde gori neko đubre od čoveka“, jedan je od poziva koji je u svojoj knjizi zabeležila dr Stevović-Gojgić. Čudne muke, neobjašnjive boljke i suzbijene osmehe Dušanka je svako veče iz hobija pretvarala u priče, tako je nastala knjiga „Smeh kao lek“. Ljudi zovu 94 jer im je ispao katastar (kateter) ili se ne osećaju dobro iako su izmerili pritisak na digitronu (digitalnom aparatu), pa je brojka trocifrena.

– Pacijenti često kumuju imenima lekova, pa kada ih pitam šta su uzimali od lekova, kažu da su popili „perfeks“ umesto „ferveks“, balsam, umesto balans jogurt, karantin umesto „karnitin“, lenor umesto lemod… Jedan pacijent mi se žalio na trovanje u stomaku, kazao je da ništa nije jeo, ali je zato popio dva „parazita“?! Desilo mi se i da podignem slušalicu i čujem: „Dobio sam hitan nalog da se nosim u Urgentni centar.“

Telefon hitne pomoći okreću i oni koji strahuju da ponešto pitaju nekog drugog: „U velikoj sam dilemi. Ja sam jedna poštena žena, a sramota me što vas ovo pitam. Dobila sam petu grupu od dečka, pa me interesuje da li ja to mogu da prenesem mužu?“ – glasilo je pitanje „poštene“ žene.

– Nekada u želji da budu ozbiljni, građani u žurbi ispadnu komični: „Ja čekam kod fakulteta za stoku (Veterinarskog). To vam je na ćošku, ali ako ne dođete, žaliću se ministarstvu za kritiku“, upozorila je lekare hitne pomoći jedna pacijentkinja. Drugi je zvao da mu ćerka ima bebu u bubregu! Ono što sam doživela sa pacijentima, to niko ne može da izmisli – kaže dr Stevović-Gojgić uz smešak. 

Lekarka je ubeđena da neke bolesti, posebno one psihomatske, nastaju usled nedostatka smeha i životne radosti, a smeh je lekovit.

– Smejte se od srca jer je on povezan s dobrim zdravljem – objašnjava ona.
Često su stomačne bolesti i bolovi povezani s emotivnim stanjem. Naša sagovornica priča da uvek pita ljude kakva ih muka muči, da im pomogne ako nevolja može da se prevaziđe.

 – Žene koje trpe neku muku u kući obično imaju bolove u stomaku jer im se grče želudac i creva. Otežano gutanje hrane ili čak nemogućnost gutanja javlja se kod osoba koje su bile izložene porodičnoj svađi, sukobima zbog imovine, raskolu u porodici – kaže ona.

U panici od neke ozbiljnije bolesti dešavalo se da ljudi govore i ono što nisu nameravali, a što u prvi mah i nije izgledalo smešno: „E moj sinko, mene snašla velika muka. Ceo dan povraćam neko zelenilo. A kakva mi je stolica? Drvena, pa tapacirana.“

Ima i onih s neobičnim zahtevima: „Mi ovde jednog komšiju nosimo u bolnicu. Je l’ imate nekog malo jačeg muškarca da pomogne oko nošenja, ako je to transporter, imamo lift, i putnički i teretni?“ I tako, dan za danom 28 godina. Prema Dušankinim rečima, terenski posao i situacije s kojima se susretala i zbog kojih je često smrt gledala pravo u oči mnogo su je naučile.

– Uvek pitam ljude da li ih neko sekira, ali i čemu su se obradovali. Svi bi trebalo da imaju neki hobi, da gaje cveće, da slikaju, ili da pišu. Češće bi trebalo da slušamo muziku. Jer, život je samo jedan i nema reprizu. Radeći ovaj posao shvatila sam, a pokušavam to i pacijentima da objasnim, da je svaki problem rešiv jer ništa nije strašno, sem smrti. Kad neko umre, on više ništa ne može da popravi. Dok je čovek živ, ma koliko da je bolestan, ima šansu – kaže ona.

U njenoj ordinaciji su se odvijale mnoge drame koje i nisu smešne na prvo slušanje. Tako je popularni pevač doveo ćerku na pregled da vidi da li je trudna i rekao doktorki da svojoj jedinici neće dati da se uda za drugog estradnog umetnika jer „sve su to budale“. Druga javna ličnost dolazila je zbog bakterija koje se prenose seksualnim putem, pa se naglas pitao da li mu ih je prenela žena ili ljubavnica. Seća se i slučaja žene koja je palila sveću živoj tetki i zvala hitnu pomoć da je proglasi mrtvom kako bi ona mogla da nasledi stan. Takve situacije su zapisane jer nas navode na razmišljanje i prava su mala studija o nama.

Dr Stevović-Gojgić kaže da odradi i po 2.000 pregleda godišnje, da pacijenti cene njen rad i njen osmeh, pa se uvek vraćaju da zahvale.

– Nije mi bio cilj da se nekome narugam, već da se baš te, retke, smešne situacije zabeleže i da se i mi koji radimo na tako stresnom radnom mestu nasmejemo.

BISERI PACIJENATA

Dala sam mu hidroglicerin (nitroglicerin) i to tri puta, ali njemu nije bolje.

Mislila sam da sačeka neki dan pošto ima naručenu (zakazanu) pornografiju (koronarografiju), ali ako ne dođete odmah, on će da ugine sasvim.

Našli su mi upaljena pluća. Evo pijem ovaj elektromicin (eritromicin) i febricite  (febricet), ali ne deluju, izgleda, sve se zapalilo.

Mogu li da prijavim šuštanje? Gde šušti? U glavi najviše, ali malo i u hodniku kod grejanja, a malo i u kupatilu. Molim vas, ili isključite njih, ili mene.

Dva muža i ključ

– Molim vas da me posavetujete: kako da otključam vrata koja je muž zaključao sa spoljne strane i otišao od mene? Sad će da mi dođe pravi muž, a ja nemam ključ. Kako imam dva muža? Ma onaj prvi samo prespava kod mene, pošto mi je ovaj drugi stalno na putu, ali u brzini zaključao i odneo ključ, a ja ne znam kako ovome da objasnim zašto ne mogu da se otključam.

 Jedan mali pao

– Mi smo kod skupštinu. Peremo prozori na automobili. Sad mi je jedan mali pao, ima pilepsiju (epilepsiju). Pa ja samo da kažem da je pao, ne može da pere prozori. Ma ne treba da mi dođeš, šta ćeš mu ti, on je do sad pad’o 50 puta, a ti baš sad našla da ga spaseš!

 Izbacivanje iz doma zdravlja

– Izbacili su me iz doma zdravlja, pa sada moram vas da gnjavim. Šta sam uradio? Ma ništa. Otišao sam jutros u dom zdravlja da mi izvade krv i sestra kaže: „Daj prst!“ i uzima mi kažiprst, a ja kad sam video kolika je igla, pomislim da će da mi probuši kažiprst, a on mi je bio važan za razne rabote, pa joj kažem: „Uzmi, sestro, ovaj srednji, za njega me baš zabole, on ionako služi da ga pokažem ovima što psuju u vožnji, ha, ha, ha…“ Al’ ona se naljuti, kaže da se ja sa njom sprdam, izbaci me napolje, a mene sad zanima samo jedno pitanje: „Je l’ ima neka ustanova gde se vadi krv iz srednjaka a da se niko ne naljuti?“

 Imam kulturu u mokraći

– Mi smo svi u kući nekako virusavi. Evo već dvadeset dana traje ovaj napad virusa na nas, a meni su još našli kulturu i u mokraći i u vagini. Šta sad da radim?

 Simbolična stolica

– Kakva mi je stolica? Sumnjiva! Malo ide normalna, a malo simbolična.

 Ide i napred i nazad

– Znate, neću puno da vas zadržavam. Ja sam stara beogradska dama. Hoću samo da vas pitam. Imam strašan enterokotlet (enterokolitis), a popila sam onaj lek za ispišavanje, pa sad mi ide i napred i nazad, a ja ne znam šta je od čega?

 Piletu pala glava

– Znam da to nije vaš faktor (fah), ali gde se voze pilići kad im padaju glave?

Tri glicerida

– Imam ona tri glicerida i sva tri su povišena. Šta sad da radim, da je bar jedan, lako bih ja izašla s njim na kraj!

 Ugalj iz kante

– U komi sam. Imam proliv već treći dan, a popio sam ono ćumurče (medicinski ugalj), ali mi ništa ne pomaže. Mala doza? Pa nisam ga ja pakovao, nego ona iz apoteke. A da uzmem domaći iz kante, dve kašike?

 Vagina pektoris

– Ja imam onu vaginu (anginu) pektoris, a sad me boli stomak. Gde me boli? Pa ovde u Mirijevu!

 Brat ima ginekološki problem

– Ja sam jedna baka, a zovem za mog brata. Ja sam mu glavna za doktore, sve znam koga ću da zovem. A sad da pitam. Boli ga ceo donji stomak, pa se plašim da nije nešto ginekološki ili urološki?

 Treba mi štelovanje

– Bila sam danas na skenderu (skeneru), glava mi zuji ko koncertna dvorana. Je l’ može neko da dođe da me našteluje?

 Jeste li čovek ili bankomat

– Dobro veče! Je l’ da pričam? Jeste li vi sad pravi čovek ili ste onaj bankomat od automata?

 Kola za klipana

– Dajte mi, molim vas, jedna kola s krevetom. Ležeća. I Interventnu brigadu (?). Da, za ovog mog klipana. Mislim sina, ali on je veliki, treba velika kola. Gde idemo? U Institut za majku i sina!

 Ujeo ga miš u Švedskoj

– Moje dete je ujeo miš. Koliko ima godina? Napunio je trideset pre neki dan. Za šta ga je ujeo? Zato što ga je hvatao! A vi pitate gde ga je ujeo? U Švedskoj, on tamo živi. A za koji deo tela? Pa za prst! Zato što je hteo da ga izbaci napolje. Ali tamo je sada hladno, pa se miš nije dao tako lako, neće ni on na zimu!

 Izvor: Vesti Online, Kurir


Priredio: Bora*S