POLOVNI ORAO ili ŠTO NE PREĐEMO NA STVAR…

TAMOiOVDE_______________________________________________________

VRANA I  ORAO

Jednog je dana srela vrana
Orla na nekoj santi leda,
šacnula ga sa svih strana,
pa reče prva, preko reda:

Znaš, ti si or’o, ja sam vrana,
smatra se, skoro, da si car,
k’o Standard-Oil si sav bez mana –
Što ne pređemo onda na stvar?

Ja sam ti vrana bez gavrana,
zašto da zalud gubimo vreme,
samo ćurana veže zabrana,
Nema dileme za boeme!

I kao ženska i kao ženka
mnogim se čarima mogu da dičim,
nisam ti neka meka femka,
Garantujem ti – neću da cičim.

Ako te usrećim malim muškarcem –
polovnim orlom, tim bolje za nas;
Jednom sam rodila dete s komarcem,
smejem se zato i dan-danas!

Skinuvši krunu, orao reče
pošto je izgubio svaku nadu:
Od tebe nema gadure veće –
Ali si jedina ptica u gradu.

Ogden Neš


 

UPOZORENJE SVIMA…

TAMOiOVDE_____________________________________________________________________

Uzmite, recimo, njorku;

Izumrla je jer je zaboravila da leti pa je mogla

Samo da hoda i tako nije izbegla sudbinu gorku.

Ili uzmite na primer čoveka, čiji se sličan

kraj može očekivati s pravom,

Jer je zaboravio da hoda i naučio da leti pre

Nego što je mućnuo glavom.

O.Neš

DOZVOLITE DA JA PLATIM…

tamoiovde-logo (1)

Reče Solomon: Ugostite me jabukama jer sit sam ljubavi i nije mi lako,

A ja kažem: Do vrha mi nalijte pehar, jer sam sin bogataša koji tvrde  da su siromasi i ponašaju se tako.

  Još nisam video nekog malog Kreza, ni blizu,

Čiji novčanik ne bi imao paralizu;

Još nisam s nekim parajlijom proveo veče u blistavim njujorškim klancima

A da plaćanje ceha nije prepustio svojim siromašnim ali gordim znancima.

Što pre tim bolje za skromnu decu ako mi poklone malo vere

Kad im ukazujem na životnu istinu

da milijarderi troše novac samo na milijardere.

Bogati ljudi su oni prema kojima ste večito u nekoj obavezi i koje izvodite na večeru

i u pozorišta i u barove i svuda gde je skupo jer znate da su navikli samo na ono što je najbolje,

i posledica svega toga je ta da su vam sledećih mesec dana hleb i so jedina hrana;

A to je za vas bilo izvanredno veče dok je za njih bilo sasvim obično,

pa da vam se revanširaju uzgrednom napomenom da biste morali

svratiti kod njih na hladnu zakusku jednog dana.

Bogataši su, isto tako, oni što se neumorno žale na poreze

zbog kojih nemaju nikakvog užitka,

Ali se na kraju ispostavi da nikakav porez nisu platili još od 1929. jer im je tada

prihod spao na pedeset hiljada dolara godišnje

te im se porez

ne naplaćuje zbog pretrpljenog gubitka.

A vaš prihod i nije nikakav prihod, neto plata,

te čim prestanete da kulučite telesno ili duhovno i ona prestaje da stiže,

nego šta ste mislili, dragi moj gospodine,

Pa ipak plaćali ste porez redovno svake godine.

Te tako s porezom stvari stoje isto kao i sa večernjim izlascima

ter se u tom pogledu siromasi iz dana u dan pate

Da bi bogataške cehove mogli da plate.

Jer sušta je istina: čim ljudi imaju dovoljno akcija i obveznica

u sefu ili u nekom ćupu u podrumskoj tami,

Oni naravno, ništa više ne plaćaju sami.

Ne, oni komotno mogu da slažu paru na paru i zabavljaju se time

Dok ih drugi mole za dozvolu da njihove račune na sebe prime,

Što im se i dozvoljava dakako,

Jer su siromasi i suviše gordi da bi dopuštali slične usluge

a bogataši, što se toga tiče

nisu gordi baš tako jako.

I zato krenimo u protivnapad, hladnokrvan i tih:

Predložimo da se izglasa Dvadest drugi amandman Ustava

po kome bi bogataši morali da troše na nas

isto toliko novca koliko i mi na njih.

O. Neš


 

VI I JA I P. B. ŠELI…

TAMOiOVDE___________________________________________________________________________________________

Šta je život?

Život je korak u nepostojeću stepenicu

ili sedenje na stolici koje nema.

Život je to kad vam niko ne kaže da je parket

sav klizav od utrljanog krema.

Život je nešto što vas iz inata

navodi da vučete vrata na kojima piše GURAJ

i da gurate vrata na kojima piše VUCI

i da previđate natpise ULAZ NA SUSEDNA VRATA.

 

Život, to su vam ulične gužve

kada šapnete „Ne dušo ako je dečko daćemo mu ime tvog oca!“ u uši nekog zapanjenog neznanca

zato što je dama za koju ste mislili da hoda pored vas zastala da gleda neki izlog

u kome su izložene rotkvice ili spužve.

Život je kad zapaljeno grlo proglasite za nenaučenu lekciju iz geografije

i pošaljete uplakano dete u školu a ono vam se vrati jedan sat kasnije

išarano malim boginjama kao kapima vina.

Život je koncert na kome solo trubač zamenjuje

Jehudi Menjuhina.

Kad samo ne bi bilo razočaranja i poniženja,

verujem da bi se ljudska rasa nadula od uobraženja.

Neko je jednom opisao  Šelija kao divnog i nemoćnog anđela

koji uzalud maše krilima u praznini,

Što je kao poređenje svakako na visini,

ali time se po svoj prilici hoće prosto reći to

da smo svi na istoj muci,

i da je Šeli kao i svi drugi vukao vrata

na kojima piše GURAJ i gurao vrata na kojima

piše VUCI.

O.Neš

_____________________________________________________________________________________________________