MOLITVA ZA INTELEKTUALCE…

tamoiovde-logo

Mirko Kovač: Žao mi je onih ljudi koji bi htjeli biti slobodoumni, a po prirodi su svojoj kukavice

28-okttrezor1Žao mi je svih oni intelektualaca koji gledaju na jedno oko,
koji primaju počasti a prave se da im nije do njih.

Žao mi je svih onih neslobodnih ljudi koji strahuju nad svojom egzistencijom, koji su postali robovi sopstvene sudbine.

Žao mi je svih onih nesrećnika koji cijeloga života pribavljaju sebi alibi.

Žao mi je svih onih koji se slijepo drže jednog mjesta, jer nijesu za neko drugo.

Žao mi je intelektualaca koji vjeruju da su miljenici vlasti.

Žao mi je svih poltrona, svih onih koji primaju mito laskavaca.

Molim se za one nesrećne dostavljače da se što prije vrate svome Ja.

Žao mi je svih onih nesrećnika koji tuđe mišljenje saopštavaju kao svoje.

Žao mi je ljudi pohlepnih na vlast, žao mi je svih karijerista, svih materijalista.
Žao mi je svih onih koji vjeruju da znače nešto u očima onih koji ne znače ništa.

Žao mi je koji nemaju snage reći: Ne, kada se ne može kazati: Da!

Žao mi je onih nesretnika koji za slobodoumnost odmah traže nagradu.

Žao mi je svih onih koji ništa ne znaju o istini, i onih koji nikad neće otvoriti oči, nikada izaći iz svog lunarnog vrta.

Žao mi je onih za koje je efemerna slava – vječnost.
Žao mi je onih skorojevića koji sebi pribavljaju maske snobova.

Žao mi je svih onih koji idu na premijere, koji za trpezom žude za prvim mjestima.

Žao mi je svih onih koji zavide drugima, koji su tašti i koji se ne mogu izliječiti od oholosti.
Žao mi je i onih ljudi koji misle da je njihova šutnja principijelnost.

Žao mi je svih onih nesrećnika koji cijelog svog života ne mogu rizikovati,
svih onih slabića koji drhte nad sobom, koji njeguju svoj strah,
svih onih intelektualaca koji se lako odriču svog mišljenja.

Žao mi je svih onih koji žele uspjeti na tuđu štetu.

Žao mi je onih ljudi koji bi htjeli biti slobodoumni, a po prirodi su svojoj kukavice.

Žao mi je svih onih koji mrze ljude sposobnije od sebe.

Molim te, Gospodine, za sve nesretnike koji su sami uzrokom svoje nesreće.

Izvor: filozofskimagazin.wordpress.com


 

ČUVAJTE (SE) SEBE…

tamoiovde-logo

Na današnji dan, 8. avgusta,  pre 82 godine, umro je Arčibald Rajs.

Kao svoje posmrtno zaveštanje ostavio je srpskom rodu rukopis-

ČUJTE SRBI

„Bio sam s vama kada ste bili u nevolji. Delio sam s vama patnje i da bih to mogao, žrtvovao sam sjajan život i veoma lepu karijeru koja je mnogo obećavala. Zavoleo sam vas, jer sam na delu video vaše ljude iz naroda u bitkama i presudnim trenucima, kada se prepoznaje istinski karakter neke nacije. Zavoleo sam vas i zbog žrtava koje sam radi vas podneo, jer za ljude i stvari se u toliko jače vezujemo u koliko nas to vezivanje košta žrtvovanja.

Video sam vam, međutim, i mane, mane koje su se užasno iskazale posle rata. Neke vaše mane će, ako ih ne otklonite, biti pogubne po vašu naciju. Ne bih vam bio prijatelj ako ne bih povikao „čuvajte se“ i ako vam ne bih, uz vrline, koje su istinske i lepe, ukazao, kao u ogledalu, na vaše loše strane. Neću skriti od vas ništa bitno od onoga što sam video, jer pravi prijatelj nije onaj koji vam laska već onaj koji vam kaže istinu, celu istinu.

Međutim, nećete imati to ogledalo u rukama dok sam ja u životu. Naći ćete ga u mojim spisima i činićete s njim što god budete hteli. Ili ćete ga pročitati, zamisliti se nad njegovim sadržajem i iz toga izvući korist, ili ćete ga, ipak, prezreti, pa će onda ona istinska srpska duša, duša vaših hajduka i junaka ratova za oslobođenje, nestati sa vaših prostora.

To će biti poslednja usluga koju mogu da vam učinim.“

Beograd, 1. juna 1928.

R.A.Rajs

Rođen je 8. jula 1875. godine u južnonemačkoj pokrajini Baden. Publicista, profesor Univerziteta u Lozani, poznati kriminolog. 

Na poziv srpske Vlade, 1914. došao u Srbiju da istražuje zločine austrougarske, nemačke i bugarske vojske nad civilnim stanovništvom za vreme Prvog svetskog rata. Bio je član delegacije srpske  vlade na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Zavoleo je srpskog vojnika i srpski narod i do kraja života ostao u Srbiji. Sa srpskom vojskom prešao je Albaniju, Solunski front i sa Moravskom divizijom umarširao u oslobođeni Beograd novembra 1918. godine. Za svoje angažovanje dobio je medalju za hrabrost, ali je Rajs uvek isticao da mu je zahvalnost srpskog naroda jedina nagrada za sve što je učinio u tim teškim danima. Dobronamerni apel “Čujte Srbi“, je neka vrsta napisanog političkog testamenta, o dešavanjima u Srbiji u periodu od 1918. do 1928. godine.

Umro je 8. avgusta 1929. godine u 4.30 sati, u Beogradu.

Sahranjen je na topčiderskom groblju, dok mu srce, po njegovoj želji,  počiva na Kajmakčalanu…

Šta je sa ostavljenim zaveštanjem prijatelja činio i čini rod srpski od onda, do naših dana, gleda li u ovo i neka druga ogledala i ako gleda,vidi li šta?

Prosudite sami.

Autor: Bora Stanković

_______________________________________________________________________

NEŠTO TI UVEK MANJKA…

TAMOiOVDE____________________________________________________________________________________

CRNI DUSI

 Tri su duha da te vode-

da te vode iz slobode.

Prvi duh je da ti laska, da si veći nego drugi.

Na licu ti raste maska, dodiri postaju grubi.

Drugi kaže da ti manjka, ono što ti neko krade,

Porcija ti je pretanka, jer ti iza leđa rade.

Treći je iz carstva strasti, što u telu žudnju pali,

Piti krvi, jesti mesa, ko da je od jesti- JESAM!

Crni dusi, crni dusi…

Nema te – a ipak tu si.

D.Rundek