OTKUCAJI DUŠE…

TAMOiOVDE________________________________________________________________________

 KVARTET – Maja Radoman-Cvetićanin  

Miris tamjana uvlači mi se u nozdrve. Drhtim. Monotoni glas sveštenika i jeziva tišina groblja. Slušam… Ne čujem. Gledam… Ne verujem. Kao da nisam ovde…

Sećam se njegovih žutih prstiju. Pušio je cigarete bez filtera, pio samo domaću rakiju i voleo fuge… Kafa na stolu, večita cigareta među prstima i poluispisani notni sistem, koji je uvek bio “jači“ od pune flaše “brlje“.

Nisu ga voleli. Nisu ga razumeli. Uvek je nosio crno, retko se brijao. Obično je išao poguren i sasvim nesvestan palanačkog šaputanja, koje se redovno sklapalo za njim kao upravo presečen talas. Nije mario za to. Imao je svoje fuge i…nas.

Subotom smo umesto redovne probe kvarteta imali “Ogovaranje“. Tako je on u šali nazivao jutarnju kafu subotom, jer smo tada “ogovarali“ nove modne trendove, sinoćnu premijeru lokalnog pozorišta, novu knjigu… Ispraćao nas je sa narandžom u ruci da se ne bismo razboleli u vreme gripa, kupovao nam čokolade da nam na takmičenjima trema ne bi razbila koncentraciju i … voleo nas je kao svoju decu.

 Prva upala pluća. Fuga i tokata u D – molu. Bah.  

Pušio je cigarete bez filtera, pio samo domaću rakiju, voleo je fuge, nas i… nju. Volela je i ona njega, nije ga razumela i nadala se da će ga baš ona promeniti…Nije uspela.

 Druga upala pluća. Rekvijem. Mocart.

Pušio je cigarete bez filtera, pio samo domaću rakiju, voleo je fuge, nas i tri Milice.

Sestra Milica, pripadnik sekte, razlila mozak beogradskom kaldrmom zarad svoje odanosti;

Žena Milica, dobro palanačko dete, udala se za genijalca – gubitnika. Razvodom ispravljena greška;

Ćerka Milica, muzikolog, nikad nije shvatila zašto se njen otac odrekao dirigovanja velikim orkestrom u prestonici i vratio u ovu zabit da radi sa decom u nižoj muzičkoj, ali… i ona je volela fuge;

Mi, neuspeli šetači kroz vreme, bili smo Njegova deca. Divili smo se duhu voće našeg kvarteta i žudno upijali njegove reči.

 Treća upala pluća. Poslednji stadijum raka. Opelo za kvartet nepoznatog autora.  

… Sveštenik odlazi žurno, kao da se plaši onoga što ostavlja. Nema potrebe. Ovo je samo poslednji poklon najboljem prijatelju naše mladosti.

 Opelo za kvartet. Autor označio naše živote.  

Jeziva tišina. Miris tamjana meša se sa mirisom dogorelih sveća. Razdvaja ih sećanje na jedan, ipak, ispunjeni život.

  (iz zbirke “Otkucaji duše“, Centar za kulturu i umetnost, Aleksinac, 2009)