Ova mesta su danas zaboravljena, a nekada se baš tu STVARALA ISTORIJA
Koliko je napredovao današnji svet, toliko i ostavlja pustoš za sobom. Postoje brojna napuštena mesta koja su nekad bila prelepa, a sad su zapostavljena i zaboravljena tokom vremena.
Foto: Wikipedia Ratna morska utvrđenja u Engleskoj
Ratna morska utvrđenja u Temzi su napravljeni da štite Englesku od napada iz nacističke Nemačke.
Sada su napuštena, a mogla bi da postanu luksuzni apartmani ili spa-centar.
Ostaci broda „The Ocean Liner SS Amerika“ iz 1939. godine, poznatog i kao Američka zvezda, je slupan 1993. godine na Kanarskim ostrvima tokom velike oluje i grmljavine.
Tilmok Rok Svetionik, u Oregonu, bio je osvetljen 1881. i ubrzo je nadimak Užasni Tili dobio zbog opasnog putovanja sa kojim su bili suočeni tragaoci za svetionicima kako bi došli do njega.
Struktura svetionika je nekoliko puta teško oštećena zbog oluja.
Buzludža spomenik sagradio je bugarski komunistički režim u 1981. Nakon pada Gvozdene zavese 1989. godine, zgrada je zapala u loše stanje, a vlada nije našla sredstva za renoviranje.
Spomenik je u okviru kupole i ima i veliki pilon ili Baklju. Nalazi se na vrhu centralnih balkanskih planina.
Foto: Tobias Scheck / Flickr Hitlerovo Olimpijsko selo
Izlet u Olimpijskom selu u Berlinu je dovoljan da izazove žmarce niz kičmu. Prostor je korišćen za Letnju olimpijadu 1936. ili kako je nazivaju nacističke olimpijske igre.
Posle Drugog svetskog rata selo je okupirano od strane sovjetske armije, koja ga je koristila za mučenja.
Ovaj japanski voz kreće svakog dana samo zbog jedne putnice
– Zašto ne bih dao svoj život za ovu zemlju kad je vlada spremna otići korak dalje za mene? Ovo znači da je svaki građanin bitan, niko nije ostavljen sa strane i prepušten samom sebi – jedan je od komentara
U jednom malom mestu na japanskom ostrvu Hokaido, na železničkoj stanici već godinama samo jedan putnik čeka.
Radi se o učenici koja svakog dana putuje do svoje škole na ovaj način.
Tako da, ovaj voz ima zadatak da stane dva puta, jednom kada devojčica krene u školu, a dugi put kada se vraća kući.
Foto: Instagram/Kami-Shirataki Station
Kompanija “Japan Relvejz” već tri godine funkcioniše na području čitave zemlje, ali se broj putnika na stanici Kami-Širataki drastično smanjio.
Razlog za to je udaljena lokacija, ali i smanjena potreba za uslugama teretnih vozila.
Kompanija se spremala da zatvori stanicu, ali onda su otkrili da je svaki dan koristi jedna učenica.
Foto: Instagram/Kami-Shirataki Station
Onda je donesena odluka da je zadrže sve dok ona ne diplomira.
Kompanija je čak prilagodila red vožnje u skladu sa rasporedom učenice.
Ona bi trebalo da završi školu u martu ove godine, pa će tad železnička stanica konačno biti zatvorena.
Mnogi Japanci upućuju vladi Japana pohvale zbog prepoznavanja važnosti obrazovanja i potrebi da ono bude prioritet u državi.
Foto: Instagram/Kami-Shirataki Station
– Zašto ne bih dao svoj život za ovu zemlju kad je vlada spremna otići korak dalje za mene?
Ovo znači da je svaki građanin bitan, niko nije ostavljen sa strane i prepušten samom sebi – jedan je od komentara na ovu vest na društvenim mrežama.
„Od ponedeljka počinjem novi život, ići ću u teretanu, vežbati jogu, raditi sklekove…“ – svako od nas povremeno postavlja neke ciljeve i ne dostigne ih, prenosi ih u sledeći mesec, za nekoliko meseci, za čitavu godinu.
Foto: atma.hr
Ponekad, sa velikom voljom i revnosno počinjemo da radimo ono što smo zamislili, ali vežbavši, recimo, u teretani tri dana nedeljno nekoliko sata, zanemarujemo vežbe na duže vreme.
Zašto se ovo dešava? Zato što je opterećenje veliko, zato što dosadi, a navika još nije razvijena.
Metoda kajdzen ili princip 1 minuta
Postoji japanska metoda kajdzen, u koju je uvršten takozvani princip 1 minuta.
Suština ove metode sastoji se u tome da se čovek bavi konkretnom stvari tačno 1 minut, ali iz dana u dan, u isto vreme.
Minut vremena – to je sasvim malo, samim time, lako izvodljivo za svakog čoveka. Lenjost ne stoji na vašem putu. Te iste radnje koji niste želeli da obavljate pola sata, izmišljajući izgovore i opravdanja, sa lakoćom ćete uraditi za 1 minut.
Skakati na vijači, uraditi trbušnjake, uraditi vežbe za oči, vežbati jogu, pročitati knjigu na stranom jeziku, bilo šta – kada je vreme ograničeno jednim minutom, stvari ne izgledaju teško izvodljivima, a svakako, donose radost i zadovoljstvo.
Praveći male korake, postajete savršeni i postižete odlične rezultate.
Pobeđujete nesigurnost, oslobađate se osećaja krivice i bespomoćnosti, osećate uspeh i slobodu.
Inspirisani osećajem uspeha, postepeno povećavate jednominutne vežbe na petominutne, i tako dalje. Zatim ćete neprimetno stići do polučasovnih vežbi. Napredak je očigledan!
Kajdzen je nastao u Japanu. Ljudima zapadne kulture ova metoda se može činiti neefikasnom, jer je na Zapadu utemeljeno verovanje da se bez mnogo truda ne mogu postići dobri rezultati. Ipak, veliki programi, oduzimajući mnogo snage i energije, mogu slomiti čoveka i biti bez rezultata.
Kajdzen princip odgovara svima, i može biti primenljiv u mnogim životnim sferama.
Japanci, na primer, koriste strategiju postepenog i stalnog unapređenja u sferi menadžmenta.
Ostalo je samo da, prema vašim potrebama, počnete primenu metode kajdzen.
Ukoliko vas pomisao na jednu lutku u prirodnoj veličini plaši, šta biste rekli da naiđete na čitavo selo lutaka?
Foto: Vimeo
Nagoro u Japanu je mesto koje je naseljeno sa preko 350 lutaka i samo 37 ljudi.
Lutke su ručni rad Ajano Cukimi, starije meštanke koja je gledala kako stanovnici ovog mesta umiru ili se sele.
Čak i njen muž i kćerka žive negde drugde.
Cukumijeva je želela da na ovaj nesvakidašnji način izrazi svoju usamljenost i ovekoveči svoje sećanje na život stvarajući lutke koje liče ljudima koji su tu nekada živeli.
NAGORO, JAPANSKI GRAD LUTAKA
Ima ih svuda: pecaju, pohađaju časove, čekaju autobus – lutke koje predstavljaju sve koji su napustili Nagoro čekaju dan kada će biti jedini „stanovnici“ ovog grada.
Foto: Reuters/Thomas Peter
Širom Nagora možete naići na figure koje izgledaju kao da su usred svakodnevnih aktivnosti. U pitanju su lutke koje je napravila Ajano Tsukimi, a svaka od njih predstavlja osobu koja je preminula ili otišla iz grada.
Japanski gradić Nagoro je nekada bio grad fabrika, radnika i porodica koje su uživale u seoskom životu Nagora. Međutim, fabrike su zatvorene, a ljudi je bilo sve manje.
Kada se Ajano Tsukimi iz Osake vratila u Nagoro i videla da je život u njenom gradu počeo da izumire, počela je da sadi biljke kako bi ukrasila Nagoro.
Međutim, grabljivice su joj uništavale baštu, pa je Ajano napravila svoje prvo „strašilo“, s likom svog pokojnog oca. To je bila prva od 350 lutki koje je napravila.
Svake tri godine, Tsukimijeva pravi nove lutke, koje dolaze na mesto starih.
Sve ove lutke imaju likove ljudi koji su umrli ili otišli iz Nagora, odeveni su kao oni i sede na mestima na kojima su njihovi „ljudski parnjaci“ provodili dane – neke od njih sede na klupama Nagora, druge drže puške i čekaju plen u divljini, dok su neke postavljene pored reke sa štapovima za pecanje. Parovi sede držeći se za ruke.
U Nagoru je sasvim uobičajeno da u koju god zgradu uđete naiđete na lutke, a Tsukimijeva je čak napravila i školu koja je. umesto decom i nastavnicima, ispunjena lutkama.
One sede za katedrom, „đaci“ u klupama, sede i pišu beleške. Neki imaju olovke u ruci, neki „čitaju“, dok pojedine lutke stoje u hodniku i kao da čekaju da čas počne.
Tsukimijeva je na taj način, iako je Nagoro ispunjen samo predmetima s ljudskim likom, uspela da privuče druge u svoj grad: turisti i fotografi često svraćaju kako bi bolje upoznali ovo neobično mesto.
U Japanu postoji jedna veoma neobična plaža. Ona gde svako zrno peska u obliku zvezde…
Foto: Wikimedia
Plaža nije velika, ali je toliko interesantna da je dostaljudi svakodnevno obilazi. Ime joj je „Plaža sa zvezdanim peskom“, a ukoliko želite da znate kako to zvuči na japanskom, originalan naziv je „Hoshizuna no Hama“.
Kada joj prilazite ne možete da se ne pitate zbog čega prave toliku famu oko nje kada izgleda kao i svaka druga plaža. Ali, kada dođete do nje, uzmete pesak u ruke, shvatite u čemu je štos.
Foto: Wikimedia
Svako zrno peska je u obliku zvezde. Ovakav pesak može da se nađe samo na dva mesta na Zemlji, a to su dve plaže u Japanu na ostrvimma Iramote i Taketomi. Ova o kojoj mi pričamo je na ostrvu Iramote.
Ove mikroskopske zvezdice zapravo nisu pesak, već egzoskeletoni sitnih jednostaničnih organizama Baclogypsina sphaerulata, čiji promer jedva doseže 1 milimetar.
Foto: Wikimedia
Egzoskelet (školjka) pomaže ovim sitnim životinjama da se lakše kreću, kao i da skladište višak hrane. Kada umru, more u velikom broju izbacuje njihove školjke na kopno, stvarajući ove jedinstvene plaže.
Meštani imaju drugačiju priču. Prema njima, ove školjke su potomci sazvežđa Južni krst zvezde Severnjače (Polarna zvezda).
Njihova deca su rođena u okeanu, ali ih je ubila divovska zmija. Njihovi mali kosturi su sve što je od njih ostalo…