○●○
Otac koji je sa decom bio u muzeju neprestano je govorio:
“Brže, brže, jer ako se tako zadržavate pored svake stvari, ništa nećete videti”.
○●○
Mladi čovek je putovao sa svojom ženom. Voleo je da vozi velikom brzinom.
Dok su jurili autoputem, žena je pogledala u auto-kartu i rekla mu:
„Dragi, promašili smo izlaz sa autoputa !“
On, sav ponosan je uzvratio: „Pa šta, važno je da sam ja potukao sopstveni rekord“.
Naš se život sveo na konstantnu trku s vremenom. Pretvoreni smo u štediše vremena, panične tragače za novim prilikama, doživljajima, poslovima, ciljevima…
Postali smo zavisnici, pored ostalog i od broja “doživljaja” u datom vremenskom segmentu.
Brzina iz sata u sat, iz dana u dan, iz meseca u mesec. Usporavanje nije poželjno. Ne pada nam na pamet da usporimo, makar u krivinama. Sve dok nas nešto ne prisili da to učinimo. Najčešće to bude kasno.
Čini mi se, da nam ipak, ništa nije jasno.
B.S.
Padaj kišo, ubrzaj!