U SUSRET OSKARU…

TAMOiOVDE___________________________________________________________________________________

SVE O OSKARU: KOLIKO KOŠTA, KAKO JE DOBIO IME I DA LI JE ZAISTA OD ZLATA

OskarDa li ste znali da je čuvena statua na početku pravljena od bronze, da je visoka samo 34 centimetra i da se ne sme prodavati bez dozvole Američke filmske akademije

U Los Anđelesu se noćas održava 86. ceremonija dodele “Oskara”, svi nestrpljivo očekuju da vide kome će ove godine pripasti najvažnija filmska nagrada, a mi vam otkrivamo kako je nastala čuvena statua, koliko košta njena izrada i ko je bio ujka Oskar po kojem je legendarni ćelavac dobio ime.

Čuveni kip je stvoren 1929, i to po nalogu tadašnjeg šefa studija MGM Luija Mejera. Inače, ideja je potekla od umetničkog direktora MGM-a Sedrika Gibonsa a umetnik iz Los Anđelesa Džordž Stenli je napravio prvu statuu viteza koji stoji na rolni filma i drži krstaški mač.

Iako na televiziji to izgleda sasvim drugačije – visok je samo 34 centimetra i težak je 3,85 kilograma.

Da podsetimo, nagrada će večeras biti dodeljena u čak 247 kategorije, ali Američka filmska akademija uvek u rezervi ima ”višak” Oskara u slučaju da dobitnika bude više – naročito kada se radi o producenatima koji dobijaju “Oskara” za najbolji film i kojih obično ima nekoliko.

Na postolje statue je ugraviran serijski broj svake statue kao i pločica sa imenom vlasnika i “Oskari” ne mogu da se prodaju, poklanjaju ili prebacuju bilo kome ako prethodno prvo nisu ponuđeni Akademiji.

Akademija ima pravo da ih kupi za 10 dolara i 2008. je pobedila u pravnoj bici sa naslednicima Meri Pikford koji su želeli da prodaju njenog “Oskara”.

Godine 1993. “Oskar” koji je 1945. dobila Džoan Kroford za “Mildred Pirs” prodat je na aukciji za 68.500 dolara, a u decembru 2011. statua Orsona Velsa za kultni “Građanin Kejn” otišla je za 861.000 dolara.

U početku, male figure bile su pravljene od pozlaćene bronze, ali je taj postupak odbačen nekoliko godina kaznije u koristi takozvanog “britanija metala” koji se potom prevlači bronzom pa niklovanim srebrom i konačno 24-karatnim zlatom.

Zbog nestašice metala u Drugom svetsko ratu, tri godine su dodeljivani “Oskari” od gipsa koji je bio premazan zlatnom bojom, a posle rata dobitnicima su statue zamenjene pozlaćenim.

Statue od 1982. pravi čikaška kompanija “R.S. Ovens” i koštaju oko 18.000, po komadu.

Verovatno niste znali ko je kumovao “Oskaru”, i legenda kaže da je bibliotekarka Akademije (a kasnije i izvršni direktor) Margaret Herik primetila da statue liče na njenog ujka Oskara.

Akademija taj nadimak nije zvanično usvojila do 1939. ali su se nagrade tako nazivale još od 1934. kada je holivudski novinar Sidni Skolski upotrebio termin za prvu pobedu Ketrin Hepbern u kategoriji najbolje ženske uloge.

Telegraf.rs/Tanjug

_______________________________________________________________________________________________

KO ĆE DOBITI OSKARA?

Sve plesne numere su uvežbane, crveni tepih postavljen i pokriven plastikom zbog kiše, a prezenteri su naučili tekst i sada ostaje samo da se vidi ko će večeras osvojiti toliko željenu zlatnu statuu Oskara Američke akademije za film.

Kladioničari, koji često i omanu u predviđanjima, podeljeni su između „12 godina ropstva“, „Gravitacije“ i „Američke prevare“ za najbolji film.

Iako je „Gravitacija“ predivno snimljena, a glumački ansambl čini „Američku prevaru“ sjajnom, najviše šansi ipak ima epska priča o slobodnom crncu prodatom u ropstvo – „12 godina ropstva“, koju će srpska publika moći da vidi na ovogodišnjem FEST-u.

Razlozi su, osim očiglednog umetničkog dometa, i politički korektni – drama o rasizmu u Americi, koju je snimio crni britanski režiser ne može da bude tek tako sklonjena u stranu u korist svemirske drame (Gravitacija) ili drame-komedije (Američka prevara).

U konkurenciji za najbolji film nominovani su još: „Kapetan Filips“, „Poslovni klub Dalas“, „Ona“, „Nebraska“, „Filomena“, „Vuk sa Vol strita“.

Kada je reč o režiserima, najviše šansi ima Alfonso Kuaron za „Gravitaciju“. U tome mu pomaže i činjenica da Kuaron nije izgubio nijednu važnu nagradu za režiju od početka „sezone nagrada“ u Holivudu.

Za režiju nominovani su još i Dejvid O.Rasel (Američka prevara), Aleksandar Pejn (Nebraska), Stiv Mekvin (12 godina ropstva) i Martin Skorseze (Vuk sa Vol Strita)

Kada je reč o najboljoj ženskoj ulozi, ime Kejt Blančet za „Nesreću Džesmin“ na svačijim je usnama i šanse da joj konce pomrse Sandra Bulok (Gravitacija) ili Meril Strip (Avgust u okrugu Osejdž) su gotovo nepostojeće. Uz njih u konkurenciji su još i Ejmi Adams (Američka prevara) i Džudi Denč (Filomena).

U muškoj konkurenciji situacija je nešto komplikovanija. Iako većina veruje da će Oskara dobiti Metju Mekonahi za ulogu AIDS aktiviste u „Poslovnom klubu Dalas“, budući da Akademija voli fizičke transformacije glumaca (Šarliz Teron za Čudovište, Nikol Kidman za Sate…), a Mekonahi je za ovu ulogu izuzetno oslabio, sve više kritičara ukazuje na besprekorno, žovijalno izvođenje Leonarda DiKaprija u filmu „Vuk sa Vol Strita“.

Njegove šanse da osvoji Oskara za film prepun psovki i kritike korumpirane Amerike ipak su male, iako su iznenađenja moguća pošto su nominovani još i Kristijan Bejl (Američka prevara), Brus Dern (Nebraska) i Čivetel Edžiofor (12 godina ropstva).

Kada je reč o sporednim ulogama, u muškoj konkurenciji sve šanse su na strani Džareda Leta za ulogu transrodnog lika u „Poslovnom klubu Dalas“ – opet zbog transformacije – iako je, smatraju kritičari, Majkl Fasbender u „12 godina ropstva“ za koplje bolji od svih u konkurenciji izuzev možda Barkada Abdija u filmu „Kapetan Filips“.

Uz njih, u konkurenciji su još i Bredli Kuper za „Američku prevaru“ i Džona Hil za „Vuk sa Vol strita“.

U kategoriji najbolja sporedna ženska uloga treba imati na umu da su u dugogodišnjoj istoriji dodele Oskara, samo dve glumice dobile dve godine za redom Oskara – Luis Rejner i Ketrin Hepbern. Ako Dženifer Lorens (Američka prevara) pobedi i sutra ona će biti treća a sa Baftom i Zlatnim globusom pod pojasom ima velike šanse za to.

Jedina koja bi mogla da joj poremeti planove je Lupita Njongo čija se uloga robinje Petsi, kaže kritičar „Telegrafa“ urezuje u dušu gledaoca.

Uz njih dve, za Oskara se takmiče i Seli Hokins (Nesrećna Džesmin), Džulija Roberts (Avgust u okrugu Osejdž) i Džun Skvib za „Nebrasku“.

Da li su i u kojoj meri predviđanja kritičara, kladioničara i ljubitelja filma tačna saznaćemo večeras, kada će Oskari biti dodeljeni dobitnicima 86. put.

RTV

___________________________________________________________________________________________________

KUĆA OD CIGLE SA BELIM PROZORIMA…

TAMOiOVDE_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Bunjuel kakvog niko nije poznavao

U dnu uske, slepe ulice u centru oblasti u Sijudad Meksiku gde živi srednja klasa, leži trospratna kuća od cigle sa belim prozorima koja ne daje nikakav nagovještaj o bizarnim i šokantnim predstavama koje su u njoj smišljene.

slikacitava.phpbunjuelLuis Bunjuel, otac nadrealističkog filma, živeo je u jednostavnoj, ograđenoj kući više od 30 godina nakon što se smestio u Meksiku, gde je pobegao iz građanskim ratom razorene Španije. Za čoveka koji je šokirao gledaoce scenama ruke zagađene mravima, sečenja očne jabučice žiletom i eklatantnih večera na klozetskim šoljama, Bunjuel je ovdje živeo iznenađujuće pitomo i mirno.

Sada je španska vlada, koja je kupila kuću od Bunjuelove porodice, otvorila vrata publici. Plan je da se kuća pretvori u stecište španskih i meksičkih režisera sa radionicama i povremenim izložbma u čast filma na španskom jeziku.

Inauguracija se poklopila sa 30. godišnjicom Bunjuelove smrti u glavnom gradu Meksika.

Kritičari Bunjuela smatraju jednim od najvećih režisera sa filmovima “Zlatno doba” i “Opskurni predmet želje” koji su pomerali granice dobrog ukusa, ali i naracije.Meksiku

Njegovi savremenici u Holivudu, pre svih Alfred Hičkok i Džordž Kjukor, divili su se njegovoj slobodi i kreativnosti sa kojima je izveo svoja 32 filma. A njegova dela su i dalje inspiracija za filmadžije – režiser Vudi Alen učinio je da se lik Ovena Vilsona u filmu “Ponoć u Parizu” iz 2011. upozna sa mladim Bunjuelom.

I pored živopisne ostavštine, Bunjuelov dom je predstavljen onakav kakav je bio za života režisera i ni nalik muzejskom tretmanu kuća ruskog revolucionara Lava Trockog ili slikarke Fride Kalo. Kuću je moguće posetiti samo kada su organizovani posebni događaji, izložbe ili zakazivanjem posete kod Ministarstva kulture Španije.
Bunjuel nikada nije zamislio svoju kuću kao ogledalo svog rada. Pisac Karlos Fuentes jednom prilikom se našalio na Bunjuelov račun rekavši da je njegov dom “bezličan kao zubarska čekaonica”.

I pored toga, poseta kući u okrugu Del Valje podseća da je Bunjuel tu živeo. Osunčani foaje idealan je za ispijanje suvih martinija koje je voleo pre ulaska u dnevnu sobu gde se prikazuje film. U dnu kuće je mala, udobna kuhinja sa belim pločicama, a ispred bašta sa roštiljem.

Sveštenik koji je poznavao Bunjuela kaže da je Bunjuel voleo da prekine rutinu spaljivanjem romana Agate Kristi i drugih pisaca u svom kaminu.

– Uvek je bilo mašte i humora i dobre hrane – rekao je njegov sin Huan Luis, koji je takođe režiser.

U kući postoje poneki podsetnici na Bunjuelove filmove poput plakata za “Mlade i proklete”. Scenarija i rolne takođe su izloženi, kao i fotografije sa snimanja nekih filmova.
Izgrađena početkom 1950-ih prema planu arhitekte Artura Senca, zgrada je rađena po ugledu na Studentsku rezidenciju, kulturni centar Madrida u kojem su rasli slikar Salvador Dali i pesnik Federiko Garsija Lorka, obojica bliski prijatelji Bunjuela.

Nekadašnja Bunjuelova muza, glumica Silvija Pinal, rekla je da kuća nije ni nalik onoj kakva je bila kada su prijatelji dolazili na paelju i martini koktele koje je nazivao “bunjueloni”.

– Kuća će pokazati Bunjuela kojeg mnogi ne znaju. On nije bio samo režiser. Bio je ljudsko biće – rekla je Pinal.

Probno otvaranje

Bunjuelova kuća probno je otvorena izložbom u decembru 2011. povodom pola vijeka filma “Viridijana”, koji je Vatikan nazvao blasfemičnim. Kuća je zatvorena ponovo u maju 2012. i opet otvorena prošle sedmice okruglim stolom na kojem su učestvovali režiseri, novinari i glumica Silvija Pinal, koja je igrala u njegovim filmovima.

Tanjug/glassrpske.com/21.08.2013

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

 CEO FILM “ TRISTANA“ Luisa Bunjuela (Ovde) http://www.youtube.com/watch?v=FJXLCYZMGQ8#t=73

_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Priredio: Bora*S

NAJBOLJI CRNO-BELI FILMOVI…

TAMOiOVDE_____________________________________________________________________

Lista deset najboljih crno-belih filmova

Kritičar londonskog „Telegrafa“ Tim Robi sastavio je listu deset najboljih crno-belih filmova na kojoj su se, očekivano, našli „Dvostruka opasnost“, „Laura“ i „Velik san“.

Dvostuka opasnost

„Dvostruka opasnost“

 Crno-beli filmovi i sada nakon toliko godina plene nekim šarmom i mističnošću, a podsećaju i na zlatne dane Holivuda.

Filmski kritičar britanskog Telegrafa Tim Robi napravio je selekciju deset najboljih crno-belih ostvarenja.

Lista, po hronološkom redu, počinje sa Dvostrukom opasnosti Bilija Vajldera sa Džejmsom M. Kejnom i Barbarom Stenvik.

Laura 1

„Laura“

Slede Laura Otoa Premingera i Žena u prozoru Frica Langa

Na četvrom mestu nalazi se detektivski triler Veliki san Hauarda Hoksa u kojem su glavne uloge poverene Hemfriju Bogartu i Loren Bakal. Ostvarenje je rađeno prema romanu Rejmonda Čengelda.

 

Veliki San

„Veliki san“

  Na listi su i ostvarenja Out of the Past – priča o privatnom detektivu (Robert Mičam) koji pokušava da pobegne od prošlosti, ali ne može da pobegne od bivših saradnika, a naročito Kejti (Džejn Grir), ultimativne fatalne ženske.

  Mesta na listi su zauzeli i Gun Crazy iz 1949. godine, Stranci u vozu Alfreda Hičkoka i Pickup on South Street, koji se bavi špijunskim aferama i korumpiranošću komunističkih i FBI agenata.

Stranci u vozu

„Stranci u vozu“

Pretposlednje mesto pripalo je ostvarenju Kiss Me Deadly, a na kraju Noć lovca opet sa Mičamom kao propovednikom-psihopatom.

www.rts.rs


SEKS SIMBOL KOJI I DANAS ŽIVI – MERLIN MONRO…

TAMOiOVDE____________________________________________________________________________________________________

Zanosna plavuša, žena koja je i danas modna ikona i uzor mnogima širom sveta, seks simbol, nezamenljiva Merlin Monro danas bi imala 87 godina, da nije tragično završila 1962.

96073

Foto AP/Petr David Josek (ilustracija)

   Mada su je mnogi posmatrali samo kroz fizički izgled, kao nekoga ko pažnju privlači isključivo fizičkom pojavom, ostavila je iza sebe više značajnih filmskih uloga.

   Prvu ozbiljniju ulogu Merilin Monro je dobila u filmu „Džungla na asfaltu“ u režiji Džona Hjustona, ali posle uloge u filmu „Sve o Evi“ njena karijera je procvetala.    Međutim, status plave seks bombe potvrdio se tek posle ostvarenja „Muškarci više vole plavuše“.

Nakon toga nizali su se hitovi u kojima je glumila ova poznata glumica – „Kako se udati za milionera“, „Sedam godina vernosti“, „Autobuska stanica“ kao i „Neki to vole vruće“ u kojem je ostala zapažena kao odlična komičarka. Želeći da poboljša svoju glumu, pohađala je poznati Actors Studio u Njujorku, ali su je i dalje retki doživljavali kao ozbiljnu glumicu.

Merilin Monro bila je omiljena i u svetu fotografije, pošto je pozirala obnažena za kalendare koji se danas nalaze u posedu privatnih kolekcionara.Tek posle više od 30 godina nakon smrti 1962. godine, proglašena je za najseksepilniju glumicu svih vremena, a sredinom 1999. Plejboj ju je proglasio seks zvezdom 20. veka. Sa uspehom u filmskoj industriji pojavile su se i njene fotografije koje je snimao fotograf  Tom Keli dok je još bila devojka. Te fotografije otkupio je Hju Hefner i u decembru 1953. godine objavio ih je u prvom izdanju Plejboja.

Život Merlin Monro nije bio lak. Rođena je kao Norma Džin Bejker Mortenson u sirotištu u Los Anđelesu, kao vanbračno dete Gledis Perl Monro.

Rasla je po hraniteljskim porodicama jer joj je majka imala ozbiljnih psihičkih problema. Svoje detinjstvo i tinejdžerske dane provela je uglavnom po sirotištima, jer ju je otac ostavio, a njena majka je brzo posle porođaja poslata u bolnicu za mentalno obolele osobe.

Godine 1942. udaje se za Džejmsa Dohertija, radnika u fabrici aviona. Ubrzo se i ona zaposlila u istoj fabrici, ali samo za kratko, jer je pozvana da radi kao model u lokalnom modnom časopisu. Posle četiri godine, razvodi se i odlazi u Holivud da bi pokušala kao glumica. Posle prvih uspeha i sticanja titule seks simbola, udaje se za bejzbol igrača Di Mijađa, ali njihov brak je trajao samo devet meseci. Posle razvoda je počela da uči glumu u profesionalnim školama.

Godine 1956. udaje se za Artura Milera, tada poznatog scenaristu i režisera u Holivudu, koji joj kasnije daje ulogu u filmu „The Misfits“. Od njega se razvodi 1961. godine, kada je imala i velikih problema sa drogom.

Merilin Monro je pronađena mrtva u svom domu u Los Anđelesu 5. avgusta 1962. godine. Zvanično je saopšteno da je uzrok smrti prekomerna doza tableta za spavanje, ali to je do danas ostatala misterija jer mnogi veruju da je CIA umešana u njenu smrt zbog veze sa Kenedijevima

Izvor:tanjug.rs