ČUDA PRIRODE: JEZERO TURKANA U KENIJI…

TAMOiOVDE_______________________________________________________

NAJVEĆE SLANO JEZERO NA SVETU

Jezero Turkan u Keniji jedno je od retkih mesta na planeti koje će nesmetano nastaviti da živi onako kako je živelo i hiljadama godina unazad

 

   Kada je grof  Samuel Teleki fon Sek pod izgovorom istraživanja otišao u dugačak safari po Africi, 1897. godine nabasao je na veliko slano jezero zabačeno u pustinjskom kraju u Keniji.

Ogromno, 290 kilometara  dugačko jezero (mnogo kasnije se otkrilo da je ono najveće pustinjsko i najveće slano jezero na svetu) grof  je nazvao Rudolfovo po austrijskom princu. Kasnije dobija naziv More žada zbog svoje zelene boje, a tek 1975. godine predsednik Kenije mu, posle dobijanja nezavisnosti, daje naziv Turkana jezero po najvećem plemenu koje živi u njegovoj okolini.

Na tom području je pronađeno toliko fosila da su ga naučnici proglasili kolevkom čovečanstva i mestom na kojem se najbolje mogu proučavati počeci ljudske istorije. Međutim, okolina jezera je veoma negostoljubiva, klima suva i vetrovita sa čestim jakim olujama, tako da je malo onih koji se odlučuju da posete mesto na kome su se Hominidi uspravili na dve noge. Nove teorije tvrde da je pre nekoliko miliona godina klima bila još toplija nego danas i da su upravo takvi vremenski uslovi „krivci” za uspravljanje čoveka (udaljavanje od vrele zemlje i smanjivanje izloženosti tela sunčevim zracima).

Upravo zabačenost i negostoljubivost okoline su zaslužni za neverovatan broj životinja koji danas živi u i oko jezera Turkana.

page23_6

Foto:haddad.ru

Krokodili, nilski konji, zmije, preko 400 vrsta ptica, 47 vrsta riba žive u savršenoj prirodnoj ravnoteži iz jednog razloga: nema čoveka u okolini da im smeta.

Pri tom mislim na belog čoveka.

Krokodila ima preko 12.000, među kojima su i neki najduži primerci na svetu, i svi oni uživaju u lovu na nilske grgeče koji dostižu i 200-300 kilograma. Navodno, zbog hemijskog sastava jezera krokodili imaju čvoriće na stomaku što im čini kožu neupotrebljivom za cipele i što ih je verovatno spaslo od ljudske ruke.

Jaki vetrovi nisu najpogodniji za one koji se uprkos upozorenjima odluče da brodom ili čamcem prelaze jezero, međutim odlični su za vetroelektrane.

Kenija je uspela da privuče investicije i u narednih nekoliko godina se očekuje izgradnja najvećeg vetroparka u Africi: proizvodiće 300 megavata  struje i to znači da će Kenijcima 20 odsto  od ukupne potrošnje činiti čista energija. U projektu je planirana izgradnja 353 turbine čime će se nastaviti veliki rast ulaganja Afrike u obnovljive izvore energije.

More žada je danas jedno od retkih mesta na planeti koje će nesmetano nastaviti da živi onako kako je živelo i hiljadama godina unazad. U njega će se ulivati reke, slana voda će isparavati, oluje će divljati, životinje ravnodušno činiti karike u lancu ishrane, a poneki čovek će povremeno zalutati i osetiti koliko je nepoželjan ako ne ume da se prilagodi.

N. K. politika.rs


MOJE VREME U MANASTIRU „SVETI ROMAN“…

TAMOiOVDE_____________________________________________

tamoiovde-logo

Čitali ste roman Lava Tolstoja „Ana Karenjina“ ? Siguran sam da ste.

Ako jeste, mora da vam je u sećanju ostao lik grofa Vronskog. Inspiracija Tolstoju za ovaj književni lik bio je ruski plemić, pukovnik- Nikolaj Rajevski, koji  je, kao dobrovoljac za vreme srpsko-turskog rata, 21. avgusta 1876.godine- poginuo u Srbiji.

Tragom tih saznanja krenuo sam u predele južnomoravske.

Između Ražnja i Đunisa, nedaleko od reke Južne Morave, u lepoj, šumovitoj uvali, kroz koju protiče bistra rečica, smestio se jedan od retkih manastira koji vode poreklo iz tako duboke prošlosti- sveti Roman.

dsc04692Manastir je podignut nad grobnicom Prepodobnog Romana, velikog iscelitelja i čudotvorca iz 9. veka. Kao učenik čuvene ohridske škole sv.Klimenta oko 888. godine, sa bratom Nestorom uputio se u Moravsku dolinu.Ovde, na ovom mestu živeo je, širio hrišćanstvo na slovenskom jeziku i posvećivao srpski narod.

Tu se i upokojio a svete mošti nalaze se u grobnici ispod kapele koja je uzidana u manastirski hram.

Sv.Roman je u narodu bio i ostao čuven kao veliki svetac koji isceljuje mnoge, pa i najteže duševne bolesti.I danas, ispod zvonare sazidane 1852.g.u manastirskoj porti postoji prostorija u kojoj su smeštani teški duševni bolesnici za vreme lečenja.

U neposrednoj blizini manastira je izvor celebne vode, koju narod obilato koristi za lečenje svojih bolesti i nemoći.

U vremena burna i teška, manastir je bio lečilište, ali i prosvetni rasadnik-u manastirskoj školi za vreme turske vladavine obrazovani su mladići za buduće sveštenike, narodne učitelje, monahe..

Manastir je za vreme Prvog srpskog ustanka bio dom za stotinu ratnih siročadi dovednih iz beogradskog Doma svete Jelene, a od 1919.do1923.godine u manastirskoj zgradi radila je osnovna škola za decu iz obližnjih sela i to o manastirskom trošku.

Kult i veliko poštovanje ovog sveca i ovog mesta traju kroz sva vremena-do današnjih.

Nije ni čudno što je Nikolaj Rajevski, taj hrabri čovek, posle pogibije na srpskoj zemlji, sahranjen ovde, u porti manastirskoj. Grobno mesto obeleženo je spomen pločom i cvećem.

Telo je preneto u Rusiju, ali predanje kaže da mu je srce zauvek ostalo ovde.

Tekst i foto: Bora Stanković