Taština nad taštinama,
veli propovednik,
taština nad taštinama,
sve je taština.
Kakva je korist čoveku
od svega truda njegova,
kojim se trudi pod suncem?
Naraštaj jedan odlazi
i drugi dolazi,
a zemlja stoji uvek.
Sunce izlazi i zalazi,
i opet hita na mesto svoje
odakle izlazi.
Vetar ide na jug
i obrće se na sever:
ide jednako obrćući se,
i u obrtanju svom
vraća se.
Sve reke teku u more,
i more se ne prepunja;
odakle teku reke,
onamo se vraćaju
da opet teku.
Sve je čudno,
da čovek ne može iskazati,
oko se ne može nagledati,
niti se uho može naslušati.
Što je bilo to će biti,
što se činilo to će se činiti,
i nema ništa novo
pod suncem.
Ima li šta za šta bi ko rekao:
„Vidi, to je novo?
Već je bilo za vekova
koji su bili pre nas.“
Ne pominje se što je pre bilo,
ni ono što će posle biti
neće se pominjati u onih
koji će posle nastati.
KNJIGA PROPOVEDNIKOVA (2-11)
po prevodu Đure Daničića
GLAS CRKVE, 2007.
Priredio: Aleksandar Mirković
Izvor teksta: srodstvopoizboru
_________________________________________________________________
S vremena na vreme – Biblijska tema
Priredio: Bora*S