„Postoji dakle osećaj da živimo u vremenu neobične nesigurnosti. U proteklih stotinu godina slomile su se tolike davno uspostavljene tradicije – tradicija porodičnog i društvenog života, vladavine, ekonomskog poretka i verskih uverenja.
Kako godine prolaze, čini se da imamo sve manje i manje uporišta za koje bismo se mogli uhvatiti, sve manje stvari koje bismo mogli smatrati apsolutno ispravnim i istinitim, pouzdanim za sva vremena.
Za neke je to dobrodošlo olakšanje od ograničenja koje nam nameću moralne, društvene i duhovne dogme.
Za druge je to opasan i užasavajući prekid sa razumom i pameću , jer nastoji da sroza ljudski život u beznadežni haos.
Možda je većini trenutni osećaj olakšanja dao kratak predah, da bi nakon toga usledila najdublja anksioznost.
Jer, ako je sve relativno, ako je život tek bujica bez oblika ili cilja, u čijim poplavama ne može potrajati apsolutno ništa što bi se spasilo, osim same promene, čini se da je to nešto u čemu “nema budućnosti”, a samim tim ni nade.”
Alan Vots
Mudrost nesigurnosti: Poruka iz doba anksioznosti