PRIRODNI FENOMENI…

tamoiovde-logo

 Znate li koji organizam je najveći na planeti?

Ovaj živi organizam se prostire i preko korenja drveća u šumi Malher u Oregonu i zahvata 965 hektara. Možete li da pretpostavite o čemu je reč?

thumbnail.php

Foto: Profimedia

U pitanju je medna gljiva, čije su spore praktično nevidljive pod mikroskopom, a koja se razvija već oko 2.400 godina, ubijajući sve drveće koje raste u njenoj blizini.

„Kada se nalazite na zemlji, nećete primetiti gigantsku pečurku, već samo mrtvo drveće“ , kaže botaničarka Tina Derzbah.

Gregori Filip, profesor saradnika na Državnom univerzitetu u Oregonu kaže da za sada nije utvrđeno da je ijedan živi organizam veći od ove pečurke. Pre ovog, najveći živi organizam bila je pečurka pronađena 1992. godine u Vašingtonu.

Ova gljiva pronađena je sasvim slučajno. Naime, kako bi se razrešila misterija mrtvog drveća i kako bi se zaštitile šume, Ketrin Parks, je uz pomoć fotografija snimljenih sa visine uočila izumrlo drveće, potom je prikupila uzorke njegovog korenja i došla do zaključka da je reč o gljivi. Ova gljivica se manifestuje na površini u vidu pečuraka zlatne boje koje niču posle kiše. Neverovatno je da ove pečurke nisu otrovne.

Naučnici pretpostavljaju da je suva klima u Oregonu idealna sredina za razvoj ovih organizama, koji se sporama šire neverovatnom brzinom zahvatajući nezamislive površine.

Izvor:nationalgeographic.rs

____________________________________________________________________________________

Veličanstvena priroda: Sablasna lepota pečuraka

Strast šezdesetosmogodišnjeg Tejlora Lokvuda nije uobičajena, ali je veoma zanimljiva i od nje zastaje dah – on svoje dane provodi putujući po svetu i fotografišući neverovatne fluorescentne pečurke.

U svetu se može naći 65 vrsta bioluminiscentnih pečuraka, koje noću sjaje gotovo nestvarno, a Lokvud je ovekovečio najlepše primerke koje je naišao u Brazilu, Kini i na Madagaskaru.

Kako on objašnjava, fotografisanjem pečuraka počeo je da se bavi slučajno – nakon što se iz Nju Orleansa preselio u Kaliforniju, jednog dana je kroz prozor ugledao neverovatne pečurke kako sijaju u mraku.

„Iste nedelje sam kupio foto-aparat, a ostalo je istorija“, kaže Lokvud. „Tokom svih ovih godina, napravio sam mnogo fotografija – previše da bih ih se svih setio. Ali se, bez sumnje, jedno od najboljih večeri dogodilo kada sam fotografisao bioluminiscentnu pečurku Mycena lucentipes pod sjajem punog meseca u Brazilu.“

Pogledajte fotografije: nationalgeographic.rs

____________________________________________________________________________________
Priredio: Bora*S

PET NAJZELENIJIH GRADOVA NA SVETU…

tamoiovde-logo1Predstavljamo vam pet gradova u kojima se najviše brine o životnoj sredini.

Rejkjavik, Island

rejkjavik_islandU Rejkjaviku živi samo 115.000 ljudi, međutim uticaj ovog grada na svet je impresivan. Island planira da potpuno ukine zavisnost od fosilnih goriva do 2050. godine i da postane ekonomija koja se zasniva na vodoniku.

U ovom trenutku, Rejkjavik dobija energiju za grejanje, toplu vodu i električnu energiju u potpunosti od hidroelektrana i geotermalne energije. Oba ova resursa su obnovljiva i ne ispuštaju gasove sa efektom staklene bašte. Njihov javni saobraćaj takođe koristi autobuse na vodonik i tako konkuriše da postane najčistiji grad u Evropi.

 Portland, SAD

portland_usa_03Iako nekoliko američkih gradova konkuriše da uđe na ovu listu, Portland je bio prvi koji se fokusirao na alternativne vrste saobraćaja sa tramvajima i ogromnom mrežom biciklističkih staza da bi građane odvratio od vožnje automobilom. Takođe je prvi grad u Americi koji je započeo program smanjenja izduvnih gasova i inicijativu da se objekti grade od održivih materijala.

 Kuritiba, Brazil

kuritiba_brazil_02Ovaj brazilski grad se fokusira na održivosti korišćenjem zelenih metoda. Ima 28 parkova i njihova površina, zajedno sa nerazvijenom površinom, je 20 miliona kvadratnih metara.

Jedan od parkova leži na mestu gde je nekada bila favela (nelegalno naselje). Ljudi su iseljeni na mesto posebno izgrađeno za siromašne, a od tog prostora napravljen je park u kome se danas nalaze staze za džoging, mesta za piknik i gde ovce pasu travu umesto kosilica. Umesto da grade nove transportne sisteme, gradski planeri su odlučili da iskoriste na što bolji način postojeću mrežu puteva i izgrade visoko funkcionalan autobuski saobraćaj. To se pokazalo toliko uspešnim da su mnogi svetski gradovi usvojili Kuritibin model.

Malme, Švedska

malme_svedska_01Malme je veliki grad koji je fokusiran na zelene površine. To je jedan od najvećih gradova u Švedskoj i poznat je po svojim parkovima, ali i po održivom urbanom razvoju. Čelnici grada menjaju naselja u susedstvu u ekološki prihvatljiva.

Pošto je recesija skoro zbrisala industrijsku bazu Malmea osamdesetih godina prošlog veka, grad je imao šansu da krene iz početka. Zapadna luka funkcioniše uz pomoć obnovljive energije, uključujući energiju vetra i sunca, dok se organski otpad pretvara u biogas.

U Augustenborgu, predgrađu Malmea, krovne bašte izoluju kuće, a sistem zajedničkog korišćenja automobila koje pokreće biogas ili etanol i putevi koji su prilagođeni pešacima i biciklistima smanjuju korišćenje automobila.

 Vankuver, Kanada

vankuver_kanada_01Vankuver ljudi pamte po tome što je pokušao da napravi Zimske olimpijske igre održivim, ali svakodnevno razmišljanje čelnika i stanovnika ovog kanadskog grada je ono zbog čega se on nalazi na ovoj listi. Devedest odsto Vankuvera je snabdeveno električnom energijom iz hidroelektrana.

Vetar, sunce, talasi i plima pomažu da grad ostane zelen. Plus, imaju velike planove za budućnost. Zelene zgrade, zelena ekonomija, zeleni transport, čist vazduh i voda su samo neki od ciljeva koje su građani Vankuvera sebi postavili za 2020. godinu.
Izvor:ekokuce.com

___________________________________________________________________________

PRIZORI SADAŠNJI I POTONJI…

TAMOiOVDE-logoBioluminiscentne pečurke

images-2013-Lockwood_2133542_398246450Na desetine bioluminiscentnih pečurki, čije zelene stabljike sijaju obasjane svetlom punog meseca, klija iz mrtvog debla.
Ova vrsta – Mycena lucentipes – raste na stablima cvetajućeg drveća u prašumama Brazila i Portorika.

Nepoznato je da li je jestiva.
Izvor:nationalgeographic.rs



Večno svetleće gljive odnosno Micena lukaeterna rastu u ostacima Atlantske šume u blizini Sao Paola, Brazil. Emituju vrlo jarku žutozelenu svetlost 24 sata dnevno iz svojih gelom obloženih pora. Uzorak DNK te vrste gljiva koji je zapravo sinteza gena što potiču iz pet različitih regija omogućava naučnicima razumevanje porekla i razvoja bioluminiscentnih gljiva. Od 1.5 miliona vrsta gljiva na zemlji, samo je 71 vrsta poznato po svetlećim svojstvima, a Micena lukaeterna je jedna od vizuelno najupečatljivijih među njima.
Izvor:dnevno.hr


DA LI STE ZNALI: SVETLEĆE PEČURKE

svetlece_pecurke_2-150x150

foto:neobično.rs

svetlece-150x150

foto:neobično.rs

svetlece_pecurke_5-150x150

foto:neobično.rs

„Lisičja vatra“ (Foxfire), takođe ponekad nazvana „vilinska vatra, vrsta je gljive koja svetli u mraku.
Iako nije poznato koja je svrha ovog svetla, pretpostavlja se da ono ima za cilj da privuče insekte da prošire svoje spore, ili da deluje kao upozorenje gladnim životinja, pa bi svetlost upućivala na to da je gljiva otrovna.

Na sugestiju Bendžamina Frenklina, ove su gljive bile korišćene kao osvetljenje na jednoj od prvih podmornica.
Zanimljivo je da je prvi pisani dokument o ovoj gljivi zabeležio još Aristotel, 382. godine pre nove ere, gde je opisao da je, za razliku od vatre, svetlost ove gljive hladna.
Iako je svetlo uglavnom slabo, u nekim slučajevima može biti dovoljno jako da pod njim može da se čita.
Ako vam je stigao visok decembarski račun za struju, ove svetleće pečurke dobar su način da smanjite potrošnju svoje električne energije.
Izvor:pokazivac.com


Svetleće pečurke koje rastu u Japanu

timthumb.phpTokom kišnih sezona u delovima Japana po raznim šumama počinju da rastu svetleće pečurke. Hemijska reakcija u njima proizvodi enzim koji im omogućava da emituju svetlost. Naučnici još nemaju pravo objašnjenje za ovaj fenomen jer je skoro otkriven.

Izvor:neobicno.com


Svetleće biljke bi mogle da zamene ulično osvetljenje

339850_svetleca-biljka_ffAmerički naučnici su genetski modifikovali biljke kako bi svetlele u mraku i koje bi uskoro mogle da zamene ulično osvetljenje, prenosi “Dejli mejl”.
Genetičari su u biljke preneli gene iz svitaca koji su zaslužni za svetljenje ovih insekata.

Naučni tim iz Kalifornije se nada da će uskoro moći da modifikuje i veće biljke i drveće kako bi u budućnosti predstavljali prirodnu alternativu električnim svetiljkama.

Za dobijanje svetlećih biljaka naučnici su iskoristili enzim luciferaza ( od latinskog lucem ferre – nosilac svetla) koji se nalazi u genima bioluminescentnih bića kao što su svici, neke vrste meduza, gljiva, bakterija…

Oni su zatim pomoću posebnog softvera u laboratoriji dizajnirali nove sekvence DNK sa ovim enzimom, koje su ubacili u agrobakterije – bakterije koje mogu da prenesu svoje gene na biljke.

Na taj način su naučnici uspešno napravili male biljke koje svetle, ali su im potrebna dodatna novčana sredstva kako bi genetski modifikovali velike biljke.
I. Kešanski

Izvor:blic.rs


Priredio: Bora*S

 

BRAZILE, USTANI I VRATI SE…

TAMOiOVDE___________________________________________________________________________________________

Brazil u suzama
Brazil je u suzama, zemlja fudbala je u suzama posle katastrofe svoje reprezentacije u polufinalu Svetskog prvenstva.

118092281953bc926ed4b12130701026_w640Brazil je doživeo najteži poraz u istoriji, pošto je Nemačka u Belo Horizonteu slavila sa neverovatnih 7:1.
Ovo je ujedno bio i najubedljiviji poraz nekog domaćina Mundijala, a Nemačka je postala prva reprezentacija koja je sedam puta tresla mrežu protivnika u polufinalu.

Nemci će imati priliku da naprave više u odnosu na prethodna dva prvenstva, kada su završavali na trećem mestu.

39767618753bc908292b17592074652_w640Pobednik ovog meča u borbi za titulu igraće protiv Argentine ili Holandije.

Ništa nije govorilo da će biti tako, pošto su Skolarijevi izabranici bolje otvorili meč i imali inicijativu u uvodnim minutima.

Međutim, rano primljen gol potpuno ih je paralisao, a onda je usledio „Blickrig“ Nemaca koji su za šest minuta postigli četiri gola. Do kraja Brazil nije uspeo da se oporavi i doživeo je najteži poraz u istoriji.

140095343153bc9081e77ff870808026_w640Brazil je okončao period od 38 godina bez poraza na domaćem terenu, ali je to uradio na najgori način. Crni dan u istoriji brazilskog fudbala.

Brazilci su bili oslabljeni neigranjem najboljih igrača Nejmara i Tijaga Silve, ali i pored toga niko nije očekivao da će se nešto slično desiti. Nemačka je nemilosrdno rušila mnoge rekorde, izjednačen je najteži poraz Brazila (6:0 od Urugvaja 1920. godine), a prvi put u istoriji neki brazilski golman primio je sedam pogodaka.

Selektor ‘Selesaa’ Luis Felipe Skolari izjavio je da je krivica za ovu katastrofu isključivo njegova, dok se David Luiz izvinio svim Brazilcima.

Predsednica Dilma Rusef takođe je tužna zbog poraza nacionalnog tima.

93430100853bc9269cb638848610740_w640U senci ubedljive pobede i mnogih negativnih rekorda ostala je činjenica da je Miroslav Kloze postao najbolji strelac u istoriji svetskih prvenstava sa 16 golova. Kloze je prestigao Ronalda i osamio se na čelu večne liste.

Selektor ‘pancera’ Joakim Lev istakao je da i pored ubedljivog trijumfa tim mora ostati skroman i ponizan, dok je najbolji pojedinac meča Toni Kros naglasio da je ovo bila najbolja predstava Nemačke otkad on igra.

Iako je Kloze oborio rekord Ronalda, njegov saigrač Tomas Miler preti da mu preotme čelo večne liste strelaca, na nekom od budućih šampionata.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

 

_____________________________________________________________________________________________________

Predsednica Brazila: Tužna sam, kao i svi
Predsednica Brazila Dilma Rusef podelila je tugu sa svojim narodom posle ubedljivog poraza 7:1 od Nemačke u polufinalu Mundijala.

145576864053bc7ed032f50114327892_w330“Kao i svi Brazilci, veoma sam tužna zbog poraza. Saosećam sa svima nama, navijačima i igračima“, napisala je predsednica na Tviteru, ali nije dozvolila sebi da bude pesimista, već je pokušala da oraspoloži sugrađane.
“Ne smemo da budemo slomljeni. Brazile, ustani, otresi poraz i vrati se“, dodala je Dilma Rusef.

Uprkos tome, Brazilci na stadionu pogrdno su skandirali predsednici pri rezultatu 0:5, a nepristojne pesme na njen račun pevale su se oko tri minuta.

Mnogo je bilo protesta pre i tokom SP zbog velikih troškova održavanja Mundijala, a nadajmo se da posle ubedljivog poraza ipak neće biti ozbiljnijih nereda.

Izvor:b92.net

_____________________________________________________________________________________________________

RIO JE SAN, SVE OSTALO JE ŽIVOT…

TAMOiOVDE_____________________________________________

Sjaj i beda Rio de Žaneira!

Rio je san, a sve ostalo je život, reči su direktora NVO „Sigurna pozicija“, Dejana Nestorovića, koji se pred sam početak Svetskog prvenstava u fudbalu 2014. našao mesec dana u najegzotičnijoj zemlji na svetu, Brazilu, popularnoj zemlji fudbala, lepih žena i sambe, a za „alo.rs“ donosi priču iz jednog od najsiromašnijeg, a najsrećnijeg dela na svetu faveli ,,Cantagalo’’ koja se nalazi u srcu Rio de Žaneira, iznad jedne od najpoznatijih svetske plaža, Kopakabane.

107066_ArGENTINA-I-BRAZIL-196-1281366702_afRio de Ženeiro 2013. je proglašen svetskom top jedan najboljom destinacijom na svetu, a ove godine će primiti najvatrenije poklonike fudbala.

 Favela Cantagalo najsiromašniji, a najsrećniji deo na svetu

Brazil je san mnogih, ali sve ostalo u Brazilu je život. Da, upravo tako neverovatna zemlja ,,amazing’’, puna toplih boja, sreće, radosti, ali i čežnje mnogih njenih građana da barem jednom vide Evropu. Ali, svoj život u latino-američkom gradu Riju, mnogi njegovi stanovnici ne bi menjali nizašta na svetu.

108333_rio_afZa svakog stanovika Rija najvažnija četiri životna elementa su: okean, sunce, fudbal i samba. Ova četiri životna elementa spaja porodica. Sve ostalo u životu za njih nije važno. Za građane Brazila, novac nije bitaN. Važan je samo njihov osmeh na licu, koji je lep bez obzira da li je njihov dan skroman ili ne. Zapravo, 95 posto ljudi u Brazilu živi na granici siromaštva, ali u opet su i uživaju u moru, suncu i vodjenju ljubavi.

Brazilci igraju fudbal na Kopakabani, dok policija češlja favele

Kopakabanina je najslavnija brazilska turistička džet set lokacija, prostranstvo belog peska od 4 km, sa obiljem poznatih lanaca hotela, mesta glamura i romantike. Ova plaža je proprište nabildovanih surfera i lokalnih mladića koji vežbaju na otvorenim ,,teretanama ‘’ i sportskim terenima za futvolej uz sam Atlantik, dece koja več kao mala jašu na talasima, fatalnih brazilskih ženskih guza i bogatih turista iz čitavog sveta. Naravno „kokosovo mleko“ iz ledeno ohlađenog kokosa je pravo zadovoljstvo i pruža potpuni užitak dok oko turista trčkaraju vrele Brazilke u tangama, sa utegnutim dekolteima.

67260_adam-jones-ph.d.--ulice-salvedora_afSve ovo je san, dok se pravi život odvija samo na pet minuta od glamurozne Kopakabane u naselju koje je poznato kao favela, favela Kantagalo. Takvih naselja, ima mnoštvo. Nalaze se u brdima, a do kuća vode strme stepenice i vozići. Kuće su jarkih boja, sa obiljem murala, često bez prozora, a baze su narko mafije i kriminala. Favela Cantagalo je jedna od miroljubivih fafela. Njeni stanovnici su dosta „frendli“ raspoloženi u jednu ruku, ali ima onih grupica koje su u znatnoj meri kriminalizovane i divlje naravi.

67271_mr.boombust--naselje-na-reci-rio-negro_afUkoliko malo dublje zađete izmedju zidova kuća, možete biti sigurni da će vas neko opljačkati i to tako što će vam u sred bela dana uvući ruke u džepove.

Žene nemaju opasnost da će biti silovane ili otete, jer Brazilci izuzetno poštuju žene i obasipaju strankinje poljupcima pri prvom susretu. Međutim, gotovo sigurno i izvesno postoji opasnost u vazduhu da će biti opljačkane ili iskorišćene od strane nekog žigola, ako su slobodne.

Policija pred sam mundijal, upada više puta u toku dana i noći sa automatskim oružjem i „čisti“ kuće u faveli Cantagalo od velike količine droge. Nedeljom u Riju je lakše kupiti drogu na ulici, nego zameniti evre u menjačnici. Ono što je, možda, za nas šokantno za njih je normalno, da vam na svakom koraku u Riju nudi kokain ili marihuana.

67274_overkindman--plaza-ipanema-u-riju_af

Foto: overkindman/flickr.com

107068_ArGENTINA-I-BRAZIL-213-1281367175_afEnergija u favelama nalikuje najviše onoj karnevalskoj, svi su izuzetno raspoloženi, muzika se čuje na sve strane, a njih nije briga za sutra bitno je samo sada, šta imaju da pojedu i popiju.
Iako se beda i prljavština vide i osećaju na svakom koraku, ljudi su u favelama puni toplih osmeha. Ukoliko ih počastite pićem u nekoj od lokalnih kafanica u glavnoj krivudavoj ulici, a oni će rado pozirati sa vama i zabavljati vas do zore.

Ako ste ikada zamišljali raj, onda su vrata raja na Ipanemi!

Ako ste ikada zamišljali raj, onda su vrata raja na svetskoj plaži Ipanema. Na ovoj džet set plaži spajaju se nebo, more i sunce u tirkiznim bojama, lepše nego bilo gde na svetu. Ipanema je plaža mladosti i različitosti. Sve „puca“ od lepote i savršeno izvajanih tela devojaka i mladića. Ljudi na ovoj plaži su opsednuti fizičkim izgledom i svi vežbaju na otvorenom pored Atlanskog okeana, a tu su i otvoreni štandovi za masažu.

Samu Ipanemu od Kopakabane odvaja Arpador. To je je čuvena stena iza koje je jedan od najlepših pogleda, dok se u pozadini izdiže veličanstveno brdo Dois Irmaos.
Na Ipanemi je zalazak sunca fenomenalan, jer sunce zalazi iza brda sa desne strane (kada ga gledate ka okeanu), i tada svi počinju da tapšu, a mnogi parovi i da vode ljube, jer zabava tek počinje. Uz čokoladne bobice čuvenog voća asai i soka od kokosa, energija i potencija za vođenje ljubavi su na ovoj plaži baš tada na vrhuncu.

57278_jorgebrazil-marakana_af

Marakana je najveći stadion Južne Amerike foto: JorgeBrazil/flickr.com

U Brazilu fudbal je život!
Fudbal se u ovoj egzotičnoj zemlji igra svih 365 dana u godini, 24 sata. Fudbal ovde nije samo stvar igre, već stvar savršenenog spoja ljudskog habitusa i ljudske energije. Deca ga uče igrajući se na peščanim plažama Atlantika, dok jačaju mišiće surfovanjem na jakim talasima. Tako nastaju, od malih nogu talenti ovog sporta, najbolji na svetu. Većina ovih mališana je rođena u bednim uslovima u favelama, ali prirodno bogatstvo Rija prosto razvija vrhinske sportiste.

Na Kopakabani deca od sedam godina igraju fudbal bolje nego mnogi profesionalni fudbaleri u nekim klubovima na Balkanu. Procenjuje se da deset hiljada Brazilaca igra fudbal u svetu, jer sam Brazil ima najbolje uslove za nastanak jednog vrhunskog fudbalera- pesak, okean i sunce – neverovatna energija.
Svež kiseonik, hrana iz mora i sunce su Božiji dar za nastanak vruhunskog sportiste, ali samo oni najsrećniji okuse slavu i zarade novac na svetkim zelenim travnjacima. Ostali, ipak ostaju na Kopakabani igrajući fudbal do smrti na pesku i atrakcija su za turiste. U Riju su televizori na ulicama, fudbal se gleda non–stop i ceo grad navija i bodri svoje klubove.

Rio je san, sve ostalo je život
Svaki muškarac ima želju da poseti Brazil, zbog lepih žena makar jednom u životu. U Riju se žene poštuju sa puno ljubavi i romantike, a fudbal je strast koja se voli. Brazil je definitivno zemlja, najlepših boja, okena i neba koje se danonoćno prelivaju nad Rijom.

Život je jako kratak. Posetite Brazil, jer Rio je san, a sve ostalo je život!

Izvor:superodmor.rs/ Alo.rs / Dejan Nestorović


SIMFONIJA PRIRODE, NINFA…

TAMOiOVDE___________________________________________________________________________________________________________________________

BOTANIČKA OAZA :NINFA, NAJROMANTIČNIJA BAŠTA NA SVETU!

Aranžmani biljaka iz celog sveta pružaju vrtu sofisticirani ali ipak prirodni izgled, a bašta je dom 1.300 različitih vrsta biljaka uključujući i retke biljke iz Brazila, Irana, Severne Afrike

ninfa-botanicka-basta-italija-romantika-1369817477-317547

Foto: Printscreen

  Retke biljke, začarane ruševine i zvuk vodopada: botanička oaza Ninfa u blizini Rima, rađena u „engleskom stilu“, proglašena je za „najromantičniju baštu na svetu“.

Bašta potiče iz 19. veka kada je aristokratska porodica Kaetani preuzela zemlje koje su vekovima bile napuštene u blizini Ninfe, grada koji je napušten još u srednjem veku.

Grad koji je nekada imao 150 kuća i sedam crkava bio je stajalište za hodočasnike i trgovce na drevnom rimskom putu, ali je uništen građanskim ratom da bi potom postao utočište umetnika.

Ninfa nije samo bašta, ona ima dugu kulturnu istoriju„, rekao je AFP-u Lauro Marčeti, šef Fondacije Rofredo Kaetani koja menadžeriše baštu udaljenu 70 kilometara od Rima.

TamoiOvde-index1

Foto:media1.rs

Kaetanijeva majka, Engleskinja Ejda Vilbraham, osnovala je botaničku baštu.
Kaetani, muzičar i štićenik mađarskog kompozitora Franca Lista, osmislio je potočiće i vodopade stvorivši tako opčinjavajuće melodije bašte.

„Noću na mestu koje zovemo ‘slavujevim’ čuje se pravi koncert ptičjih pesama i vode“, rekao je Marčeti.

Kaetanijeva supruga, Amerikanka Margerit Čapin dodala je bašti ruže, irise, petunije i paviljon bambusa i često je pozivala svoje prijatelje – Virdžiniju Vulg, Tenesi Vilijamsa, Trunapa Kapotija, kao i italijanskog pisca Alberta Moraviju i režisera Pjera Paola Pasolinija.

Mnogi su bili inspirisani ruševnim rimskim mostom, bivšom carinarnicom i vodama punim pastrmke i flore.

Ispod likova carinarnice, gde odrazi vode igraju po zidovima, italijanski pisac Đorđo Basani naposao je svoj poznati roman „Vrt Finci-Kontijevih“.

„Nešto pred smrt vratio se ovde poslednji put. Bio je veoma bolestan i uz težak uzdah mi je rekao: ‘Sada mogu da umrem'“, rekao je Marčeti.

Aranžmani biljaka iz celog sveta pružaju vrtu sofisticirani ali ipak prirodni izgled, a bašta je dom 1.300 različitih vrsta biljaka uključujući i retke biljke iz Brazila, Irana, Severne Afrike. Banane, američki ljiljani i japanski javor takođe se mogu videti pored ruža koje su obgrlile 21 metar visok čempres.

Vrt je između aprila i novembra prepun cveća koje je posadila Lejla, ćerka Rofreda i Margerit Kaetani i slikarka koja je preminula 1977. Lejla je bila poslednja iz loze Kaetanija i Marčetiju je predala vođenje Ninfe i pravila o organskom baštovanstvu.

236525740

foto:svetplus.com

  „Ova bašta je jedno od čuda Italije. Dobro je održavana, prava simfonija prirode i kapaciteta čoveka da kultiviše ovakvo mesto“, rekao je Patrik Henesi, irski ambasador u Rimu.

  Australijski izaslanik Dejvid Riči redovni je gost bašte.
„Volim da sedim, slušam ptičji poj i zvuk vodopada. Bašta je toliko romantična sa vodom, ružama i ruševinama. U Australiji imamo vodene biljke, akacije i eukaliptuse ali ništa slično ovome“.

Kako bi je sačuvali, Fondacija organizuje posete uz vodiča od aprila do novembra i godišnje vrt poseti oko 55.000 posetilaca.
Moramo da poštujemo mir ptica i leptira„, kaže Marčeti.

Baštu je ove godine posetilo, u jednom danu, rekordnih 3.972 posetioca iako se vrt ne reklamira već se do njega dolazi „usmenom“ preporukom.
Od prodaje karata finansiraju se plate petoro baštovana ali su šefovi baste odlučni da vrt ne postaje masovni biznis.

Ninfa nikada neće biti komercijalno mesto ispunjeno limenkama koka-kole, plastičnim kesama i opušcima„, kaže Marčeti.

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=BCYhlu50s0w

Izvor:kurir-info.rs

_______________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Priredio:Bora*S

ZANIMLJIVE GRAĐEVINE …

TAMOiOVDE__________________________________________________________________________________________________________

 U ovom uzboru našle su se zgrade koje odudaraju od stereotipnih građevina, za koje se može reći da predstavljaju i jedinstvena umetnička dela.

____________________________________________________________________________________________________________________

Foto izvor: BizLife

MESTO GDE SE ČOVEK KLANJA PRED PRIRODOM…

TAMOiOVDE______________________________________________________________________________

   IGUASU VODOPADI

Kako li to izgleda kad se Bog razbesni jer mu smrtna žena nije uzvratila ljubav?

v1Jednostavno – rascepi reku napola i stvori vodopade kakve svet nije video! Tako su, barem, verovali Guarani Indijanci. Prelepa Indijanka Naipi, i pored božanskih ponuda, odlučila je da krene za svojim dragim Tarobom u kanuu.

Ipak, Božji gnev ubrzo ih je sustigao, a kazna je bila večan pad niz „veliku vodu“, što je u prevodu s njihovog jezika značenje imena grandioznih vodopada Iguasu.

Prvi Evropljanin koji je otkrio vodopade bio je španski konkistador Alvar Nunjez Kabesa de Vaka 1541. godine, samo godinu dana posle njegovog postavljenja za guvernera tadašnje države Rio de Plate, koju su činili današnji Paragvaj, Argentina i daleko manji deo Brazila (u njegovu čast jedan od vodopada na argentinskoj strani je nazvan po njemu). Posle toga se o vodopadima ništa nije ni čulo ni znalo do kraja 19. veka, kada ih je ponovo otkrio izvesni Boseli, po kojem je, takođe, nazvan jedan od vodopada.

v2Iako je na samo nekoliko kilometara jedna od najmoćnijih južnoameričkih reka Parana, vodopadi se nalaze na mnogo manjoj, njenoj pritoci Iguasu, koja deli Brazil i Argentinu i uliva se u Paranu na tromeđi s Paragvajem.

Kao bela lepeza u prašumi, u polukrugu od 2.700 metara vodena masa Rio Iguasu obrušava se u dubinu u velikom luku preko više od 270 pojedinačnih vodopada. To je prosečno 1.700 kubika vode u minuti, a u špicevima i do 7.000! Neki od vodopada dostižu visinu od 82 metra, ali većina je visoka oko 65 metara.

Najveći i najpoznatiji je čuveni vodopad Đavolje grlo (Garganta del Diablo), ogromna litica u obliku latiničnog slova „U“, širine 150 i dužine 700 metara, s koje se neverovatna količina vode obrušava velikom brzinom praveći pritom zaglušujuću buku.

Hučeći spektakl

v3Do vodopada je relativno lako stići. U blizini se nalaze gradovi Foz do Iguasu (brazilski deo) i u Puerto de Iguazu (argentinska strana), do kojih se može doći avionom iz Buenos Ajresa za sat i po. Prilaz vodopadima je danas veoma olakšan jer su izgrađene brojne stazice koje vode duž celog vodenog spleta.

Najpristupačnije su gornja i donja staza. Gornja je dosta kraća i duga je oko 800 metara, a okružuje je spektakularno Đavolje grlo. Posetioci mogu da priđu vodopadima relativno blizu ako su spremni da se dobro pokvase.

Donja staza je dosta duža i vodi do drugih vodopada, od kojih su najpoznatiji Dos Hermanas, Boseli, Ramirez, Čiko i San Martin. Svi su visoki između 40 i 60 metara i pogled na njih pruža neponovljiv doživljaj. Dos Hermanas, iako je samo osam metara visok, veoma je zanimljiv jer se njegovim obrušavanjem stvara čaroban prirodni bazen. Čiko i Boseli se razbijaju na dva dela i stvaraju neverovatnu sliku, a kapljice vode koja prska služe kao prirodni rashlađivač na tropskih 30°C.

v5Nešto dalje su vodopad Mibigua, Adam i Eva, a na kraju dolazi San Martin, zaglušujući i hučeći spektakl koji zadivljuje svojom snagom vode koja se razbija o stene. U nastavku formira se drugi vodopad kojim se završava šou koji je počeo 70 metara više, i sve to uz večnu izmaglicu i poneku dugu. Malo više u odnosu na ove vodopade nalaze se El Eskondido, Dos Moskueteros, Rivadavia, Penjon i Mitre. Cela ova serija se završava živopisnim vodopadom Union, čije se vode u bujicama slivaju ka ogromnom Đavoljem grlu.

Polovina ovog vodopada pripada Brazilu, sa čije strane se pruža spektakularniji pogled na vodeno čudo, ali je argentinska strana daleko interesantnija za obilazak. Za one malo smelije, koji bi hteli bliže da priđu prokuljaloj peni koja se stvara od obrušavanja vode, postoje ture gumenim čamcima koje vode gotovo u sam centar zbivanja. Postoje i ture helikopterima iz kojih može bolje da se vidi ovaj prirodni spektakl, ali je cena visoka.

Život koji buja

v6Da bi se ovaj prirodni fenomen zaštitio od negativnog uticaja čoveka, ali i ceo tropski ekosistem koji ga okružuje, Argentina je 1934. godine osnovala Nacionalni park „Iguasu“, koji se prostire na površini od 67.630 hektara.

To je samo deo parka, pošto su i Brazilci svoj deo vodopada i okruženja proglasili nacionalnim parkom.

Ali ono što ovo čudo prirode čini posebnim jeste život koji naprosto buja na svakom koraku. Neprestana buka papagaja, šarenilo boja kakve se mogu videti samo u ovom delu sveta i večno zelena boja prašume u kojoj raste više od 2.000 različitih endemskih vrsta biljaka, potpuno razoružavaju posetioce.

Tu je svoj dom pronašlo i više od 450 vrsta ptica koje mogu da se posmatraju rano izjutra i u sumrak. Tada se često mogu fotografisati tukani i are, koji krešteći prave nesnosnu buku.

v7Posebno su interesantni tukani (naslovna strana) jer znaju nepomično da stoje na grani, kao da su preparirani, i onda da naglo naprave pokret i zakrešte najstrašnijim „kra“.

Što bi rekao jedan prolaznik: „Ni lepše ni čudnije ptice, niti ružnijeg glasa!“

O nebrojenim vrstama insekata ne treba ni govoriti, a posebno su interesantni leptiri najrazličitijih boja i šara.

Veoma značajna je zaštita mnogih ugroženih vrsta koje žive u prašumi, poput jaguara i ocelota, koji uspevaju da opstanu samo zahvaljujući zaštiti u nacionalnom parku.

Na kraju…

v8Stotine hiljada godina bilo je potrebno vodi, blatu i kamenju da izvajaju i vodopadima daju današnji oblik. Međutim, promene se i dalje događaju. Neki naučnici čak predviđaju da će sadašnja panorama za sto godina nestati. Umesto brojnih vodopada tu će ostati samo veliko Đavolje ždrelo. Šteta!

Vodopadi Iguasu možda nisu poznati kao Viktorijini ili Nijagarini, ali su najveći po površini koju zauzimaju i daleko, daleko grandiozniji.

Nije slučajno Eleonora Ruzvelt napisala u knjigu utisaka posle posete vodopadima: „Jadna, jadna Nijagara!“

ekopedia.rs


 

BOJE, TVOJE I MOJE…

TAMOiOVDE___________________________________________________________________________________________________________

BOJADISANJE SUSRETA

two-rivers-colliding-geneva-switzerland-rhone-and-arve-rivers_2

Confluence of the Rhone and Arve Rivers in Geneva,
Switzerland

   Ušće je kraj i početak.

   Ušće je mesto susreta.

   Ušće je dodir i zagrljaj. I poljubac,   može biti.

   Ušće je tačka spajanja.

   Ušće je međusobno prožimanje.

   Ušće je  početak  zajedničkog toka, kroz predele i vreme…

    Na fotografijama koje slede, lepotu susreta  detektujemo samo jednim nam podarenim čulom.

   Vidimo boje.

   I njihovo  susretanje…

   I u to se skoro pouzdamo. No,  šta uistinu o susretanju znamo?

 

  Bora*S

____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

passau-bavaria-germany-ilz-danube-and-inn-rivers-confluence

Confluence of the Ilz, Danube, and Inn Rivers in Passau,
Germany

confluence-of-ohio-and-mississippi-rivers-at-cairo-il-usa

Confluence of the Ohio and Mississippi Rivers at Cairo,
IL, USA

jialing-and-yangtze-river-confluence-chongqing-china

Confluence of the Jialing and Yangtze Rivers in Chongqing,
China

____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

4472582561_1758d81dab_b

Confluence of the Thompson and Fraser Rivers in Lytton,
BC, Canada

colorado-river-and-green-river-confluence-canyonlands-national-park-utah

Confluence of the Green and Colorado Rivers in
Canyonlands National Park, Utah, USA

confluence-of-the-rio-negro-black-and-the-rio-solimoes-sandy-near-manaus-brazil

Confluence of the Rio Negro and the Rio Solimoes near Manaus,
Brazil

___________________________________________________________________________________________________________________________________________________

confluence-of-the-alaknanda-and-bhagirathi-rivers-to-form-the-ganges-at-devprayag

Confluence of the Alaknanda and Bhagirathi Rivers in Devprayag,
India

mosel-and-rhine-rivers-confluence-in-koblenz-germany

Confluece of the Mosel and Rhine Rivers in Koblenz,
Germany

osijek-croatia-drava-and-danube-rivers-confluence

Confluence of the Drava and Danuve Rivers near Osijek,
Croatia

_______________________________________________________________________________________________________

Izvor fotografija: twistedsifter.com

HRANI RIBU DA TE GRIZE…

TAMOiOVDE________________________________________________________________________________

Ogromna riba skočila iz vode i vukla čoveka za ruku

images

foto: jaysrods.com

 Jedan Amerikanac hranio je ribu sa doka u Islamoradi, Florida, kada je jedna od njih iskočila iz vode i ujela ga za ruku.

Postoji snimak incidenta, koji traje oko minut, na kojem se vidi kako se čovek bori sa ogromnom ribom tarpon i vuče je duž doka u pokušaju da oslobodi ruku.
Neki prolaznici su mu priskočili u pomoć.

Tarpon je skoro odvukao čoveka u vodu, kada je ovaj uspeo da se oslobodi.

Riba je prosto otplivala dalje.

Tarponi narastu do dužine od oko 1,5 do 2,5 metara i dosegnu težinu od 36 do 127 kilograma. Mogu se naći duž zapadnoatlantske obale, od Virdžinije do Brazila, i kod Kariba.

M. Milikšić /www.blic.rs

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Fhm8_1yUqug

GDE VAM JE NAJLEPŠE…

TAMOiOVDE________________________________________________________________________________________________

Zanimljiv intervju sa Harijem Micidisom, koji nam je kazao sopstvena iskustva o mnogim mestima i zemljama u kojima je boravio, prenosim u celosti  sa stranice Grupovina.rsBlog.

Kakva su vaša iskustva?

NAJBOLJA MESTA ZA ODMOR

Poznajete li nekoga ko je bio u doslovno svakoj zemlji na svetu?

Pa je, pošto ih je obišao sve, krenuo da obilazi i zabačene i malo poznate regione i odcepljene regione.

Razgovarali smo sa čovekom koji je uspeo da se zavuče bezmalo u svaki kutak na planeti. Preneo nam je svoje utiske, najbolje i najgore, o mestima na kojima je bio. Važna napomena – razgovor smo vodili na  srpskom (odgovore prenosimo bez ikakvih naknadnih ispravki).

Iako Grk, Hari Micidis je naučio srpski i to, videćete, odlično, a Srbija mu je jedno od najomiljenijih odredišta na planeti.

  1. Bio si doslovno u svakoj zemlji na svetu, tako da verovatno nema pozvanijeg čoveka da se sa njim razgovara na temu turizma i putovanja. Znam da sebe ne doživljavaš kao klasičnog turistu i da mesta ne posmatraš i vrednuješ očima običnog turiste pa me zanima koji su faktori koje uzimaš u obzir kada sastavljaš liste najomiljenijih i najmanje omiljenih zemalja, odnosno mesta na svetu.

Habarovsk (Sibir) – Šta može da se radi sa peskom…

 Svakako nisam turista. Pre nekoliko godina sam išao u Tunis sa prijateljem iz Srbije. Aranžman je bio sasvim u redu, nemoj me pogrešno shvatiti, ali ja sam patio. Naravno da nije do Tunisa – samo da više ne mogu biti među brucošima! Verovatno zvuči užasno oholo… U svakom slučaju, meni je mesto lepo kada su ljudi izvorni, nepokvareni, i više cenim mesta gde je turizam nepoznat pa su ljudi iznenađeni kada me vide ili kada shvate da ne znam njihov jezik (to se uvek desava u Brazilu pošto očigledno mogao bih da prođem za Brazilca, dok ne otvaram usta). Svakako mesto mora da ima nešto lepo da se vidi i radi, ali ponekad može to da bude samo prizor običnih ljudi koji žive svoj život, ništa više. Ili nešto od prirodne lepote ili možda lepe arhitekture ili bar atmosfere, u razvijenijim zemljama volim pešačke zone ili lep centar grada. Rusija ima jako lepih centara čak u najzabitijim gradovima. Bitno je za mene da postoji neka vrsta infrastrukture, recimo neki kafić, neki manje-više svetski restoran, lično ne mogu da budem recimo u nekoj pustiniji bez ičega jako dugo, nisam toliko veliki pustolovac! Takođe ocenim politiku i način života, istoriju zemlje kao doprinos svetu, bezbednost, lepotu ljudi (svakako da je bitna!), hranu i odnos cena-kvaliteta. Na kraju oduzimam poene svim zemljama koje su priznale Kosovo.

 2. Moram da primetim da je pre par godina Srbija bila vrlo visoko na listi najomiljenijih zemalja, ako se dobro sećam među prvih deset. Vidim da je sada ispala s top 10 liste. Kako je došlo do ove promene? A pre toga, kako je uopšte Srbija zauzela tako visoko mesto na tvojoj listi s obzirom na to da i nije baš poznata kao neko udarno turističko odredište?

Beograd – Vojni muzej

Sada je Srbija na 31-om mestu između 243 zemlje i teritorije, što nije uopšte loše. I dalje sam fasciniran i oduševljen Srbijom, koju smatram drugom otadžbinom (moja prva otadžbina Grčka je na 48-om mestu). Verujem da su Srbi u suštini jako fini i dobrodušni, istorijko nasleđe je zaista bogato, ima lepe kontraste sa severa do juga pa je smatram raznovrsnom, i da ne govorimo o pljeskavici i krempiti. Kao Grk sam uvek imao najbolju dobrodošlicu u Srbiji, naročito kada sam počeo da učim vaš jezik. Jeste da je Srbija malo pala na reng listi. Imao sam nekoliko ružnih iskustava sa ljudima, i takođe vidim da ništa se ne menja, nema napretka, sve je isto, fali ta dinamika koja je potrebna da zemlja bude u toku globalnih dešavanja. Da tražim novine danas ili u 2002. čitao bih iste stvari. u nekoj meri to je i lepo, zemlja ostaje staromodna i zato ima ‘šarm’ ali pošto Srbiju iskreno volim, želeo bih da vidim konkretne promene i srećnije ljude. Zato je Srbija dobila tek dvojku (od deset) kada je politika i način zaposljenja u pitanju. Ali imaće uvek čistu desetku što se tiče hrane!

  3.  Da se zadržimo još malo na Srbiji. Rado bismo čuli od tako iskusnog putnika, šta misli koje su srpske komparativne prednosti a koje mane kad je o turizmu reč? Da si savetnik srpskog ministarstva za turizam, šta bi ih tačno savetovao?

St Mary’s – Neočekivano mirno, ostrvo St Mary’s u lancu Scilly Islands, kod Kornvalije, Engleska.

 Smatram da do sada ne postoji poseban brending Srbije, sto je i prirodno – prioriteti su bili drugačiji. Međutim, to se svakako mora menjati što brže. Srbija ima ogroman potencijal za sve vrste turizma, od seoskog do gradskog do zimskog i avanturističkog. Video sam jako lepe brošure, i sajt turističke organizacije je jako dobro urađen, ali je pitanje ko će da ga traži tj. čovek koji će ga naći već zna i zanima se za Srbiju. Najlakše i najkonkretnije, što se već dešava, je razviti opciju ‘vikend’ destinacija, ali je problem što to ‘pomaže’ samo Beograd i okolinu. Da sam ja savetnik, organizovao bih za svakog turistu večeru u tipičnoj srpkoj kući. Ovo je nezaboravno iskustvo. Platio bih dobrovoljce da prihvate strance u kući na večeru, i na kraju da im daju i neki suvenir da bi imali šta da pokažu prijateljima kod kuće. Ono što je oduševilo i dalje oduševi mene svakako bi imalo isti uticaj i na druge. Inače, malo ko van Srbije zna za prirodnu lepotu zemlje i raznolikost među regionima. To treba istaknuti zajedno sa blagom propagandom kada su istorijska mesta u pitanju. Znam da nema dosta sredstava, ali smatram da je bitno da bude Srbija sve više prisutna na sajmovima širom sveta. Srbija se i dalje smatra divljom zemljom, to nije lako da se menja pošto se ružne stvari najteže zaborave. Svakako je potrebno strancima omogućiti boravak, bitno je da postoji nešto tipa ‘dnevna karta’ za saobraćaj i mnogo bolji kvalitet hotela, naročito van Beograda. I da ne govorim o autobuskoj i železničkoj stanici u samom glavnom gradu, što je često prvi utisak turista. Ali kada je brending u pitanju mislim da je prvi cilj da ubedimo same Srbe. Svi moji prijatelji iz Srbije letuju ili zimuju u inostranstvu. Svi se šepure kako su bili u Beču ili u Parizu, ali nisam čuo kako se neko ponosi da je išao u Tršić ili u Vrnjačku Banju. Mislim da je potrebno da se menja stav, da se veruje da je odmor u Srbiji ‘kul’. Kako to može, nemoj mene pitati, ipak nisam stručnjak!

 4. Balkan ne uživa baš neku zavidnu reputaciju u svetu i ljudi ga sigurno ne dovode automatski u vezu sa turizmom. Možeš li ovaj region u nekoj budućnosti da zamisliš kao top turističku destinaciju?

 Što se mene tice, jeste top. Uvek kažem da mi je najbolje na Balkanu, ali i ja sam Balkanac zar ne? Šteta što svi mene smatraju ludakom. Moramo biti realni, teško da Balkan bude top. U svemu novac igra svoju ulogu. Gledajte Emirate ili Brazil, sta rade da se promovišu, ali to je njima lakše pošto imaju ekonomsku moć. Balkan će uvek biti za one koje traže nešto više, nešto van običnih tokova, i nekako je teško da se ovde razvija porodični turizam, ali to ne znači da nema mesta za poboljšanje. Prvi korak bi bio ojačanje međubalkanskih saobraćajnih i kulturnih veza. Recimo, Rumunija je Srbiji komšija ali ipak i dalje važi kao nešto jako daleko, mnogo dalje nego, recimo, Nemačka. Rumunija je prelepa, zanimljiva, do neke mere ‘otkačena’ zemlja koju valja otkriti. Tako da smatram da bi bolja komunikacija među turističkim organizacijama na Balkanu dobro uticala na ‘unutrašnijem’ turizmu u regionu.

 Indonezija – U Fak Faku, nadam se da nije i beba na prodaji.

  5. Beograd se povremeno nađe na raznim listama gradova sa dobrim noćnim životom. Živeo si u njemu izvesno vreme, kako ti doživljavaš srpsku prestonicu? Ima li ona realne šanse da jednom postane top vikend destinacija poput Budimpešte ili Praga recimo? I, opet, koje bi to bile prednosti a koje mane Beograda kao turističke destinacije?

 Znaš, pišem ovo iz gradića koji se zove Fak Fak (zaista!) u Indoneziji, daleko od svega poznatog. Pročitao sam reč Beograd i odmah kao da me je pogodila neka struja, neka toplina, dobra energija. Beograd je predivan grad i čudi me da ljudi često kukaju kako je prljav i nefunkcionalan, to uopšte ne stoji. Mislim da Beograd ima više nego realne šanse da bude bolji od svih gradova u istočnoj Evropi, samo je u pitanju promocija, otvaranje boljih i jeftinijh avionskih linija, bolji kvalitet hotela i tako. Beogradu nista ne fali, ne znam čoveka koji je došao i da se nije oduševio. Ja nisam noćni tip, ali čujem da je provod odličan i da ima nešto za svaki ukus. Svakako su Srbi živi bez potrebe da budu pijani, što nije slučaj u nekim drugim zemljama.

  6. Zabave radi, daj nam svoju trenutnu top 10 listu zemalja i najgorih 10 s pratećim komentarima.

 Može. Samo da napomenem da kao zemlje smatram i autonomne teritorije, zato ih ima na mom spisku 243 (nisam ocenio 4 gde nisam bio dovoljno dugo i fali Tokelau koja je jedina autonomna teritorija gde nisam jos bio).

Top 10

Falklands – Slika priča same za sebe

 1. Falklands ostrva  – Divlja lepota, pingvini i stara britanska kultura kakve više nema u Britaniji. Ne može bolje.

2. Portugal – Najsimpatičniji, setni ljudi, lepi mali gradovi, zanimljiva istorija, fado.

3. Reunion (Francusko ostrvo na Indijskom okeanu) – Mešavina svih kultura sa francuskim šmekom i tropskom klimom. Francuzi ga namerno čuvaju za sebe, lukavi su.

4. St. Barts (Francusko ostrvo na Karipskom moru) – Suština francuske elegancije sa lepim plažama.

5. Brazil – Da li ovo moram da objasnim? Jednostavno …Brazil!

6. Bonaire (Holandsko ostrvo na Karipskom moru) – Pusto, nepoznato, mirno, imaćete plažu samo za sebe i ljudi su ‘holandsko’ vaspitani.

7. Island – Bio sam tamo drugi put u septembru i oduševio sam se skroz. Teško da se prevaziđe prirodna lepota sa vodopadima,

Island 1 – Jokulsarlon, glečer.

glečerima i gejzerima na svakoj strani. Ljudi, za razliku od ostalih Skandinavaca, su topli i brbljivi.

8. Novi Zeland – Prelepi pejzaži, dobri ljudi, otvorena i mešana kultura, odlična organizacija (smatram da imaju najbolju turističku organizaciju u svetu).

9. Argentina –  ‘Sestra’ Brazila, samo sto se govori španski, i da, ovde postoji i hladni jug, koji doprinosi raznolikosti.

10. Meksiko – Očigledno je da volim latinske zemlje, zar ne? Meksiko je najšarenija zemlja što postoji i svi su zaista bili prijatni a da ne govorimo o neverovatno niskim cenama.

Slede Turska, Zelenortska ostrva, Namibija, Izrael i Indonezija.

 Spisak užasa

10. Bahame – znam, znam, mislite da je ovde raj. Dok ne vidite bestijalno debele Amerikance u šorcevima i užasnu uslugu od nevaspitanog lokalnog stanovništva. Džabe im lepe plaže.

9. Saudijska Arabija – verovatno ću da poginem pošto ovde pišem. Bez dodatnih komentara.

8. Francuska Gvijana – Mada je ovaj deo Francuske zvanično deo EU, ne bi mogao biti više udaljen. Tu se ne može prošetati bez opasnosti od ljudi ili od komaraca.

7. Sudan – Istripovani službenici, poluzavršene zgrade na svim stranama, nepodnošljiva vrućina i muve.

6. Ostrvo Asension (Britansko ostrvo na Atlatiku) – Bio sam zaglavljen ovde 5 dana i samo da nisam poludeo. Nema ništa, ama ništa.

5. Južni Sudan – Kao Sudan, samo gore (ako je moguće).

4. Gvijana – Još vise istripovani i neprijatni službenici, opasno je svugde, i umesto da kombinacija lokalne i indijske kulture bude zanimljiva, samo bude čudna, ne uklapa se nikako.

3. Belize – Još jednom, džaba im more. Najgori ljudi što sam ikad sreo.

2. Vatikan. Da li moram ovo da objasnim? Gori od samog pape, nema plaža i sve je greh!

1. Gambija – Jadna Gambija, koja je inače popularna kod (verovatno tupavih) turista iz Engleske i Nemačke. Tipična zemlja gde ne radi ništa, ljudi te ‘gnjave’ čim izađeš iz hotela, sve je skupo zbog turizma i svi mrze belce pošto smatraju da su kolonijalisti. I nema ništa da se vidi osim sveopšte bede.

Da li sam previse nemilosrdan?

 7. Jako su mi zabavne tvoje statističke liste, među njima i lista neočekivano prijatnih iznenađenja kao i lista najgorih razočarenja. Mene su, recimo, iznenadili Nica, Ženeva i Dubrovnik na listi najgorih razočarenja ali i Minsk, Pjongjang, Monrovia, Harare, Bangui i Tirana na listi prijatnih iznenađenja?

-Indonezija

Zabavan si ti! Iznenađenje ima veze sa očekivanjima, nemoj to zaboraviti. Moji su roditelji išli u Dubrovnik davne 1966. godine kada su bili beskrajno zaljubljeni i opisali su mi najlepše mesto na svetu. Kada sam konačno išao u 2009. bio sam razočaran u velikoj meri zbog antisrpske propagande koja je izložena u centru da je svi turisti vide. Naravno da je Dubrovnik lep u klasičnom smislu, ali sam očekivao mnogo više. To važi i za Nicu i za Ženevu. Od Minska nisam očekivao ama ništa. Video sam klasičan grad sa impozantnom arhitekturom, sa dosta opuštenim ljudima (imao sam sreću što je bilo toplo i vedro, naravno da je i to važno) i zanimljivim muzejima. Pjongjang u Severnoj Koreji ima lepotu van ovog sveta, kako ne može da bude prijatno iznenađenje grad od dva miliona koji je sasvim tih noću? Bangui u Centralnoafričkoj republici važi za jedan od najopasnijih gradova sveta ali je meni bio simpatičan, ljudi su bili nasmejani i vidno iznenađeni što su videli turistu, deca mahala svugde sa ushićenjem, našao sam odličnu francusku poslastičarnicu. Tiranu vredi posetiti. Grad je van svih očekivanja. Tako je, sve zavisi od toga šta ste očekivali pre, ne postoji objektivnost.

 8. Na listi najboljih gradova srednje veličine nalaze se i Novi Sad (na 10. mestu) i Trebinje (na 17.).  Na istoj listi su i Jerusalim, Strazbur, Velington pa i Kigali u Ruandi. Lista deluje prilično šarenoliko i nekoherentno. Šta je ove gradove okupilo na jednom mestu tj. na istoj listi?

 Prvo da kažem da su ovi spiskovi po azbučnom redu, tako da ne postoji red ovde, Trebinje je posle Novog Sada zbog azbuke. Čisto sam na ovoj listi stavio mesta za koja smatram da imaju to ‘nešto’ što ih razlikuje od drugih gradova iste veličine. Novi Sad je dragulj i trebalo bi da se razvije posebna turistička ponuda prema tome. Kigali je, za afričke pojmove, jako zelen, prijatan grad koji je uspeo od pakla građanskog rata da napravi nešto sasvim novo, urbano bih rekao, što je prava retkost na tom kontinentu. Velington na Novom Zelandu je možda najlepši glavni grad što postoji, sa baštama, šetalistom na obali i mnogo kafića, upravo pošto nije velik je kvalitetan. Svi ovi gradovi imaju srednju veličinu, što znači da su gradovi, ne sela, ali ne toliko veliki da bi se čovek izgubio u njima. Moram da vam kažem da ne volim ogromne metropole, mnogo više volim gradove između trista hiljada do milon stanovnika (svestan sam toga da je Trebinje mnogo, mnogo manji).

  9. Kakva je ovo Best Travelled World1221 lista na kojoj si se našao na drugom mestu? Pojasni nam malo. Koji je sistem bodovanja i kako se uopšte utvrđuje ko su najveći putnici na svetu? Kako se vodi i ko vodi zvanične statistike o najvećim putnicima na svetu

San Francisko

Kako bih želeo da budem na drugom mestu zaista! Ipak nisam. Dobro, da objasnim. Mi pomalo ‘ćaknuti’ svetski putnici međusobno konkurišemo i ima raznih spisaka koji uključuju razna mesta. Najjednostavnije je samo računati priznate nezavisne zemlje na svetu (njih ima 194) pa onda se računa u koliko je svaki čovek bio. Verovatno ima oko stotinu ljudi širom sveta koji su bili u svim zemljama, kao i ja, ali tu nastaje problem šta znači ‘biti u zemlji’. Neki smatraju da je poseta na aerodromu dovoljna, što je za mene skrnavljenje! Onda postoji jedan klub, verovatno najpopularniji, koji je poznat kao Travelers Century Club, i ima 321 ‘poena’. Kod njih su, na primer, Sardinija i Sicilija posebne od same Italije. Oko 30-ak ljudi je bilo u više od 300, većinom stariji Amerikanci, ja trenutno imam 297 ali do kraja godine nadam se da cu stici do 300. MTP (mosttraveledpeople.com na internetu) ima 872 delića. Smatrao sam da su svi ovi spiskovi nejasni kada su mesta i kriteriji uključenja u pitanju, zato sam, zajedno sa ‘kolegom’ putnikom iz Poljske pokušao da sastavim svoj spisak. Teško nam je bilo, mora da se jako dobro poznaje svetska geografija. Posle 4 meseca uspeli smo da se dogovorimo. Podelili smo sve zemlje srednje veličine na 2-3 regiona, dok smo veće zemlje podelili drugačije i ponekad dodali bitna ostrva. Na drugom sam mestu pošto je ovaj spisak jako nov i još ga nismo stavili na posebnom sajtu pa ljudi ne znaju za njega. Sajt (www.thebesttravelled.com) se sada gradi i biće online uskoro. Verovatno ću biti u Top 20, bar se nadam, ali teško da zaista konkurišem za prva mesta, ja imam 40 godina dok oni na vrhu obično imaju najmanje 60-ak godina. Svako mesto je jedan poen, ne zavisi od ‘teškoće’, tako da je poen za London (mi smatramo da je grad dovoljno bitan da je poen za sebe) iste vrednosti kao poen za, recimo, udaljeno ostrvo Bafin u Kanadi.

  10.Čitaoci popularnog turističkog sajta lonelyplanet.com sastavili su svoju listu preporuka za putovanja za ovu godinu godinu. Na listi gradova su i Rejkjavik, Lisabon, Berlin, Istambul, Puebla, Bangkok, London, Barselona i Rio de Žaneiro, a na listi zemalja Slovenija, SAD, Indija, Filipini, Italija, Kolumbija i Meksiko. Kako komentarišeš ove preporuke s obzirom da si bio u svim ovim zemljama, a pretpostavljam i u svim ovim gradovima?

 Meksiko – Stanica ‘Divisadero’ na klasičnoj vozačkoj liniji Chihuahua-Los Mochis.

Da, bio sam na svim gorespomenutim mestima. Ne znam kakvi su im kriterijumi. Što ne Amsterdam ili Taljin? Ipak moram da priznam da nije loš spisak. Kada su gradovi u pitanju, od evropskih gradova i ja bih istakao Rejkjavik, Lisabon, Berlin i Barselonu mada London svakako ne bih! Radujem se sto je Puebla na ovom spisku, pošto je manji grad u Meksiku koji sada ima jako lošu reputaciju zbog narkobandi itd. Puebla je prelepa. A reci mi koliko su Slovenci platili da bi bili na listi? Šalim se naravno. Ne znam, meni je Slovenija dosadna jako. Bio sam tamo dvadesetak puta a nikad prenoćio nisam niti bih hteo. SAD na spisku? Kako to? Ako želite da se suočite sa paranojom i strahom da će sve što radite i kažete biti protumačeno kao terorizam, onda izvolite. Čudi me što zemlje poput Novog Zelanda, Indonezije ili Mozambika nisu na spisku.

 11. Na kraju, kako izgleda Hari Micidis lista preporuka za 2012?

 Preporučujem da ljudi rade ono što je njima lepo. Ne dajem konkretne preporuke pošto je svaki ukus drugačiji i to se mora poštovati. Pogledajte moj websajt www.charalampos.cc pa sami pretražite vise od 27.000 slika i odlučite gde vam je najlepše.

Izvor: GRUpisanje

NOVIH 7 SVETSKIH ČUDA PRIRODE…

TAMOiOVDE_____________________________________________________

Povodom projekta za izbor 7 novih svetskih čuda prirode, glasalo se četiri godine i eto, konačno juče, 11.11. 2011. g. u 11 sati i 11 minuta, glasanje je završeno.

Moglo se glasati za atrakcije prirode u 15 različitih kategorija: planina ili vulkan, kanjon ili fjord, podvodni svet ili greben, glečer, obala ili litica, oaza ili pustinja,  životinjski rezervat, pećina ili jama, šuma, geološko nalazište, park prirode, predistorijsko nalazište, voda, more, jezero ili reka, vodopadi.
Organizatori ovog nadmetanja su preliminarno saopštili:

7  NOVIH SVETSKIH ČUDA PRIRODE SU:

ZALIV HALONG-  VIJETNAM 

AMAZONSKA PRAŠUMA

NACIONALNI PARK KOMONDO- INDONEZIJA

VODOPADI IGAZU – BRAZIL

PLANINA TEJBL (RAVNA PLANINA)- JUŽNA AFRIKA

 

PODZEMNA REKA PORTO PRINCEZA- FILIPINI

OSTRVO JEJU- JUŽNA KOREJA

                                                                                                               

Podsećanja radi, naš kandidat ĐAVOLJA VAROŠ, nažalost, nije ušla ni među 28 finalista.

Ako je za utehu, iako su dospeli do finala, među „veličanstenih 7”, nema ni atrakcija poput: Koralnog grebena u Australiji,Velikog kanjona, Vezuva, Kilimandžara…

Autor: Bora*S