METALNI UKUS PROMAŠENOSTI NA USNAMA…

TAMOiOVDE____________________________________________

UNA- MOMO KAPOR

Je li to sve što ostaje od ljubavi?

momo2-231x300I šta uopšte ostaje posle nje?

Telefonski broj koji lagano bledi u sećanju. Čaše sa ugraviranim monogramima ukradene u „Tri lađara“. Posle ljubavi ostaje običaj da se belo vino sipa u te dve čaše i da crte budu na istoj visini. Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani kod „Znaka?“ i začuđeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima.

Posle ljubavi ostaje rečenica: „Divno izgledaš, nisi se ništa promenila…“ i „Javi se ponekad, još imaš moj broj telefona“. I neki brojevi hotelskih kih soba u kojima smo spavali ostaju posle ljubavi.

Posle ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju melodije sa radija koje izlaze iz mode. Ostaju znaci ljubavne šifre: „Ako me voliš, započni sutrašnje predavanje sa tri reči koje će imati početna slova mog imena.

Posle ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada naići. Klak – spuštena slušalica kada se javi tuđi glas. Hiljadu i jedna laž.

Posle ljubavi ostaje rečenica koja luta kao duh po sobi: „Ja ću prva u kupatilo!“ – i pitanje: „Zar nećemo zajedno?“

Ovaj put ne.

Posle ljubavi ostaju saučesnici: čuvari tajni koje više nisu nikakve tajne.

Prepune pepeljare i prazno srce. Navika da se pale dve cigarete, istovremeno, mada nema nikoga u blizini. Fotografije snimljene u automatu, taksisti koji nas nikada nisu voleli.

Posle ljubavi ostaje povređena sujeta. Metalni ukus promašenosti na usnama.

Posle ljubavi ostaju drugi ljudi i druge žene.

Posle ljubavi ne ostaje ništa.

 Sranje!

PRIČAJ MI O TOME…

Crtež, citat iz knjige: Momo Kapor


priredio:Bora*S

MOODA NAMAZANA DŽEMOM…

TAMOiOVDE________________________________________________

Pesnikinja Gordana Stošić skočila je u smrt sa jednog zemunskog solitera u leto 1994. godine.

originalslika-10920665Tek je ušla u četrdesetu.

Već je bila u krugu poznatih i kao profesor književnosti, koji je imao svoj pristup đacima, i kao prevodilac i kao stihotvorac.

Njena dela „Noćno seme“, „Žena čežljive kože“, „Drhtulja“, „Stefan“ i „Pribislav“ udarila su temelje srpske erotske poezije, nad kojom su se laici zgražavali, a stručnjaci klanjali.

Gordanu Stošić su poredili sa Erikom Jong, Nensi Fridej i Normanom Majerom. S tom razlikom što o njima nisu raspravljali činovnici ministarstava za kulturu i partijske komisije, koje su Gordani Stošić pretile otkazom!
Odgovorila im je pesmom „Muda namazana džemom“, koju su njeni đaci obožavali.

Kao emotivna Srpkinja javila se prva da na Kosmetu obrazuje srpsku decu, ali se otuda vratila razočarana i potrešena. Kada su joj roditelji, u roku od deset dana umrli, početkom devedesetih pesnikinja Gordana Stošić je taj životni udarac morala da otrpi u duševnom stacionaru.

Imala je običaj da glasno govori:
       „Ja nikome nisam potrebna!

Posle toga sve se kretalo ubrzano i gotovo iznuđeno. Udala se iznenada, ali je živela kao podstanar, jer je svoj stan poklonila izbeglicama.

Kada je shvatila da se „ne uklapa ni u jedan sistem“ krenula je u zaborav sa vrha zemunskog solitera.

Izvor teksta: svedok.rs


  MUDA NAMAZANA DŽEMOM

images

Gola bauljam podom
kupeći parice
iz tvojih prevrnutih
džepova.

Bezazlena, nameštam bedra,
ražarujem svoju žudnju.
Mucaš: Umiri se..
O..ke..an.. so…li
is..ti..če…
Ti se ne vraćaj
u dečaštvo.
Neću dna kožica.

Ja pripadam svima.
Imaš li ti prava
da uzimaš
nudeći muda
namazana džemom!


Priredio:Bora*S