ARHITEKTURA SA OLOVKOM…

tamoiovde-logo

Crtanje olovkom na papiru je nešto što se danas sve ređe viđa.

Crtež rukom u smislu prezentacije arhitekture skoro da se i ne koristi. Računarske tehnike su preuzele potpuni primat u prezentaciji, što samo po sebi nije za osudu zbog svih prednosti koje nam one pružaju.

Ali, da li je dugoročno moguće zadržati stvaralački osećaj bez upotrebe olovke i njenog zvuka koji je sastavni deo projektovanja? Da li je moguće doći do kvalitetne forme objekta ili inovativnog detalja? Najverovatnije nije.

Namera nam je da vam prikažemo pojedine crteže arhitekata koji su predavali na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu sredinom prošlog veka, i da kroz njih pokušamo da se vratimo unazad kako bismo kvalitetnije dočekali ono što nas očekuje u budućem bavljenju arhitekturom.

Smatralo se da crtanje može biti samo od koristi svakom arhitekti. Da ono pomaže u razvijanju ukusa i umetničkog smisla uopšte. Ovo stoji i danas, ali da li se praktikuje? Nekada su bile podsticane redovne izložbe studenata, a postojala je i određena takmičarska atmosfera među nastavnim osobljem fakulteta.

Ostaje utisak da danas domaća, pa i svetska nastava arhitekture upada u procep između ručnih i računarskih tehnika, gde se ručne tehnike neguju više kao tradicija ili nasleđe, a ne kao integralna tehnika bez koje se ne može.

TamoiOvde-a1p2_l1Opravdanje za ovo se ne može naći u činjenici da je nekadašnja saradnja sa slikarima i vajarima pri izradi arhitektonskog dela zamenjena potpunom saradnjom sa investitorima.

Linija crteža ne mora biti tu samo da pomogne iluziji predstavljenih oblika, rekao je neko… njena egzistencija može biti opravdana i njenim sopstvenim životom… dobar crtež ima tačno onoliko i onakvih linija koliko treba… ne treba nikada sebi dozvoliti tri crte bačene na hartiju dok se ne oseti da su baš te tri crte i baš jedine, takve moguće.

Aleksandar Deroko, Zoran Petrović, Samojlov Grigorije, Nikola Dobrović, Milan Zloković su samo neki od članova nastavnog osoblja fakulteta u Beogradu iz prošlog veka kojima je crtež bio nešto bez čega se ne može u arhitekturi.

Parče hartije, olovka, ugalj, tuš. Otkrivanje izražajne moći linije, volumena, igra senke i svetla. Iz viđenog izdvojiti suštinu, uhvatiti trenutak, maštati, u isto vreme biti najobjektivniji i najsubjektivniji – ali treba znati šta hoćeš. Arhitekta crta kako vidi svet arhitekture: konstruktivno, misaono.

Crtati nikako ne znači precrtavati, prepričavati, crtati znači – stvarati. Ovde ćemo prikazati izabrane crteže u želji da bar malo podgrejemo potrebu za crtanjem olovkom ili tušem, i u inicijalnom smislu stvaranja ideje napravimo razliku i damo ručnoj tehnici prednost u odnosu na kompjuterski miš ili kompjutersku tablu za crtanje.

Ako vam ovi crteži izazovu neki otpor – to je cilj, ako vam pokrenu emociju – to je želja.

arhitekton.net/

________________________________________________________________________________________

MOJE POLUVREME U TVRĐAVI „GOLUBAČKI GRAD“…

TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________

Da li će tvrđava- Golubački grad, za koju godinu, postati još jedno u nizu atraktivnih turističkih mesta na Dunavu?

Verujem da hoće, barem sudeći po najavama, da će krajem godine početi rekonstrukcija ovog spomenika kulture od izuzetnog značaja. Svi planirani radovi na obnovi će trajati tri godine.

Imajući u vidu da glavna Đerdapska saobraćajna magistrala, prolazi kroz samu tvrđavu, te da motorna vozila a posebno autobusi u teški kamioni decenijama ugrožavaju ovaj značajan kulturno-istorijski objekat, predviđeno je, da se najpre izgradi obilaznica, koja će eliminisati odvijanje saobraćaja kroz tvrđavu. Tek potom bi otpočela rekonsrukcija i dogradnja.

Tako će postojeći  tuneli  u utvrđenju nakon izmeštanja saobraćaja postati atraktivni klub restorani.

Donji delovi tvrđave i kule koje se nalaze nižim zonama dobili bi sadržaje, dostupne svim posetiocima, poput recimo muzeja  Golubačkog Grada u kojem bi posetioci mogli da vide stotinak arheoloških eksponata koji su iskopani baš na ovoj lokaciji.

Sadržaji namenjeni mlađim posetiocima i onima sa ekstremnim turističkim interesovanjima, poput vidikovaca bili bi urađeni u kulama na višim kotama.

Amfiteatar, keramičarski i slikarski ateljei, Vizitorski centar, bazen sa prečišćenom vodom iz Dunava, prostori za viteške turnire, male i sportove na vodi, apartmani, marina, riblji restorani, Ribarsko selo i drugi savremeni sadržaji, oplemeniće ovo i sada jedinstveno mesto.

Naravno, sve ovo će biti urađeno po uzoru na arhitekturu iz doba kada je tvrđava nastala.

 A nastala je?

O tome, istorijatu, značaju, kulama ovog u svoje vreme strateškog utvrđenja i još  po nečem u sledećoj objavi.

Za one nestrpljive, koji bi pre toga da lično dođu do novih saznanja, evo putokaza.

Srednjevekovni Golubački grad nalazi se na desnoj obali Dunava, 4 kilometra nizvodno od današnjeg naselja Golubac u Nacionalnom parku Đerdap.

Građen je na visokim liticama stena koje izranjaju iz vode, na mestu na kojem se Dunav naglo sužava, gde počinje svoj divlji i divni ples kroz fascinantnu, neponovljivu i 100 kilometara dugačku Đerdapsku klisuru. Pored Lepenskog vira, Donjeg Milanovca,Tekije…

Sve do Kladova.

Autor: Bora Stanković