DJETELINA SA ČETIRI LISTA
U potrazi za srećom
iz mraka, iz daljine
stigao sam na magarcu
u polje djeteline.
Došao sam da nađem
pod rosom koja blista
sudbinsku djetelinu
sa četiri lista.
Ponio sam na put
što je na samar stalo:
gitaru, suvu hranu,
vodu i povećalo.
I tražiti počeo odmah
dok još su polja čista
bezmjernu djetelinu
sa tri i više lista.
Jutro, zatim podne i veče
neba se pale i gase
a magarac do mene
indiferentno pase.
To traje godinama
pod snijegom i sred kiše
kušam svoj usud
tražeći taj list više
a napjev “četiri lista”
ponavljam sate i sate
ko ludi Herman u operi
”Tri karte, tri karte…”
Prevrćem mokru zemlju
bolujem, ne pazim na se
a magarac i dalje
realistički pase.
Odustajem, gubim živce
i mijenjam uvjerenja
sad je već očevidno-
za sreću nemam strpljenja.
Na kraju našla se ipak
biljka koja me muči
moj tovar* u zubima
drži je ne znajući.
I uzalud se trude
žene, artisti, starci
do djeteline sreće
lakše dolaze magarci.
Muči me strah i jalnost
ko svakog kada gubi
dođe mi da mu isčupam
čarobnu travku iz zubi.
Al neka je budućnost strašna
nesklona mi i pusta
ne bih oteo sreću
jednom magarcu iz usta.
I tako prolazimo svijetom
ponovo zvijezde i veče
Ja svjestan svojeg jada
On nije svoje sreće.
Arsen Dedić
*magarac