Najstariji na Balkanu – Zavetni hrast
Stari zavetni hrast “Miro” vekuje u blizini manastira Svetog Dimitrija u selu Divljana na istočnoj strani Suve planine.
Na proplanku pokraj puta u selu Divljana, udaljenom pet kilometara od Bele Palanke, kažu, pre više od hiljadu leta, podanici makedonskog cara Samuila zasadili su mladicu hrasta.
Danas, nakon desetina stoleća, ova „krepka starina“ koja je bila savremenik mnogih burnih istorijskih događaja koji su se odigrali u ovim krajevima, slovi za najstarijeg živog stanovnika na Balkanu.
Na hrastu je urezan zapis ovog sela, krst, simbol hrišćanstva.
Pripoveda se ovde od davnina, da u krošnji ovog hrasta žive vile koje čuvaju selo od zlih duhova.
Poznato je da se hrast poštuje kod svih slovenskih naroda kao sveto drvo.
Meštani Divljane poštuju svoj hrast, ovde organizuju seoske svetkovine i brinu se o njemu.
Hrast je širok u prečniku preko tri metra, još uvek je živ i zelen sa karakterističnom šupljinom u svom deblu, dovoljno prostranom da primi nekoliko ljudi ili da se u nju postavi stočić sa nekoliko stolica.
Pored toga što je izuzetno vredan spomenik prirode, danas, zavetni hrast u Divljani predstavlja pravu atrakciju za znatiželjnike, turiste i ljubitelje fotografije.
Ova vrsta prelepog lužičkog hrasta može da živi i po dve hiljade godina.
Sa druge strane seoskog puta nalazi se još jedno stablo hrasta kitnjaka čija se starost procenjuje na 500 godina.
Na razgovoru, podacima i fotografijama zahvalan sam Sonji Radenković iz Bele Palanke.
Bora*S