TAMOiOVDE_____________________________________________________________________________________________________
Nevreme, kakvo ne pamtim.
Oluja, kiša i grad veličine krupnog lešnika, primorali su me juče, oko 17 sati, da se zaustavim u mestu Minićevo, na sredokraći puta između Knjaževca i Zaječara.
Priroda je snažno „dejstvovala po ljudima, životinjama i objektima“, na sebi svojstven način, više od 40 minuta.
Čovek „razmetljivac“ je ćutao…
Tekst/Foto: Bora*S
_________________________________________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________________________________________________
Ima to svoje razloge, priroda se na nas s pravom ljuti.
Ipak nas na kraju nagradi prelepom dugom.
Zar to nije onda dokaz da sticaji okolnosti zvani još i slučajnosti ne postoje? Koliko straha, brige, neizvesnosti i nemoći je izazvalo nevreme u čoveku da bi onda iznjedrilo osećaj blagosti, pitomosti, mira i lepote koju donosi pogled na dugu? I ne izgleda li kao da ova spoljna duga, tek u malo jačem nagoveštaju natkriljuje i štiti unutrašnju, intenzivniju, u obasjavanju sveta bojom i lepotom? Ne liči li sve to na život?
Rekao bih da je u pitanju sticaj okolnosti.
No, da, kad smo se sreli, dobar deo puta smo zajedno prevalili.
Hmmm, ono nije duga. Ono je dupla duga. Da li je to po onoj: ko umije – njemu dvije?
Da, priroda ima i poštuje sopstvena pravila i cikluse.
Dobro je da se ovo dešava u periodu ranog proleća, te valjda nije bilo nikakve štete.
No, šta bi bilo da je period cvetanja tikava?
P.S. Na sreću, nije me žuljao.Dobro je razgažen.
Pozdrav!
Povratni ping: ČOVEK NASPRAM PRIRODE: SLIKE NEVREMENA… | www.blogovnik.com
Hm, Priroda je snažno dejstvovala, ljudi su mlako uzvratili. Streljali su pogledima.
Teško je s nadmoćnijim poput prirode.
pozdrav
p.s. nadam se da nije bilo ozbiljne štete, a meni je jednom prilikom led veličine kokošijeg jajeta tako olupao automobil da se za broj smanjio. 😦