TAMOiOVDE______________________________________________________________________________
APLAUZ MOLIM
Na plaži došla jedna žena sa magarcem. Daš sto dinara
i jašeš jedan krug i slikaš se.
Vidim ja došle neke žene sa klincima, čitav red napravile,
da ih slikaju kako jašu magarca.
Priđem onoj ženi što drži magarca, tutnem joj dva „Darvilčića“ u šaku,
a imao sam satova iz one krađe koliko hoćeš, a ona da se onesvesti.
Kaže-
Jaši koliko god hoćeš.
Jaoj, što sam se islikao, doneću Vam da vidite.
Jedan krug, pa slikanje, opet krug-opet slikanje.
Fotograf samo menja situacije.
U petnaestom krugu me slikao sa jednog drveta.
I njemu ja tutnuo jednog „Darvilčića“.
Deca plaču, one žene se uzmuvale i bune se:- Klipane jedan, viču.
Vidi koliki si, zar je to za tebe.
Uživanje, kažem ti.
A ja razvijen, pa obučen ko ambasador;
crno ofarbana kosa, bela majica, a na rukavima
ovako tri dugačke crvene linije.
Ovde, napred na grudima, nacrtana dva crna konja, propeli se
a jedan tip sa bičem ih juri- kao u muzeju.
Kratke bele pantalone, a dole duboke bele patike od košarke.
Kažem ti, kao pravi ambasador.
Sunce pripeklo ko blesavo,onaj magarac, valjda
neizdržljiv za teže slučajeve, pa se umorio i samo đusa.
Zabolelo me od jahanja ono dole, da provrištiš,
ali izdržljivo neću da siđem,
jašem dalje.
Pojma nisam imao, kad ono milicioner, zvali ga.
Dobar dan, dobar dan, ali ne silazim s magarca.
Ličnu kartu molim, izvolite, imam ferijalnu-mislim: važi se.
Kad on:- Pođi sa mnom, momak.
Tražim ja da me vodi sa magarcem, kažem platiću.
Uhvatio me kao grč slepog creva, ali caja neće ni da čuje,
još poče da se vata za onu stvar.
Za pendrek, mislim.
Jedva sam sišao. Raširio sam noge, ma kakvi,
ni mornar pred penzijom tako ne ide i pođemo:
ja napred on pozadi.
A cela plaža pljeska, ko ambasadoru.
To je moj najlepši doživljaj što sam imao tokom života.
Dečak, 17 godina. (Beleška socijalnog radnika)
„Pozdravi nekog“ V.Ognjenović-B. Nešić
____________________________________________________________________________________________
Povezani tekstovi:https://tamoiovde.wordpress.com/2012/12/02/11928/
Priredio: Bora*S
Povratni ping: KLOT CRNO…PA SE NE VIDI… |
Ovo je napisao dečak u vreme izdržavanja kazne, na zadatu temu.
Koliko je ovde bez ikakvih pretenzija a na jednostavno maestralan način izrečeno zgusnute, autentične, istinske tuge…
Lepa priča i odlična fotka 🙂 Možda jeste delom tužna- ako je to nekome jedino lepo sećanje na detinjstvo, ali je svakako prožeta zdravim humorom. 🙂
Očigledno da smo temu različito akcentovali. Ne mari.
Cenim tvoju angažovanost na zaštiti životinja, ali šta je sa ljudima, decom pre svega?
Kad je pokazivanje jednog ili drugog u pitanju, cenim da je danas očigledno pametnije pokazivanje zadnjice nego mišljenja, a vala i često poželjnije.
Ako dobro shvatih (nije šala)-znači, ipak, jeste.
Odbojno mi je iskoriscavanje zivotinja radi ovakve zarade. To verovatno nije dobro dosao stav nakon ove price, al’ takav je. Sto bi rekla @ Labilna (http://labilna.wordpress.com/), danas svako ima svoje misljenje, a ono je kao pozadina, da prostis. Svako je ima. Al’ svacija nije za pokazivanje :D. Iz razlicitih razloga :D.
Fotka je lepa, al’ tema neprihvatljiva. Magarci, lavici, tigrici koji setaju po suncu i plazi do iznemoglosti radi fotkanja, majmuncici i zmije koje se akaju po Knez Mihajlovoj i drugde, cak i zeca skoro pustise da skace po Knezu. Nemam razumevanja i ja bih to po kratkom postupku. Maltretiras zivotinje – pravac bajbuk, a zivotinju pod zastitu.
Pokazah vam svoje misljenje, al’ pozadina nije za svacije oci 😉 😀 (sala, naravno :D).
A kako je tebi?
Ni ne pokušavaj. Kažu mnogi poznavaoci duše i tela, diskutanti, nadritešitelji, pa čak i jedan slavuj, da osmeh koristi: uvek, svuda i svemu.
Dakle, emituj ga što češće i nastoj da zadržiš što duže.
Fotografija. Ka meni emituje toplinu.
Da nije tužno, bilo bi smešno…
I daaaa, fotografija je divna, tako nežna :-).
Ne vredi, osmeh se zaglavio, ne mogu da ga se rešim nikako :-).
Povratni ping: DOBAR DAN, DOBAR DAN – ALI NE SILAZIM S MAGARCA… | www.blogovnik.com