MOJE VREME U CARIČINOM GRADU…

TAMOiOVDE_______________________________________________________________________________________

IUSTINIANA PRIMA

Caričin Grad je danas izvanredan spomenik antičkog urbanizma i arhitekture. Svojevremeno, dok je „živeo“,  predstavljao je jedan od najznačajnijih vizantijskih gradova u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva.

Podigao ga je imperator Justinijan I u VI veku, u blizini mesta svog rođenja-Taurisijuma.

Izgrađen kao potpuno nov grad, impozantan po površini, predstavljao je izuzetnu urbanu i retku pojavu na Balkanu.

Grad se nalazio u ondašnjoj provinciji  Sredozemna Dakija, blizu granice sa Dardanijom u neposrednoj blizini Naisusa.

Danas je to južna Srbija, 29 km. zapadno od Leskovca u blizini Lebana (9 km) kod sela Prekopčelice.

Leži na zaravni i blagim padinama koje se spuštaju od planine Radan ka leskovačkoj kotlini.

Zanimljivo, da je grad podignut tada, a i danas se nalazi prilično udaljeno od glavnih putnih tokova, što  može može biti dokaz, da za podizanje grada baš ovde i nije bilo naročitog povoda, osim želje Justinijanove da na ovakav način ovekoveči mesto svog rođenja.

Iustiniana Prima je predstavljala veličanstveno sedište episkopije sa jurisdikcijom nad severnom Ilirikom. Relevantni dokazi  za ovu tvrdnju su episkopska bazilika na akropoli i otkrivenih još devet bazilika.

Ceo grad je opasan zidinama, a urbano jezgro sačinjeno je od tri celine: Akropolja, Gornjeg i Donjeg grada na koji se nadovezuje široko podgrađe.

Akropolj dominira na najvišem platou , nepravilnog je, poligonalnog oblika, dimenzija 100×100 m. Ispod njega u širokom luku leži Gornji grad, a na njegov južni deo naslanja se nova celina- Donji grad.

Uži, utvrđeni deo grada bio je površine oko 10 hektara, dok se podgrađe prostiralo na znatno većoj površini.

Ako se, po rečima stručnjaka, pogleda urbanistička shema, sa Akropoljem, centralnim trgom i nizom ulica, Caričin grad predstavlja tip naselja građen po uzoru na istočne gradove, dok projektovani blokovi, kojima su rešeni unutrašnji prostori  u stilu su rimske tradicije.

Zaista je neophodno još puno prostora i  stručnog znanja da bi se u potpunosti dočarao, kako već rekoh, ovaj vanredni spomenik  kasnoantičke civilizacije, koji je živeo od 530. do 615. godine.

Dodamo li tome otkrivene fortifikacije i druge građevine u samom gradu i njegovoj neposrednoj blizini, eto nam blistavog i važnog svedočanstva o organizaciji društva, duhovnom životu, graditeljskom umeću i stremljenima ondašnjih žitelja Caričinog grada.   

 Oktobar, 2011.      

Tekst i foto: Bora Stanković

6 thoughts on “MOJE VREME U CARIČINOM GRADU…

  1. Impresivnan grad, lokacija na kojoj je podignut i još mnogo toga. Ali eto nam, još jedne nevalorizovane turističke atrakcije.I to kakve!
    Nemam razloga da sumnjam da se hvalis i da su tvoje fotke lepše. Nije to samo do vremena.

  2. Lepo, i ja sam posetio Justinijanu Primu, i oduševio sam se. Samo bez da se hvalim, imao sam veću sreću sa vremenom, pa su moje fotke lepše :). Nadam se da će konačno država nešto da uradi, da se ovde dragocenosti ne raspadaju više na kiši!

  3. Preporuku da ponovo odeš, potkrepljujem činjenicom da je Grad znatno saobraćajno pristupačniji nego pre nekoliko godina.
    Odličan asfaltni put skoro do samog grada i par stotina metara makadama do kapije.
    Pa,srećan put!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišete koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavi se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišete koristeći svoj Facebook nalog. Odjavi se /  Promeni )

Povezivanje sa %s