3 thoughts on “DA LI JE TO JEDINO ŠTO OSTAJE…

  1. Eh, sad i ti. Pa nije sve u krajnostima, postoji i zlatna sredina 🙂 . Naravno da su reči potrebne i da mogu da obogaćuju, ali ne žalopojke, kad može i drugačije 🙂 . Da li je teže iskazati sreću od tuge? Ljubav od neljubavi? Ispunjenost od razočarenja? Ili to više vole čitaoci? Pa i srećnih i lepih ljubavi ima, zašto se o njima tako malo peva? Možda bi ih postepeno bilo sve više,

  2. Htedoh da oćutim ali mi slabo ide 🙂 . Umesto što unapred jadikuje nad hipotetičkim rastankom, bolje bi mu bilo da lepo ode s njom, kad je pozove more 🙂 .

    Izvini, morala sam, tj onaj racionalni deo mene koji se ježi na stalna nepotrebna tužna rešenja. A tako divno nežno i ljubavno peva, baš bi mogle da budu i neke optimističke reči, recimo kako će zajedno gledati tamo na moru svitanja ili zalaske sunca ili šta bilo.

    Ah, daaaa, osim toga apsolutno je zanemario varijantu da bi ona mogla samo da slegne ramenima i „poziv mora“ izignoriše zbog nekih njoj znanih razloga 🙂 . Varijanti je puno i većina ih ne nosi sobom gorčinu, ali zavisi šta čovek izabere 🙂 .

    Uh, izvini još jednom , ali nekako mi baš dodje žalosno što neke divne pesme (kamo sreće da reči ne razumem pa da neometano uživam u njima) imaju taaaaaaaaako tužne tekstove, kao da ne postoje druga rešenja i kao da lepo ne može da traje. Odoh sad da se stidim 🙂 .

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s