TAMOiOVDE__________________________________________________________________
Ovo je pesma jedne košulje,
zaljubljene do okovratnika u jednu sasvim banalnu drvenu štipaljku, i glasi:
Držis me na ovoj ljuljašci da se ne okliznem. Da mi suze ispare na suncu.
Zahvaljujući tebi moći ću malo da se našalim sa stokom i živinom u ovom dvorištu.
Nadimaću se. Raskopčaću svu dugmad na svom platnenom telu.
Celo prepodne biću zastava koja rukavima šamara vetar i miriše na sapunicu i nebo.
Drži me čvrsto, ali nemoj da mi zavidiš.
Mene popodne peglaju.
M.Antić
Nije nikakav propust u vašem tekstu, već u mom komentaru.
Trebao je biti precizniji. Kao njegov veliki poklonik znam dosta o njemu i njegovom delu…., pa sam se zanela u komentaru kao da to svi znaju : )
„Tamo gde je Mika, moram stati i ispoštovati svako slovo, genija.“
…….
Žao mi je što se drugi video vidi samo kao link…
Apsolutno. Ako sam učinio takav propust u tekstu bio bih zahvalan da mi odmah ukažete na isti.Unapred zahvaljujem.
Mika peva, Mika prica…
Tamo gde je Mika mora se ispostovati svako slovo
genija…